Šenluk u NP Durmitor

Predlaganje Zakona o lovstvu na usvajanje Skupštini CG proslavljeno je šenlukom na terenima NP Durmitor, Mjesta Svjetske baštine UNESCO-a. Na području Trezinog bogaza, Zubaca i Mininog bogaza, pred samu noć u poneđeljak, počela je kasapnica. Plotuni i automatska paljba su trajali desetak minuta.

Ovo područje Durmitora je zadnje utočište divokoza i jasno je šta je bio cilj oružane sile opskrbljene i automatskim puškama. Žandari u Žabljaku nijesu preduzeli nikakve mjere da se utvrdi ko je masakrirao životinje i ko je toliko šenluk činio po planini. Iako je bilo u sumrak (i pogodno vrijeme za lovokradice da se izvuku) lako je bilo iskontrolisati puteve kojima su se lovokradice mogle vratiti i đe su se mogli sakriti. Šta su radili čuvari nacionalnog parka apsurdno je pitanje. Čuvarska služba je dezorganizovana dugogodišnjim radom Mrdaka, Gregovića i Gvozdenovića i korupcijom državnog aparata. Zaostali turisti prestravljeni i zgranuti paljbom iskolačenih očiju spuštili su se u sigurnija područja. Grupa Čeha je zalegla po svim borbenim pravilima, kao da je neko komandovao: Atomski s desna! Kome bi bila prijatna misao o prisustvu naoružanih spodoba koje mitraljezima kasape divokoze. Nijedan stranac nije mogao da shvati kako je moguće ovako nešto i da je normalno da se to radi u nacionalnom parku a da Ministar istovremeno u Skupštini CG obrazlaže zakon o lovstvu. A đe su dokazi tj ubijene životinje? – Na tanjirima su.

Do ovog pokolja divokoze su prilazile turistima u Parku skoro slobodno i miješale se sa životinjama na pašnjacima. Poslije ovog masakra nije moguće viđeti divokoze na puškomet. Poremećaj u ponašanju životinja je toliko dramatičan da je nesumnjivo šta se dogodilo te večeri na bogazima na kojima su nekada zaśede divokozama postavljali neki Terzija i čuveni lovac Mina, po kojima i ovi vrhovi nose imena. U stara vremena lovci su imali samo jednu šansu i samo jednu mogućnost a životinja je imala mogućnost da se spasi.

Dok su ministar poljodjelac i poslanici brbljali uz ruralne opuštajuće komentare najpametnijeg Crnogorca, g. Radulovića, neko je žderao freško pečenu divetinu i smješkao se u brk ovim nadobudnim facama. Kud će bolja slika uglancane domaće političke klase i bezvrijednosti posla koji obavljaju i zaludu bačenog novca na njihove apanaže.

Kud će bolja slika rada JPNPCG i njihovih službi. Umjesto da su sve službe nacionalnih parkova na terenu, u prevenciji, zaštiti, istraživanjima, prebrojavanju divljači, čuvanju i pružanju usluga pośetiocima oni su na odmorima. Svrha JPNPCG i jeste politička sinekura i uhljeblje glasača, žena činovnika i politički isluženih kadrovika a ne čuvanje lovine. Ovi „eko pastijeri“ nijesu tu da čuvaju već da razulareno „razvijaju“ najzaštićenije prostore. Očekivanje od ex-gradonačelnika raspojasanog turističkog sela Budve da štiti životinje jeste iluzija. Na kraju, dramatično šenlučenje u najzaštićenijem prostoru dovodi nas i do komandne odgovornosti kapetana broda premijera Đukanovića, jer on je birao i Ivanovića i Gvozdenovića.

Ovo šenlučenje jeste i metafora dekadencije koja navaljuje na sva vrata. Tiranija i despotizam, nasilje i brutalnost ne dolaze odjednom. Oni se šunjaju preko nemoćnih i nezaštićenih koje formalno državna pravda štiti. Tu se lažni standardi i lažna moralnost ogledaju prije nego što poplave društvo. Zato je zaštita u nacionalnim parkovima lakmus papir države, njene civilizovanosti, bezvrijednosti njenih elita, demokratije i vladavine prava. Zato nije čudo zato što su ulickani činovnici u Skupštini CG smiješeći se propratili usvajanje zakona o lovstvu dok se u nacionalnom parku, Mjestu svjetske baštine UNESCO-a, kasape tobože zaštićene životinje. A šta o šenluku kažu zli jezici, koji su obično u pravu? Zli jezici kažu da je sve dogovoreno!

Darko Stijepović
Centar za razvoj Durmitora