Rundekovi mostovi
Potonji ali dugoočekivani album Darka Rundeka pod naslovom Mostovi, je veliko razočaranje za svakakog istinskog ljubitelja lika i djela ovog muzičara. Da podsjetimo: Rundek se kontinuirano izlagao u jugoslavensku alternativnu muzičku scenu, koju je svojim djelom iznio na svjetsko poprište, za period od trideset i pet godina. Iako je najprepoznatljiviji kao muzičar, njegov muzički talenat je dosta kaskao za njegovim velikim pjesničkim talentom. Muzika u Rundekovim pjesmama više je u ulozi pratnje riječi. Veliki je broj pokoljenja koje je on obilježio svojim ljubavnim, butnovičkim i ośećajnim pjesma koje, ma kako lepršavog karaktera one bile, podstiču na razmišljanje. Ovo je prevashodno pokazao u albumima od Apokalipsa do Plavog aviona, koji predstavljaju njega kao pjesnika i umjetnika uopšte.
Mostovi su jako blijed album, ma u kakvim okolnostima bio. Nije važno ko bi bio autor njegovog albuma-sabrata ovom po kvalitetu – svakako bi morao biti ocijenjen kao loš album. Izbor tema dijelom odudara od onog što je dosad bilo dominantno kod Rundeka – odlučio se baviti malko više socijalnim problemima. Pjesme koje su sebi dale težak zadatak (Mijenjamo mjesto, Džaba, Ima ih) iako predstavljaju bolje, odnosno manje loše, pjesme ovog albuma, uglavom su se površno osvrnule na probleme koje su spomenule svojim sadržajem. Riječi koje su bile namjerene da imaju revolucionaran prizvuk su izokola dotakle one nelagode i nezgode koje čovjek prodi kao član jednog kapitalističkog društva koje nema vrijednosti nako materijlnih. Moglo se viđeti da sami stihotvorac ne traga pretjerano za ovim problema, ili da ih jedva nazire. Ośećalo se neko njegovo izolovano i beščulno interesovanje za ova pitanja – više pojam pobune i obojenost revolucije više opčinilo njegova čula negoli sama želja i strast za korijenitu promjenu. Ovaj problem, ali u mnogo manjoj mjeri usljed negdašnje bujnosti i izvornosti, se mogao sresti i u nekim njegovim starijim pjesmama poput Sejmena. Tada je ova manjkavost bila tek u naznakama dok je sada uzela puni mah. One ljubavne pjesme koje smo sreli (Indijska, Ne zaboravi me, Mostovi, Don Juan, Midnight Calypso) ne zaslužuju ni dužu priču – ovo su blijede prikaze jednog srca koje je nekad bujno kao izvor, dok se vremenom istrošilo, izlizalo i pohabalo nemilosrdnim pretjeranim korišćenjem sličnih pjesničkih pobuda. Izgleda da je mladost te njezina poletnost i nadahnutost ono što je Rundeka držalo u pjesničkom životu. Posebnu priču zaslužuju Vidova, Clouds i Vitamini.
Vidova je vjerovatno najbolja pjesme ovog albuma pošto je jedina koja nije nasliu izašla iz Rundeka. Kao čovjek koji je vodio jako buran i živ život, prirodno je da uslijedi neka vrsta primirenja koje podstiče na śećanje i preispitivanje minulog. Ovđe je on govorio, u početku jako usporeno i nezanimljivo, o svom đetetu. Završetak pjesme imao je lijepu poruku koja kazuje o najvećem ljudskom daru – daru ljubavi koji je ono čime treba pjesnikovog sina dobre vile da daruju. Slično tome je htio u Vitaminima, ali mu nije nije pošlo nikako za rukom.
Clouds odudara od ostatka kao i Vidova, ali se pokazala manjkava i nedotovna. Darko želi da produbi svoje pjesničko promatranje svijeta koje želi da pronikne u budućnost iz skučene stvarnosti koje mu zatvara vido polje i veže pjesnička krila, ali to čini neočekivano nevješto za čovjeka koji je zbilja poeziju uveo u muziku na velika vrata.
Vitamini je dno koje bi Rundek zaludu i pokušavao da probije.
Šta dalje reći na ovo? Šta reći o čovjeku koji je, doduše jedino ovom pjesmom, napravio potpunu budalu od sebe. Čovjek koji je složio Bi mogo da mogu, Uzalud pitaš, Sanjam, Apokaliso sad pjeva kako će ga uhvatiti depra da bi mogao izjest’ vepra? Koji slaže rima na vol i holesterol a nekad je pjevao o strasti, lijepoj mladalačkoj ljubavi i o sveprisutnom đetinjem? Zanimljivo da je on sebe proglasio za potpunog luzera, ali ostaje nejasno zbog čega ruši onog Rudeka koji je mnogima pomagao u odsrastanju, a to je ono nemoralno što je Rundek počinio u ovom albumu. Ova je pjesme u najmanju ruku bezobrazna, pošto smo čekali pet godina kako bi napravio album u kojem, putem određene (tj. ove) pjesme bespoštedno i nemilosrdno sere. Zadržaj ove pjesme ne bi mogao nikako drugačije biti opisan.
Po svemu sudeći bi bolje bilo da Rundek nije ni izdavao bilo šta nego što je odlučio da se temeljno izbruči ispred vjernih ljubitelja. Ne bi velika zamjerka bila to što je Rundek ostario već to što nije sublimirao svoj vijek. Neminovno je da dolaze godine, ali treba biti u skladu sa njima bar donekle – ako stari čovjek pravi mlađim, u većini slučajeva će djelovati istrošeno a biti u koraku sa godinama onako kako to Rundek čini u Vitaminima, je iznimno glupo.
Sjeta u pogledu harmonikaša Duca i okolnih ljudi na datom snimku najbolje oličava razočarenje kojim smo darovani.
Zanimljivo je da skoro da nema, bar zvanično, negativne reakcije na ovaj album. Izvjesno je kako će u intimnom razgovoru ljudi govoriti o onome što nam je Rundek potonjim albumom rekao, ali će mnogo koji ustezati od javnog kazivanja stava. Ovaj gest je više uslovljen ogromnim Rundekovim autoritetom koji je godinama njegovan javnim mnjenjem. Poštenije povući dostojanstveno nego po svaku cijenu biti, pa čak i nasliku, održavati karijeru.
Same pjesne možete naći ovđe.
Omangi Đuta
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=4319
Objavio Urednik
dana ruj 29 2015. u kategoriji Alternativa, Muzički.
Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0.
Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst