Radmila Vojvodić je rektorka

Ona nema zvanje profesora. Novinari je lažno predstavljaju ili se ona lažno predstavlja. Neka je nju tamo neki Senat izabrao za rektora univerziteta i neka su u Senatu, unaprijed bile pripremljene podignute ruke, ali, treba da se zna da je ona pozorišni reditelj jer to piše na diplomi fakulteta koji je završila. Je li magistrirala? Zašto bi to bilo bitno kad ih u NVO Dukljanska akademija ima bez fakulteta a zovu sebe akademicima i tako se potpisuju. To je Crna Gora u tranziciji, u vremenu koje će biti upamćeno po inflaciji moralnih vrijednosti, opštoj krađi i prekrađi – inače, najstarijoj privrednoj grani. Pa to je naš usud reći će fatalisti. Iz tradicije smo najgore sačuvali: lažni carevi samozvanci koji su se namnožili od 1989.g., kad je krenula AB revolucija pa onda građanski rat.

Nije sporno da će nam svima doći glave inflacija moralnih vrijednosti koja je ugrađena u osnovu postojećeg sistema. To prijeti i biološkom istrebljenju nacije s greškom, što bi rekao Živko Andrijašević, bivši kritičar. Ne znam je li Milo toga svjestan? Reklo bi se da nije, ni on – ni Radmila. Prva slika im je bila ona s puškom. Simbolično. On se njoj smiješi a ona kao fol nevješto i zbunjeno drži pušku. Zato je ona jedinstvena. I sve je radila za njegovo učvršćenje, skoro 20 godina.

Pošto je Radmila postavljena za rektora mogla bi ’ladno dobiti titulu kraljice. Kraljica Radmila – kako to lijepo zvuči. I zauvijek tako da ostane. Pa onda da se reklamira kao „Moja kuhinja, moja pravila“. Njena firma MAPA može da napravi spot gdje se fino vidi kako je Kraljica Radmila posjetila Prvu banku porodice Đukanović pa se zadržala na ručku sa premijerom i njegovim intelektualcima, na njegovom Univerzitetu Donja Gorica. I sve tako lijepe vijesti mogle bi stalno da se repriziraju na državnoj televiziji. Da ima narod šta da gleda. To bi bilo idealno. Tako bi se, najbolje, mogao sačuvati identitet premijerovih intelektualaca.

J.M