Šarlatani hvalisavci

Žabljak početkom januara 2018.

Odavno se Ministarstvo turizma, NTO CG i gorštačke starješine Žabljaka nijesu hvalili brojem turista u Žabljaku. Zašto?

Zato što je broj noćenja turista 2017-e pao za polovinu u odnosu na 2016-u godinu. Ne pominju broj noćenja u turističkoj sezoni 2017 kao da ih zmija oće ujesti. S razlogom. Brojke su katastrofalne i kriju ih jer one pokazuju razmjere njihovog šarlatanstva za koje gule debele plate. Umjesto toga opsjenare izmišljenim, čak i za budžak skromnim, ciframa o boljoj pośeti oko Nove godine.

Prošle zimske sezone, 2017, nije bilo ni dvije hiljade noćenja u Žabljaku. Razlog je u konstantnom srozavanja turističke usluge na najniži mogući nivo a zimski turizam bez vode je bila žabljačka ponuda zimske 2017 godine – jer u pola varoši nije bilo vode. Za upoređenje: 1988-e zime svakog petka je u Žabljak stizao konvoj od 17 turističkih autobusa Montenegroturista koji su dovozili nove skijaše (800) a vraćali nazad stare. Tada su u Žabljaku postojali samo ski liftovi i jedna žičara. Nije bilo sniježnih topova ali je ski topuzina bilo mnogo manje. I bilo je vode, i struje, i čistih puteva (svakog dana je u 5 satu izjutra kretao autobus za Beograd a u 15 za Podgoricu i nije zapamćeno da nije put bio čist) i skijanja, i zabave, i vrhunskog doživljaja.

TV Bastilja dala svoj doprinos i krivenju prošlogodišnjeg sloma turističke sezone. U niz intervjua sa lokalnim činovništvom su telalili da su pripreme za zimsku sezonu završene a onda su obavijestili javnost kako je sezona izuzetno dobra pa čak su prenijeli i riječi lokalnog preśednika da pravu navalu turista očekuju poslije đačkog raspusta. A realno, cijele zimske sezone je bilo toliko noćenja kao nekad, u srećna vremena, za jednu noć; bez vode su se bavili turizmom i bez najvećeg hotela! Sinoć TV Bastilja obznani da je na Žabljaku nova ponuda lansirana – noćno skijanje, iako to noćno skijanje postoji u Žabljaku od 1978 godine a na S. kuku od kada je napravljen. 4 reflektorčića na stazi od 200 metara, sa 6 skijaša, je bilo fascinantno za hvalisavca sa TV Bastilje.

Razlog katastrofalnog pada broja noćenja 2017 godine (pored haosa na putevima i vodoneštašice) je odluka vrhuške da se za vječna vremena zabravi hotel Planinka. Hotel koji je, iako ruiniran, davao pola ukupnog broja noćenja u Žabljaku. Zatvaranje hotela tolikog kapaciteta (400 ležaja) jeste strateška odluka koja afektira dalji decenijski razvoj okruženja i pokazuje finansijsku nemoć i duhovnu impotenciju vladajuće vrhuške. Umjesto da Premijer Marković odgovori na krucijalno pitanje uništenja jednog razvojnog giganta on demagoški poigrava na seoskom skijalištu S. Kuk i vozdignute glave talambasi i prosipa maglu. O broju turista i finansijskim efektima ćuti kao zaliven. Slomom nekada glamuroznog ski centra, jednog od najvećih u bivšoj SFRJ i slomom ovog zadnjeg velikog hotela vladajuća nomenklatura je pokazala potpunu duhovnu, moralnu i upravljačku nemoć. Medijskim prikrivanjem ovog sloma pokazuje se i da medijska scena savim jasno tone u površnost i političko komendijanje.

Hotel Planinka nekad

Godišnje posjete u Ž. su daleko manje nego što je sam hotel Planinka u srećna vremena imao (1988 – 45.000 noćenja)

Za 10 godina sve novoizgrađene divlje vikendice su izraubovane, prevaziđene i trošne i Žabljak je postao smetlište vikend kuća. Ali ipak ni tu nema turista ili je broj zanemarljiv. Jasno je da je Min. Gvozdenović omogućavanjem da se naprave kuće bez elementarne infrastrukture vode, struje, puta i kanalizacije učinio međeđu uslugu Žabljaku. Smrvili su i unakazili prostor i uništili planinski ambijent. Većina vikendica nije upotrebljiva zimi i ne mogu se staviti u turističku funkciju. Infrastruktura koja bi ih pokrenula je skupa kao đavo.

Višedecenijskim uništenjem prominentnih hotela (Jezera; Durmitor, Planinka) pobjegao je kvalitetan gost i decenije ulaganja u promociju su propale, sadašnja platežnost gosta je nikakva, ponuda nikakva, priroda okljaštrena čengelama, tezgarošima, smećem, struktura gostiju jednostrana, a dužina ostanka dva dana najviše.

Dolaze samo najskromniji posjetioci, ferijalci, domaći srkači kafe i jednodnevni izletnici, kiridžije, rabadžije, fakiri i nomadi torbari.

Možemo se zabavljati nojevskim zabijanjem glave u pijesak ali to neće riješiti problem. Skijanje i turizam u Žabljaku jeste predstava Hamleta u Mrduši Donjoj.

Darko Stijepović
Centar za razvoj Durmitora