Ski topuzine

Čelnik MORT-a, gdin Radulović, turistička i ekološka tabula rasa željna publiciteta razglasila da je svih 6 ski centara u CG spremno za skijanje. Skloni ironiji bi rekli da su neki ski centri bili spremni za vaterpolo jer im na stazama kiša pljušti, južni vjetar ne da oka otvoriti a voda teče potocima, drugi su spremni za oranje jer su im staze bile u glibu i viri korijenje i kamen a treći su bili ponosni na onu jednu stazu na kojoj je bilo nekoliko tankih krpa snijega. Ovom šarlatanu od ministra su sindikalno odmaralištance željezare, Vučje, i brdašce Javorovača u Žabljaku – ski centar. Kompleks malog vilajeta i malog insana ih goni da čak i jednu sajlu sa deset sidara proglašavaju ski centrom. Da on nije ugledni ministar rekao bi čovjek da je ugledni komičar. U svakom slučaju slika nekompetentnosti i neznavenija. No, mogao je gdin Đukanović bez dana rada i mrve znanja biti premijer pa može valjda i ovaj dilber biti ministar. Šlag na torti je Premijer Marković koji osniva Skijališta Crne Gore u Podbišću, na obali Tare, i već zapošljava 10 ljudi, bez stolice na koju će śesti i bez vrata na koja će ući. Sve čudo do čuda. Ala kardaš čudnijeh prilika more joldaš dobro biti neće.

Željezarino sindikalno odmaralište, Vučje – ski centar (danas već kopan), komični pajac skijaške priče, prvi je otvorio skijašku sezonu. Vučje je lokalno izletište – više ski karikatura nego ski centar. To je brkanje sindikalnog turizma i stvarnog zimskog turizma. Prije pedeset godina je pokušaj malog mjesta da se pokrene u razvoj zimskog turizma uz mašineriju jedne skijaške vučnice bio simpatičan dok je danas grohotno smiješno promovisanje ski centrom jedne sajle sa motorom u zabiti. Oni koji su survali Žabljak kao jedan od najvećih skijaških centara Jugoslavije sada promovišu čak 6 skijališta. Na svih 5 ski centara, koje je pomenuo Min. Radulović, nema nijednog šrafa koji je izrađen u zadnjih 30 godina. I zadnji ekser je napravljen u bivšoj državi. Izuzetak je engleska žičara na Jezerinama čije polupismeno osoblje pokazuje svoju preduzetnu mudrost ćerajući goste najluksuznijeg hotela u CG, hotela Bjanka, sa staze, očekujući da im dođu gosti kojima ne smeta bazd u toaletima na Jezerinama. Bizarnosti jesu suština razvoja zimskog turizma i skijališta u Crnoj Gori.

U Žabljaku, već 15 godina, tranzicioni mešetar, HM Durmitor, blokira razvoj i uništava prostom rđom komplekse žičara Pitomine i Veliki Štulac, jer su žičare nepokretne već drugu deceniju. Naša činovnička elita štiti tog tranzicionog prevaranta koji je prije 10 godina zanavijek zamandalio i najbolji planinski hotel u Crnoj Gori – hotel Jezera. I sada ta žandarmska struktura telali o 6 otvorenih ski centara. U četiri njihova ski centra ima samo po jedan ski lift a na preostala dva efektivno po jedna śedešnica. Treba dodati ovoj impresivnoj ski industriji Min. Radulovića i ski centar Jabuka kod Pljevalja, ski centar Kosanica, ski centar Ćiperovača, ski centar Ivanova korita i ski centar Mršina bara, koji svi imaju po jedan ski lift za đecu, pa će biti da je otvoreno ne 6 već 11 ski centara. Ako dodajmo tome i Podbišće tj Mojkovac (tamo su Skijališta Crne Gore) kao neki ski centar, doduše bez ski lifta ali ima neka sajla željezna u rudniku a natrunilo je i malo snijega na brdu iznad, eto ga i 12-ti ski centar.

I svi ovi ski centri su postojali u SFRJ sa istom infrastrukturom žičara. Ali to je bilo prije 30 godina!

Min. Radulović tvrdi da je ovo najbolja sezona ikada a oni zamandalili, 1. maja ove godine, hotel Planinku sa 400 kreveta. Đe su onda smješteni turisti koji su učinjeli sezonu najboljom ikad? Kriju kao zmija noge statističke podatke o noćenjima u Žabljaku jer su brojevi duplo niži nego lani. Đe će se smjestiti skijaši? U podrume i garaže, magaze i barake? Beskrupulozno činovništvo je omogućilo izgradnju 1500 divljih vikendica koje su urnisale prostor Žabljaka i još zvrje prazne. Vode nema, struja 160 volti, kanalizacija izvire iza kuće. Teško i dugo sticani imidž i ugled Žabljaka srozan je u blato. Za povratak na staro trebaju decenije i golemi novac. Otrcani ski centri, zatvoreni hoteli, bezvodni divlji smještaj jeste znak uspješne sezone Min. Radulovića.

Druga strana njihove turističke lakrdije su ulaganja u skijašku infrastrukturu tj 5.000.000 eura u izanđalu skalameriju žičare S.Kuk, staru 30 godina. 5 miliona u tehnološku praistoriju. Turistički razvoj sa željeznim Frankenštajnom čiji vrsnici su u Evropi već u drugom krugu reciklaže ili željeznog otpada. Žičara S.Kuk je najstarija žičara u Evropi koja još radi.

Ostale njene vršnjakinje su zaustavljene ili istopljene. A kao vrhunac poslovanja im je kleptomanija. Kleptomanija bez granica je drpiti 640.000 eura kroz farbanje 8 stubova te ruinirane šklopocije i 300.000 za “obnovu” gornje žičare. 900.000 za avanturistički park S.Kuk, Luki Bulatoviću, koji radi za Markovića i Rakočevića. I misle da taj lopovluk prodaju narodu kao ulaganje u budućnost i razvoj turizma.

Ovakve žičare-fosili izazivaju smjehotresne napade đe god se pomenu kao na primjer onaj smjehotresni napad i iznenađenje novinarke ZDF televizije kad je pitahu o mogućnosti da se ova ski šklopocija ponudi njemačkim turistima. Domaće ski karakondžule su spremne da ponude ozbiljnim ljudima i ovakve lude egzibicije i bizarnosti. Dok na jednoj strani ulažu u sškljocavu skalameriju na drugoj strani nekad najsavremeniji sistemi žičara Pitomine i Štulac izgledaju kao da ih je pogodila atomska bomba. Svako vidi ovu raspojasanost i raspištoljenost ali teško je shvatljivo čemu ovo kurobecanje i nekontrolisani egzibicionizam.

Ko, dakle, da se raduje ski sezoni? Pedeset vlasnika svratišta i deset kafedžija. Za 90% ljudi isto je sezona i vansezona. Oni se raduju kada nema snijega i kada su komarci mali.

Prije 30 godina, zimske sezone 1988-e, bez topova, Premijera Markovića, gdina Ivančevića, Vukićevića, Radula, Kukavičićke itd, koji su tada pecali ribu, nosili kofere, čuvali ovce, igrali klikera itd, u Žabljaku je ostvareno 50.000 noćenja.

Prošle, zimske sezone 2.000.