Šumarske lakrdije

Eliot Ness (Nedodirljivi, 1959.)

Svakom neukom, naivnom i lakomislenom očigledna je žestoka borba šumskog Eliota Nesa, koji se ukriva pod tajnim imenom Rajko, na spašavanja šumskog blaga montenigerijskog. Svakog pronađenog šumokradicu uredno evidentiraju medijski falangisti. Naslovne strane nakukurušenih medijskih branilaca šume više su zabavne ali su malčice i informativne. Dakle, kako izgleda stanje šumske mafije po medijskim izviješćima? Dosad su ufaćena dva šumara, jedan iz Plužina i jedan iz Berana, jer nijesu propisno udarili šumski čekić na utovareni balvan. Dolijali drski zločinci. Ufaćen je i jedan šumokradica, jedan siromah koji je uśekô prikolicu drva za ogrev za zimu. Oca mu očinskoga, treba ga na doživotnu.

Ali, najveći podvig šumske uprave je uočavanje tri fantoma šumokradilačka u Beranama. Jedan fantom je poznati beranski zulumćar, kojega je šumar prepoznao al nije mogao da se śeti ko je, al svi znaju da je to taj, koji je skolio i istamburô šumara u ponoćnim časovima, dok je sa svoja 4 kolegana bio u akciji kontrole ili noćne patrole, šta li, po ivangradskim bestragijama. Ovaj hrabri šumar je, valjda, bio zaostao iza čete junačke pa ga zulumćar izbubecao. Kako je šumski čauš prepoznao kavgadžiju u mraku kad ga je ovaj mlatio sa leđa, mučki? Što mu kolege ne pomogoše kad je zakoevitezao? Kad ga je šumska zlica dofatila sa leđa ukinuo mu se glas? Treba šumskim vitezovima dati brdski top i četu žandara kad idu na dužnost. Posebno na ove noćne šumske mrtve straže. Medijska falanga je ujutro objavila foto šumara kojeg je neko iskrkao u nekoj beranskoj pustoši ali nije imao uboje po rbatu već po nosu. Kako je u noćnoj tmini kavgadžija potrefio šumara u čelenku? Ne kažemo, moguće da ga je sačekao zaklonjen mrakom i drvetom i zaždio ga u čelenku. Šta može u ovom slučaju sud da uradi kad su se musafiri makljali u mraku u nekom ćor budžaku? Moglo bi se utvrditi, recimo, da ako je dobio udarac tojagom čvornovatom da ga je isprangijao neki đed, oni šibaju tojagom, ili ako je dobio grančinom ili kocem – to mora da je mlađi pakosnik. No, sumnja ne da mira, šta ako su se bila dva murtatina, oko šićara.

Jednom su šumo-brižnici bili u zaśedi i do zore piždrili u neku šupu đe je sumnjivi transport kombi uparkirao se u gluvo doba noći. Sumnjali su da je dasa tj lupež sakrio traktor drva – jer ko bi vozio kombi noću po Beranama. Isti im je umakao u zoru. Nijesu imali top niti žandariju da izvrše prepad na kuću i garažu dotičnog. Zato, rekoše, treba im dodijeliti četu žandara kao poslovnu pratnju. Uglavnom to su dejstva šumskih ratnika Uprave za šume ljeta gospodnjeg 2024-og.

Jeste, policija je kontrolisala transport nekih drva i utvrdila da nema čekića niti otpremnice. Dosad su skembali dvojicu kamiondžija. Možda bi mogli i da idu po podrumima i mjere količinu drva ili da kontrolišu radne dozvole šegačima i ovima koji cijepaju drva. Tako je nesrećna policija preuzela posao tržišne i šumarske inspekcije iako oni samo kontrolišu bezbijednost saobraćaja na javnim drumovima. Tako je žandarija postala ravnopravni učesnik na tržištu roba i usluga. Preporučujemo da se malo više šunjaju od večeri do jutra svaki bogovetni dan na putu prema Nikšiću, Podgorici, kroz kanjone, prema Bijelom Polju, Beranama i Rožaju i da kontrolišu vožnju kamiona sa drvetom bez pozicionih svijetala. To je opasnost na drumu. Kad ćeraju ogrev ljudi moraju izgasiti pozicije da ne budu uočeni.

E, da, u međuvremenu je uhapšen i direktor šumskog gazdinstva u Beranama, zbog mita od 1.000 eura, a to je bio upravo povjerenik poštenjačine Rajka koji ga je postavio u sedlo beranske gazdinske jedinice, prije dva mjeseca. Nijedan činovnik Uprave za šume nije nikad ufaćen i procesuiran iako je nestalo na milione stabala u CG šumama. Godišnje se posiječe u Montenigeriji oko 1.200.000 m3 šume a śeče u svrhu drvoprerade/drvoprevare se kreću oko 400.000 m3. Ostalo je šumska krađa. Prethodni direktor beranski kojeg Rajko kokorajko nije volio uopće, i išćerao ga iz firme zbog lošeg rada, je postao šumarski inspektor koji će sada da kontroliše istog ovog Rajka kokorajka. Loš je za Upravu za šume ali dobar za nadzor nad zakonitim radom šumarske mafije u regionu koji pokriva pola države. Ovo je dobar potez bogougodnog prvog šumara-električara Crne Gore, šumskog serdara Jokovića. Sve ove pretumbacije se dešavaju baš u Beranama đe je vlast državne koalicije Jokovih i ovih drugih stabilna. I niđe više u CG nema tumbanja. Međutim, podjela šumskog šićara vuče štelovanje, meračenje i podbadanje. Zašto baš drvoprerađivači iz Berana protestuju i kastig prave, nikom nije jasno. Serdar Joko i bimbaša Rajko razagnaše šumsku mafiju na buljuke, što je očigledno.

I, niđe više u Montenigeriji nema mafijaške pohare šumske. Jedino bubica potkornjak hara po našim šumama. Ako hoćemo da vjerujemo medijskim legionarima.

Poslije ove tarapane vasojevićke mlađahni Rajković je održao sastanak sa svojim poglavicom i zavapio da treba šumare naoružati. Treba pozvati policiju da dežura u šumama, da se jedna četa vojnika stacionira u Beranama i čak da se angažuju Džems Bondovi tj Agencija za nacionalnu bezbjednost kako bi se sačuvalo šumsko blago jer je on makanja koju su pričvljili mafijaši šumski i raznorazne kavgadžije. Neka ovakav kalambur padne na um Buksovcima, nema šanse… Jeste zvuči kao iz Monty Python show ali može se provjeriti je li ovo izjava Rajka kokorajka. Makanje se boje da će ih šumske zlice izbubrežiti, taslačiti i ljemezati te ih samo vojska može spasiti.

Imao je Rajko i drugih bisera: ovaj meraklija tvrdi da je posadio 100.000 sadnica u julu mjesecu 2024-te; ili, uhvatio je 16.000.000 bubica potkornjaka. Koliko je to tona Rajko nahvatao? I kako se ratosiljao tih 160.000 kila opasne male aždaje. (Bubica je teška 10-ak grama.) Kuvao ih u loncu, davio u kiśelini, mlatačke ubijao, spaljivao u željezari, pržio u vrelom ulju …?

Za čim sad jaukati i koevitezati, za Rajkom i šumama nesretnim ili za državom i njenom službom pretvorenom u lakrdiju i sprdnju.

Darko Stijepović
Centar za razvoj Durmitora