Slobodni i udešeni izbori

Zemlja je nedemokratska ako svako glasa, ali se glasovi ne prebrojavaju pošteno, ili ako se glasač plaši da glasa protiv volje partije na vlasti.

Tačno je da postoji znatna i vrlo važna razlika između slobodnih i udešenih izbora, ali zapažajući ovu razliku, ne smijemo zaboraviti činjenicu da čak i slobodni izbori ne izražavaju uvijek „volju naroda“.

Ako većina ljudi upotrebljava mnogo reklamiranu pastu za zube zbog nekog njenog fantastičnog kvaliteta koji propaganda ističe niko razuman neće reći da se narod sam „odlučio“ za tu pastu. Sve što se može reći to je da je propaganda bila dovoljno uspješna da primami milione ljudi da vjeruju u njene riječi.

Način na koji ljudi u jednom otuđenom društvu izražavaju svoju volju ne razlikuje se od načina na koji oni kupuju robu. Oni slušaju riječi propagande i za njih malo znače činjenice u poređenju sa ovom sugestivnom bukom koja im se neprestano uliva u glavu.

Naviknuti da nagovore narod da kupuje sve za šta ima dovoljno novca, oni na isti način misle i o političkim idejama i o političkim vođama. Oni koriste televiziju da bi propagirali političke ličnosti, kao što propagiraju i sapun. Ova pojava je vrlo iskreno izražena u najnovijim izjavama o budućnosti Republikanske partije. Pošto se ne može nadati da će većina glasača glasati za Republikansku partiju mora se pronaći ličnost koja želi da predstavlja partiju a tada će ona dobiti glasove. Ovo se ne razlikuje od garancije koju daje neki poznati sportista ili filmska zvijezda za neku vrstu cigareta.

Funkcionisanje političke mašinerije u jednoj demokratskoj zemlji suštinski se ne razlikuje od procedure na robnom tržištu. Političke partije se ne razlikuju od velikih trgovačkih preduzeća, jer i profesionalni političari pokušavaju da prodaju svoju robu javnosti. Njihov metod postaje sve sličniji reklami kojom se vrši pritisak.

E. From