Šumarski eko pacovi

Šta je šumska mafija? Nedavno je jedan medijski falangista napravio emisiju sa pitanjem postoji li šumarska mafija. Šumsku mafiju pominje i ministar svijeh žandara i apsandžija crnogorskih, onaj cvikeraš, i obznani kako su postigli značajne rezultate u borbi protiv te kuge. A šta radi ta mafija? Ona radi svoj posao i smješka se, smješka. Mafija je dio državnog aparata i bez njega ne postoji. Ona ima svoje policajce, svoje inspektore, svoje tužioce, svoje sudije, svoje vojnike, svoje novinare, svoje profesore, svoje eksperte, svoje etičare, svoje regulatore, svoje čuvare, svoje ministre, svoje političare, svoje preśednike vlade, svoje partijske namještenike…. Bez toga nema mafije već samo bimbaša, gusara i drumskih razbojnika. Objašnjenje najslikovitije, za somove, je talijanski osmostruki preśednik vlade gdin Andreoti – koji nije bio glavni don već samo niži namještenik mafije. Dakle, la piovra je imala i svog osmostrukog premijera. Moglo bi se reći liberalna ekonomija na djelu.

Ima li šumske mafije u Montenigeriji? Ministar pendrekaš javno potvrđuje prisustvo šumske mafijaške strukture u zemlji – i pojeo vuk magarca. Ako ovo nije điđi-miđi, šta je onda? Hoće glavni džandar da pokaže da je nešto lično uradio na borbi protiv opše otimačine i rasula. Eto, bar je utvrdio da postoji fenomen udruženog zločinačkog sindikata. I šta sad? Znamo da mafija nadzire kompletno sudstvo, tužilaštvo, policiju i nesretne Džems Bondove, dakle, aparat nasilja tj pendrekaše, a ovi ostali, žurnalisti velji, profesori eksperti, akademici, inspektori dobroželatni, itd su kulisa, fasada, ali veooooma korisna. Mafija je paralelna ekonomska i državna struktura privrednih djelatnika u śenci, šumskih pacova koji su sebi prilagodili cijeli državni i društveni mehanizam. Zato kad vidimo gromovito pozivanje šumarskih Aganlija i Kučuk Alija na poštenje, na narod, na budućnost, na našu đecu, na lokalne mjesne zajednice, na sirotinju, na nerazvijeni śever… jasno je – uvijek je to jeftina demagogija i patetika za sirotinju raju. To je udica za somove. To je smijeh hijena i najbolje se vidi u tv emisijama koje vode patetični medijski falangisti. Kao što vidimo svaki ekonomski mrd, mic i pokret preko 5.000 eura je pod nadzorom i treba dozvolu bosa iz śenke, dozvolu parapolitičke strukture. Dotle ide. Svaki slobodni pokret protiv ove gangovske strukture mora da postane javan i široko obznanjem a vidimo da u sadašnjim uslovima mora proći kroz strukturu medijskih falangista, političkih trbuhozboraca, dimnih zavjesa kerefek inspektora itd koji je jači od onog kineskog zida. Kratko, svaka izjava oficijelna državnog čimbenika i medijskog falangiste jeste điđi-miđi.

Šta je posao šumarskog inspektora? Da li ono što piše na papiru ili ono što su ta strašila u realnom životu? Šumarski inspektori su državni nadzor nad drvośečama. Ništa manje – ali i ništa više. Za to su obučeni na odgovarajući obrazovnim ustanovama i nije im zakonom dozvoljeno da se miješaju u poslove biologa, ekologa i drugih specijalnosti, jer o tome ne znaju ništa. Ali, reći će neko, sa svih strana stižu uzbunjujuće poruke da se šumsko bogatstvo pokrade i opustoši – a ova profesija nikada nije odgovarala za haos i apokalipsu u crnogorskim šumama. Medijska falanga, ta sitna mafijaška koprena, tvrdi da ih ima malo, samo 11, ne mogu siromasi svaki panj da zriknu, treba ih 300 najmanje. Smjehotresna olimpijada. Nećemo da ih strpamo u Kinšasu? Mi bismo – ali neko ne da. A ko je taj koji ne da? E taj koji ne da su pendrekaši i medijska falanga koji jesu mafijaška struktura u Montenigeriji.

Ako cvikeraš pendrekaš ne isporučuje rezultate policijskih istraga o mafiji to znači da je on štit. Ako Majbah efendija, koji vozi svoje debelo meso u automobilu od milion eura, ne uspijeva da optuži i pred sudom ishoduje niti jedni jedinu presudu protiv mafijaškog sindikata jasno je čiji je štit. Ako šumarski inspektori muktaši ostaju na slobodi i pored sveopšteg razura jasno je da opstaju zbog toga što odrađuju posao za strukturu. A kada medijska falanga baca dimne bombe o dobrim pendrecima, inspektorima muktašima, i tužiocima babama u maseratijima, jasno je da rade za strukturu. Davno je primijećeno da kada policija, tužioci, sudije, ministri, inspektori tj aparat nasilja vozi najskuplja auta da je toj državi bog rekao adio.

Šumarski inspektori su rak rana crnogorskih šuma. Koliko su mjera nadzora ovi paraziti sproveli i čime je to rezultiralo? Njihovi rezultati rada su ravni nuli. Ovo je važno sa stanovišta krivične odgovornosti svakog crnogorskog šumarskog inspektora. I njihove profesionalne etike. Koju nemaju. Oni su dio podivljačenog liberalnog ekonomskog modela i isti su kao i njihove afričke kolege u Gabonu ili Keniji. Jer ih je izvajao kao kreature ovaj liberalni ekonomski model.

Kad je pohara šuma odlećela u nebeske visine a ćutanjem gromoglasnim je podržava establišment (Joko, Spajke, cvikeraš, Majbah efendija i njegove zlice) i kada inspektorska služba samo služi za obmanu, medijska falanga izbaci u etar sanitarnu funkciju, funkciju zaštite šuma. Jauk do neba – šume izgoreše i pojede ih neman zla. Iako prošle godine nije bilo kukalog požara a potkornjak je stalni stanovnik šuma odvajkada.

Zaboravi se pohara. U odbranu sveopštu protiv zlog neprijateljčića plamenčića i male životinjice potkornjaka ustaše medijski falangisti foliranti i vitezovi inspektorski. I zajaukaše do neba – svi u borbu za oslobođenje. Prvi u borbenim redovima za opštu stvar su impotentni šumski instruktori-inspektori i medijski falangisti. Sanitar je postao magijska riječ kojom se sve može opravdati. I zabrane, i zatvori, i batine, i lopinjanje, i pucnjava, i nekompetentnost državnih balavaca, i život, i smrt. Ali šumski mafijozi se smješkaju jer njihovoj privrednoj djelatnosti ne smeta ništa. I kad je bio kovid jedino je mafija funkcionisala perfektno. Jedinio su šumski blagodejanci platili sve poreze te godine a i sva zaostala davanja državi. Baš zanimljivo. Sanitacija u školama je važna, sanitet u vojsci veoma važan, mens sana in corpore sano, i konačno – sanitarna sječa je pojas spasa crnogorskog šumarstva a naročito drvoprerade. Dobroželatno sanitarno dejanije šumskih inspektora i medijske falange pokazuje kako su humani, kako su profesionalni, kako nijesu pokvareni i korumpirani, kako brinu za narod, za sve nas, za našu đecu, za svjetski mir, za naš pozitivan karbonski otisak, za EU se brinu i za zelenu planetu. Samo kratko: a pohare i šumska mafija? Zli jezici kažu da su šumarski inspektori u stvari instruktori – za šumski kriminal.

Tobože je malo ovih šumskih pirana. Koliko je šumarskih inspektora bilo kada su šumska gazdinstva postojala u svakoj crnogorskoj opštini i vršila daleko veću eksploataciju šume? Tada se nije smjela grana uśeći a da nije inspekcijska služba efikasno nadzorisala poslove u šumi. Šumarska inspekcija danas je zastiđe crnogorsko a moramo se zapitati i da se nijesu slizali sa šumskom mafijom, možda? Sve je trulo u šumarstvu ali, eto, najgori su obični šumari, jelte, oni sve pokradoše, a ove nesalomljive poštenjačine inspektorske su moralne i stručne gromade. Aje, u opklad, da ih rašćeramo kućama pa da vidimo hoće li biti bilo kakve promjene u šumama Crne Gore. Garantujemo, da će biti bolje i da će narod čuvati svoje šume kada nestane ovih pijavica i šumskih parazita. Pravi šumski potkornjaci su šumski inspektori.

1.200.000 m3 šume se posiječe u Crnoj Gori godišnje – prema izjavi bivšeg ministra šumarstva, g. Stijovića. A ovih devet zgubidana, zlokrpa, pacera, joldaša i pajtaša nikome da podnesu račune za svoj očajni rad i potpuni fijsko nadzora nad śečom u šumama. Ne brane se šume ćeranjem sirotinje koja krade ogranke, šišarike, i otpad šumski već ćeranjem upravo onijeh koji desetine hiljada kubika šume prve klase izvlače iz šuma. To je pravi posao za šumske inspektre, ali ove šumske muftadžije, ove điđi-miđi zanatlije, nijednom ne nađoše da je neki šumski šićardžija kršio zakon.

Sa stanovišta šume i života jednog živog organizma svejedno je da li će stablo oboriti grom, mraz, vjetar, drvotočac, duborija, vatra, potkornjak, śekira, testera, topovska granata ili će ih zaštititi-ofikariti plavski drvoprerađivači-ekolozi i šumski inspektor eko-Hakija. Razlika je samo u ekonomskoj valorizaciji sirovine. To je suština i šumskog inspektorata, i gdina Hakije, i plavskih drvo-eko-prerađivača i medijskih frulaša i zurlaša.

Nacionalni parkovi i njihove šume su potpuna suprotnost ekonomskim šumama. Tamo nema vrednovanja šume vezano za rezanje šume u dasku i pljačku šumskog resursa već je vrijednost šume u njenom biološkom potencijalu, koji ne može i ne umije da procjenjuje šumarski inžinjer. Zašto je domaćim medijskim i inim pigmejima jasno šta radi mašinski a šta građevinski inžinjer a nije jasno šta radi šumarski inžinjer drvośeča a šta radi biolog ekspert za šume i životne zajednice šumskih područja nacionalnih parkova? Sa stanovišta života potpuno je isto živo biće potkornjak i šumski oblik života koji mu služi za ishranu. Priroda nema svoje životne favorite. Ona svakome daje priliku. Šumska mafija ima svoje favorite. Šumska mafija nikome ne daje priliku – osim najprljavijoj pohlepi.

U nacionalnim parkovima potkornjaci su samo jedna metafora života koje somovi i duhovna sirotinja ne mogu da prepoznaju zaslijepljeni pohlepom i brzim profitom. Potkornjaci i njihova proliferacija u jednom klimatskom trenutku nam nešto govore o promjenama u živim sistemima, nešto što ne znamo, na nešto nas upućuje knjiga spoznanja – ako znamo da je čitamo. Jedino neki šumarski eko-inžinjer i neki medijski eko pacov mogu da zamisle da je sve znanje o životu, i znanje o životu šuma, već spoznato i da je nastupio kraj znanja i istorije. E, zato je zakon izuzeo nacionalne parkove iz domena ovih šumskih strvodera. U prirodi nema vrijednijeg oblika života od nekog drugog jer će i trulo i palo stablo biti sklonište za drugi život, za životinju, za neku pticu, biljku ili najsitniji oblik života koji pohlepnima ne znači ništa. Priroda ne zna za pohlepu šumarsku. Priroda kažnjava i pohlepnog insekta potkornjaka – samo što to pohlepni inspektori i drvopreradovići ne razumiju jer su zaslijepljeni svojom pohlepom.

Agencija za zaštitu prirode se na neobjašnjiv način principijelno oduprla nastajima na protivzakonitu pljačku šume u NP Prokletije. Zašto neobjašnjiv? Zato što znamo dosadašnje direktore agencije za zaštitu prirode, koji bi sve od sebe dali da sve zatru i unište. Ovi novi momci zaista zbore i tvore. Šta ih nosi ne znamo al deru mafijaše i nezasite pohlepne karakondžulose.

Darko Stijepović
Cemtar za razvoj Durmitora