Slijepci

Kada se govori o pismenosti često se ta riječ upotrebljava samo kao pokazatelj vještine da se misli pretvore u grafeme, riječi i rečenice koje će neko ko takođe vlada tom vještinom umjeti da prepozna i pročita. Međutim, postoji jedan veliki svijet koji leži iza svih izgovorenih i pisanih riječi, kao i onih nepisanih koje izražavamo izrazom lica i govorom tijela. Za ljude koji umiju da čitaju taj svijet bez pogrešnih interpretacija kaže se da su emocionalno pismeni. Ova vrsta pismenosti se stiče isto kao i pismenost kojom smo učeni u prvim razredima osnovne škole. Osnovna karakteristika emocionalne pismenosti leži u prihvatanju sopstvene vrijednosti. Dok god čovjek ne prihvati činjenicu da je biće koje posjeduje divne osobine on neće biti u stanju da procijeni tačno bilo koga u svom životu. Dešavaće mu se da bude prevaren, zaveden ili na neki drugi način teško povrijeđen. Čovjek koji je svjesan svoje vrijednosti nikad neće biti utučen reakcijom osobe koja ga ne poštuje. Njemu će biti teško zbog patnje koju podnosi emocionalno nepismeni čovjek. On  je, takođe, svjesan kakav uticaj njegove emocije imaju na ljude. Za razliku od njega emocionalno nepismeni čovjek povređuje sebe i ljude oko sebe ali nije svjesan onoga šta čini. U prošlosti su sveštenici različitih religija učili ovoj vrsti pismenosti a danas to uglavnom rade psiholozi. Nažalost, kako u prošlosti tako i danas, postojao je veliki broj osoba koje su ovu vještinu (is)koristile da bi manipulisale ljudima i narodima. Oni su znali kako da sopstvenu vrijednost stvore na jedan vještački način. Dobro su bili upoznati sa sistemom kako da iskoriste marketing, laskanje i glumljenje ravnodušnosti. Dostojevski je u ”Braći Karamazovi” vrlo dobro opisao suštinu ovih manipulatora kroz lik Velikog Inkvizitora i njegovu čuvenu definiciju kako ljudima možeš vladati ako posjeduješ ”čudo, tajnu i autoritet”.

Moris Meterlink je u drami ”Slijepi” predstavio ovaj problem na veoma originalan način stvorivši arhetipsku priču koja može biti tumačena na više nivoa. Slijepi ljudi su predvođeni sveštenikom koji pošavši po zalihe umire među njima. Odsustvo sveštenika probuđuje svijest ovih osoba i one počinju da se traže, razgovaraju. Jednom riječju – kreiraju svijest o sebi i svijetu oko sebe. Među likovima drame nalaze se tri sliepe stare žene koje se neprekidno mole. Kroz likove sveštenika i žena koje se mole Meterlink je dvostruko podvukao pitanje religije. Jednom dramom, odnosno, jednom dramskom idejom predstavio je suštinu Hrišćanstva od kako je Isus ubijen. Slijepi ljudi koji su ga pratili su vjernici koji nisu u stanju da vide ono šta on vidi ali koji se počinju buditi tek nakon što je on nestao. Autor je sa jedne strane oštro iskritikovao vjerske vođe koje, po njemu, nisu bile u stanju da ljudima otvore oči. S druge strane, dao je svoje mišljenje o pojavi koja se mnogo češće kritikuje kao potreba da čovjek robuje nekom autoritetu. Dakle, pokornost autoritetu je ono šta nas čini slijepima. Nismo u stanju da vidimo u šta se pretvaramo dok autoritet ne umre. Najužasniji primjer ove sljepoće je obožavanje Hitlera. Ubistvo 8 000 Muslimana koje se desilo u Srebrenici je, takođe, primjer onoga šta su ljudi u stanju da urade kada slijepo prate zločince kao autoritete.

Kritika autoriteta je samo jedan segment glavne ideje ove drame. Problem emocionalnalne inteligencije koju likovi počinju da razvijaju nakon što su prepušteni samima sebi je zasebna dimenzija koja izlazi iz okvira drame jer uključuje publiku.

Glavna karakteristika po kojoj se prepoznaje kvalitetna dramska ideja jeste što sakaćenje dramskog teksta ne može samu ideju da izbriše ili učini neprepoznatljivom. Ideja nastavlja da živi u ma kom kon(tekstu) se našla. U slučaju prerade kakvu je pretrpjela pod izvođenjem dramske grupe ATAK Meterlinkova vizija je pored svih izmjena uspjela da sačuva svoju suštinu . Ostalo je nejasno zbog čega su dramaturg i reditelj izbacili likove tri stare žene koje se mole. Ne bih se upuštala u spekulisanje da li je u pitanju nečiji lični afinitet prema religiji ili je nešto drugo problem jer šta god da je bilo u pitanju ne može se opravdati nepoštovanje autorove ideje. Za razliku od ovoga, dodat je element koji je izmijenio okvir drame i pretvorio je u svojevrsni hepening.

Izvedba na vojnom aerodromu je uključila i angažman vojske. Dok smo prilazili mjestu na kom je bilo predviđeno realizovanje predstave ”dočekali” su nas s lijeve strane vojnici koji su ležali sa ranama od lažnih metaka na travi. Vojni helikopter koji se pojavljuje u toku drame umjesto psa koji je projurio šumom zaplašivši slijepce je vrlo elegantno rješenje. Zašto upotrijebiti psa kada se može iskoristiti vojnik (vojni pilot) da tumači ulogu psa? Ovo rješenje je istaknuto upotrebom dresirane ptice koju je na ruci nosio sveštenik. Dakle, reditelj je jasno stavio do znanja da mu nije bio problem da pronađe dresiranu životinju ali je svjesno izabrao da ulogu psa na drugačiji način riješi. S druge strane, upotreba žive ptice koju je nosio jedini lik predstave koji nije slijep  gradi kontrapunkt prema mrtvim pticama koje su se našle kao posljedica vojnih vježbi i dio scene. Kada se uzme u obzir najopštije tumačenje ptice kao simbola slobode dobija se interesantna kritika vojske koja je vješto ukomponovana u samo štivo drame. Poslednja scena je, takođe, pretrpjela izmjene. Za Meterlinka je užas likova bila njihova pogrešna interpretacija snijega koji pada. Originalna drama se završava tako što mole za milost jer su padanje snijega čuli kao korake ljudi koji moguće žele da ih povrijede. Sošić i Raičević su ovaj segment koji ostavlja gledaocu slobodu za univerzalno tumačenje straha uskratili time što su nestvarni užas zamijenili stvarnim integrisavši vojnike koji stoje uperenih pušaka u slijepce.

Na kraju treba naponemuti da izvođenje alternativnog teatra obično prati ljevičarski orjentisana publika. Kada sam primijetila da je dio publike bio Ranko Krivokapić morala sam tu jednostavnu činjenocu malo preispitati. Da li je Ranja, kako ga od milja zovu u narodu, teška alternativa? Da li praćenjem avangarde želi da pokaže da ga zaista više ne zanima koalicija sa ”najpopularnijom”  partijom? Da li je došao u ”izvidnicu” ili je možda bio nezvanični glumac u ovoj predstavi?

Isitina o Rankovoj ulozi će kad-tad isplivati.

Istina o našem slijepom praćenju autoriteta je činjenično stanje.

Milica Kankaraš

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=2672

Objavio Urednik dana srp 11 2014. u kategoriji Književnost, Komentar. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst