Srozan praznik mimoze

Stablo mimoze simbolizuje  ženu, slobodu i ośećajnost. Štaviše u Italiji, Rusiji, Francuskoj i drugim zemljama ovaj se cvijet vezuje za Međunarodni dan žena, 8. mart, pa se ženama poklanja buket mimoze. Ona označava poštovanje, donosi sreću kako u poslu tako i u ljubavi. U govoru cvijeća ovaj cvijet znači poruku vjerne ljubavi. Za njega se i vezuje suptilna priča, koja se oslanja na narodno maštu. 

Legenda o mimozi kaže da je nekada davno u Australiji, blizu okeana, prebivalo dvoje mladih, čija imena ne znamo, a koji su bili u velikoj ljubavi. Mladić sjajne crne kose bio je lijep i čudesno vispren ribarski sin. Njegova đevojka  bila je plemenita ljepotica koja je poticala iz aristokratske porodice. Ona, uprkos statusu koji je uživala, ni najmanje nije ‘patila’ od vlastitog društvenog položaja za razliku od svoje porodice. Vođeni ‘dobrom namjerom’ ali zaslijepljeni lažnim društvenim odnosima roditelji su primorali ćerku da se uda za vojvodu. Suvišno je spomenuti koliko je muka i ubJeđivanja podnijela sirota đevojka – morala popustiti i udati se za plemića. U očajanju mladi ribar napušta okean i rabotu te odlazi u goru da radi kao čuvar šume. Rukovođen beskrajnom tugom nastoji da u potpunoj osami zaboravi svoju nesreću. Čim je stupio na novu dužnost – u šumu izbija veliki požar. Uspijeva da spasi šumu od uništenja ali gine u vlastitom podvigu. Čuvši vijest o njegovoj smrti đevojka raspamećena napušta muža i trči u planinu đe zatiče tijelo mrtvog ljubavnika. Od siline bola ona umire pored voljenog. Na mjestu đe je ljubavni par usahnuo izbija  mirisno žuto cvijeće – mimoza.

Na prvi pogled djeluje neobično to što se ovako śetan događaj kruniše zlatnim vijencem mimoze. Međutim, to je stvar naše kratkovidosti: nama je pružena nada u ljubav i vjera u pokajanje. Imamo slobodu da vjerujemo kako pomenuti par doživio izvjesno zakašnjelo spajanje.

Nažalost, ova suptilna legenda je zaboravljena u savremenom obilježavanju praznika Mimoze. Rjieč je, naravno, o Cecinom zatvaranju ovogodišnjeg Praznika mimoze u Herceg Novom. Umjesto da se ovaj praznik tiče suptilnih i nježnih vrijednosti  kao i iskreno pronešenih ośećanja na scenu se, 23.marta ispela, neopravdano popularna prizemna preduzetnica koja je stekla kapital mutnim rabotama. Vazda vrijedi ponavljati: Ceca je klimakterična žena koju nije stid da kroz svoje pjesme pred narod iznosi svoje perverzne fantazije. Međutim, ni narod tu nije nevin – on kliče ovom turbofolčenju. Njene nekreativne, neoriginalne i prizemne pjesme napravljene od pokradenih melodija su odraz niskih poriva. Da bi čovjek javno iznosio ovo smeće potreban je samo goli bezobrazluk. 

Svi nadležni u organizaciji ovog festivala su pokazali da povlađuju masi i gone dobit umjesto da očuvaju ono malo dostajastva simbola Mimoze. Čak ni peticija koju su pokrenuli izvjesni intelektualci nije bila od pomoći! Pola vijeka ovog praznika obilježeno je dolaskom pomamljene raspuštenice koja se prndusi činjenicom da joj je ljubavnik mlađi od sina! Dobili smo jasan pokazatelj da se danas, kad je o ljubavi riječ, ponajčešće i ne ide dalje od Cece. Svaka suptilnost bačena je u drugi plan i obezvrijeđena. Održana nam je dobra lekcija iz svakodnevnog savremenog života.

Mato Kankaraš

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=6987

Objavio Urednik dana ožu 25 2019. u kategoriji Književnost, Komentar. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst