SLOBODA MEDIJA I TERORIZAM

-Teroristički napad na satirični časopis „Charlie Hebdo“-

Demonstrations in Paris. Od Francuske, kolijevke moderne demokratije, Svijet je učio o poštovanju ljudskih prava i sloboda. Još prije dva i po vijeka, Volter je rekao sagovorniku, da ne misli kao on, ali da će se uvijek boriti da on ima pravo da reče ono što misli!

Je li došlo vrijeme da taj veliki narod strada zbog slobode izražavanja mišljenja?!

Francuski satirični časopis „Charlie Hebdo“ slobodu publicističkog izražavanja iskazao je tako što je počeo da objavljuje karikature Alahovog Izaslanika Muhameda, osuđujući na taj način terorizam nekih ekstremnih terorističih grupa te vjere. Prvo su počele prijetnje uredicima časopisa, pokušaj napada, pa je konačno izvršen krvavi napad na radakciju tog časopoisa 07.01.t.g., u kojem su ubijeni novinari i urednici tog medija, policijac i još sedam lica koji su se našli na putu terorista! Taj krvavi zločin je bio osveta za karikiranje Proroka Muhameda, najvećeg sveca i rodonačelnika Islama. Dok su teroristi pucali na karikaturistu i urednike tog časopisa, vikali su „Alah akbar“! (Alah je veliki), kao znak starog vjerovanja – Ko se osveti taj se posveti! Kod ekstremnih islamista, teroristi su tim zločinom postigli cilj! Slave ih kao heroje, posebno u Islamskoj državi!

Francuska policija nije mogla da učini ništa drugo sem da spasi neke taoce i ubije teroriste, koji su se sigurno, kad su pošli na taj krvavi put, oprostili od ovozemaljskog života, nadajući se boljem na drugom svijetu. Civilizovanom svijetu nije ostalo ništa drugo sem da reče riječ Naroda – Desilo se, ne ponovilo i da učini ono što je potrebno da se to ne desi ništa tako. Nema nikakve dileme da su one karikature Proroka direktan uzrok tog krvoprolića, za teroriste motiv da učine zlo i još opravdanje za to! Ali, mora se potražiti odgovor na pitanje – da li je tim karikiranjem Proroka povrijeđena neka pravna norma. Prvo, svako karikiranje lika sveca vjernici mogu da shvate jedino kao skrnavljenje njegovog lika i udar na tu religiju! Evropska konvenicija o ljudskim pravima ustanovila je, kao jedno od osnovnih ljudskih prava i pravo na slobodu vjeroispovijesti (čl. 9 ). Nema nikakve dileme da je ovakvo satanizovanje, karikiranje i ponižavanje Muhameda, Alahovog Izaslanika i prvog i najvećeg sveca Islama, jedne od najvećih svjetskih religija, udar na slobodu izražavanje te vjere! Naš Ustav je odredio široke granice slobode i njena ograničenja, tako što je propisao: „U Crnoj Gori slobodno je sve što Ustavom i zakonom nije zabranjeno“ (čl.10); i da „svako ima pravo na slobudu izražavanja govorom, pisanom riječju, slikom i na drugi način …“, koja je ograničena „ … pravom drugog na dostojsanstvo, ugled i čast i ako se ugrožava javni moral ili bezbjednost Crne Gore“ (čl.47). Sigurno, adekvatnu odredbu ima i Ustav Francuske i drugih civilizoranih zemalja.

Naš Krivični zakonik propisao je posebnu inkriminaciju – krivično djelo – povredu slobode ispoljavanja vjere i vršenja vjerskih obreda (čl.161 KZ). Umne glave treba da kažu da li je time zabranjeno i takvo karikiranje svetaca i objavljivanje djela takvog satiričnog karaktera, kao onih karikatura u časopisu „Charlie Hebdo“. Jer, ako je odredba čl. 161 našeg KZ-a preuzak okvir za zabranu takvog karikiranja i njegovog objavljivanja, naš KZ u tom dijelu mora biti noveliran, izmijnjen ili još i dopunjen. I u našem društvu kao multikonfesionalnom i multinacionalnom, mogu da se nađu takvi publicisti i teroristi kao u Francuskoj KZ prvi mora da spriječi to zlo. Ovdje treba citirati Boška Jakšića, spoljnopolitičkog komantatora iz Beograda koji je na RTV CG, prije dva dana, izjavio da „i nama može da se desni neki Mali Pariz“! Imamo pravo da se nadamo da će Francuska, kao zemlja tradicionalne demokratije, naći u sebi snage da, bez mržnje i tenzija, nađe najbolje rješenje koje će razdvojiti – što je teroristički čin, a šta je pravo ispovijedanja vjere, na koje svak ima prvo. Prevencija, kao jedna od disciplina Kriminologije, uči nas životnoj istini da je mnogo bolje zločin spriječiti, nego se sa njim obračunavati samo golom represijom – kažnjavanjem i ubijanjem zločinaca. Istorija, vječita učiteljica života, pokazuje nam da se vjerski pokreti koji nastanu iz dubine duše naroda, ne mogu zaustaviti nikakvom silom, mučenjima i ubistvima, razapinjanjima na krst ili spaljivanjem. Najveća svjetska sila svog vremena Rimska imeprija, tokom više vjekova krvavih progona nije zaustavila Hrišćanstvo.

Poslije Isusa, pojavilo se još toliko drugih velikomučenika, ljudi spremnih da umiru za Krstu i na anjemu, u arenama od divljih zvijeri i gladijatora, koliko ti silnici nijesu mogli da podnesu! Na kraju, Hrišćanstvo je postalo državna religija te Imperije! Kad su nosioci religije postali ljudi, za kakve je hrvatski pjesnik Ivan Mažuranić rekao: „Boj se onog tko je viko, bez golema mrijet jada“, nasilje nad takvima, postalo je ono što je Njegoš nazvao – „ ruženje pred svijetom“!! Ako bi Francuska, kao i druge zemlje, zakonom zabranila takvo satanizovanje, i ponižavanje svetaca, tim činom bi, teroristima skinula oreol boraca za vjeru, ispod kojeg oni prosipaju ljudsku krv, čime još kod pripadnika svoje vjere zaslužuju priznanja heroja i novih mučenika! Civilizovani svijet nema bolji izbor da spriječi ovakve terorističke akte, sem da poštuje svetinje svakog naroda, čime bi se zločnci koji u ime vjere ubijaju ljude i narode jasno odvojili od pravih vjernika. Nikome se ne smije dozvoliti da od svetaca pravi đavole! Samo tako može da se potvrdi ona opštečovječansaka makisma – Una gens summus!

mr Petar Kankaraš