Šumska buffer zona NP Durmitor i šumska mafija

Šta se desilo sa zaštitnom, graničnom šumom Nacionalnog parka Durmitor koja je bila predmet narodnog protesta i bijesa u jesen 2020 godine? Šumske kabadahije su zaustavljene od naroda i rizikuju ozbiljan incident ako ponovo jurtišu na durmitorske šume. Krivične prijave otposlate su tužiocu ali šumske dahije ne haju i pokušavaju da dokusure ono što im je šumarski lobi garantovao. A šta radi tužni tužilac državni? Ima li još neko ko je u zabludi o cg državnom tužilaštvu? U tri navrata koncesionar je slao svoje drvośeče na šumu u zaštittnoj zoni NP Durmitor ali je narod svaki put bio pred njima. Zadnji put je to bilo u pratnji policije i ponovo su se vratili podvijena repa. Još jedan poraz šumoistrebitelja na Durmitoru. I onda nasta tišina. Koncesionar ne siječe šumu koja mu je dodijeljena, Uprava za šume ne insistira na zaštiti kriminala u buffer zoni NP Durmitor a policija i tužilac ne hapse protestante. Zanimljivo. Tako dvije godine.

Prije zadnje runde pred policijom šumoštetnik je bio poslao svoje lešinare u šume koje su mislili opustošiti ali nijesu dobro sakrili mašine pa su im šumski duhovi izdušili gume i učinili im artiljeriju beskorisnom. Na rundu pred policijom je bio došao i vlasnik mehanizacije koja je uništavala šume Durmitora i ranije da se javno požali i izjada i da priprijeti narodu zato što su mu šumski dusi izdušili gume na traktorima. Eh, šta bi mu se deselo da mu je živ neki od starijeh hajduka. Gadno se proveo naveći bosanski junak, Smail Aga Čengić, kada je prijetio haranjem po šumama u Drobnjaku. Da je znao, gdin šumski štetočinja bi uštedio na traktorskim gumama i drugoj gvožđuriji i srce ga ne bi boljelo za oštećenim željezom. I bio bi svjestan da pomagač šumskim kabadahijama nije lako biti.

Ali, šta je bilo sa šumskim pustahijom kad mu je prepriječen put i onemogućeno da siječe đe je zamislio? Okrenuo se samo za 180 stepeni tj okrenuo se na istočnu stranu i poharao šumu u suprotnom pravcu – iako nije bilo ni izvođačkog projekta, niti doznake u tim šumskim odjelima. To je suprotno zakonu omogućila tadašnja vrhuška Uprave za šume. Dakle, i vuk sit i ovce na broju. Kako se lako daje tuđe, kako lako kriminalno preduzeće Uprava za šume raspolaže državnim resursom. Umjesto da budu u bukagijama, svezani, oni još bradu omastili. Tako je radila exnajnovcijata vlast koja ne suši očiju od brige za šumama i zakonitošću rada, regionalnom razvoju, mafijozama i kokainu u bananama. Dakle, efekat zaustavljanja pohare šuma u buffer zoni NP Durmitor je bio da su kabadahije šumske pośekle 3.000+ m3 – ali u odjelima na drugoj strani linije prema Nacionalnom parku. I to uz pomoć i sasluživanje Uprave za šume CG i njenog direktora. I potpuno nelegalno. No, to je bilo u vrijeme starog režima, jelte? Iduće godine u šume na Žabljaku uvedene su najteže šumske mašine za izvlačenje šume koje su napravile apokalipsu u šumama ali i vlasniku omogućile ekstraprofit brzim izvlačenjem šumskog bogatstva ne gledajući pustoš koja je ostala iza ovakve divljačke eksploatacije resursa. A, što si navalio na njih, vele, sve će to priroda sama srediti. To kažu šumari. Struka pohlepe i kratke pameti. Kopije onog Đukanovića iz EPCG.

Bravo reformatori domaći (i vaši podupirači iz Slovenije i Germanije u Ministarstvu). Nedavno, u prdizbornoj kampanji, pripremali su zakon o šumama da nam dokažu kako vole naše šume, kako su pošteni i ekologični i da će konačno napuštiti koncesioni sistem eksploatacije šuma tj sistem udri i bježi. Brinuli su o „budućnosti naše đece“ i o državi i njezinom zdravlju. A šta su radili zadnje 3 godinice – pa lizali se sa šumskom mafijom. Što odmah ne napustiše koncesioni sistem? Ko je omastio brke ove zadnje tri godinice? Ko je mazao bradu u vrijeme gdina Đukanovića znamo. A ko masti brke sada tj zadnje 3 godinice? Pa ista šumska mafija – samo su zaštitnici drugi. A i medijska falanga je ista. Nema šumske mafije bez svojih žandara, novinara, tužilaca, sudija, inspektora, šumarske struke, bez njihovih političara, ministara, pomoćnika, savjetnika, međunarodnih eksperata…. Prolaze ratovi, padaju vlade, njihove ruke više nisu mlade ali sa elanom mladalačkim za mafijoze i dalje rade… kao u onoj pjesmi.

Nijesu uspjeli da posijeku šumu u graničnim i zaštitnim zonama Nacionalnog parka suprotno zakonu i preporukama UNESCO-a. Dakle, niko nije ostao „kratak“ za 3.000 m3 šume, + ono što se šklapi preko koncesione kvote tj što ostaje ispod radara. Pošto u sistemu „udri i bježi“ ne postoji mogućnost da koncesionar ostane „kratak“ i bez superprofita (to je onaj dodatak za uspješni „preduzetnički“ duh) valjda je svakom jasno da je postignut nekakav pakt o nenapadanju starih šićardžija i novih vlastodržaca dok se ne izvuče plijen koji je naciljan. Udri i tutanj.

Tako se završila odbrana šuma u buffer zoni NP Durmitor a da su svi vuci siti i sve koze na broju. Jedino je zakonitost u dodjeli i śeči šume izigrana, jedino je šumskim gangovima upala kašika i med, jedino su činovnici iz Uprave za šume raspolagali sa ogromnim bogatstvom suprotno zakonu, jedino je država tj krava muzara šumskoj mafiji omogućila da skinu više skorupa, jedino je politika regionalnog razvoja nastavila svoj apokaliptični kas, jedino su lupeži iz EU nastavili sa pohvalama reformi, jedino su ministri i njihova kamarila, medijska falanga i državni kerberi sačuvali obraz koji nemaju, jedino je država nastavila sa neokolonijalnim razvojem na način afričke eksploatacije resursa, jedino su zelene bubašvabe zalegle za koncesioni sistema eksploatacije šuma do daljeg, jedino su vlastodršci, iz negdašnje opozicije, nastavili sa brutalnom eksploatacijom i koncesionim drpisanjem – a samo prije tri godine su prolili suze nad zelenim bogatstvom koje se pokrade. Jedino propadamo veselo i priprosto, jedino nam lihvarske hulje brinu o patriji i naciji, regionalnom razvoju, šumskim resursima ………

Darko Stijepović
Centar za razvoj Durmitora