Promocija romana Edina Krehića „Znaš li Nunu Montiljo?”

Roman „Znaš li Nunu Montiljo?” Edina Krehića biće predstavljen u četvrtak, 15. jula u Multimedijalnoj sali KIC-a „Budo Tomović”, sa početkom u 20 sati.

O knjizi će, kroz razgovor sa autorom govoriti Edin Smailović.

Edin Krehić je savremeni bosansko – hercegovački pisac, nagrađivan za romane, drame i pripovijetke. Rođen je 14. jula 1973. godine u Sarajevu, đe je diplomirao na Fakultetu političkih nauka. Prije romana „Znaš li Nunu Montiljo?“, Krehić je 2017. objavio knjigu „Nisam te se nagledao“, baziran na pripovijeci „Skinut ću ti zvijezde u kašiku“ nagrađenoj 2010. na kulturno-književnoj manifestaciji „Susreti Zija Dizdarević“ u BiH. Po ovoj priči je napisao i radio-dramu „Skinut ću ti zvijezde u kašiku“, snimljenu u produkciji Sarajevskog ratnog teatra SARTR i BH Radija 1. Autor je i knjiga „Čuvaj se” i „Jednog dana doći ću oče”. Krehićev scenaristički prvijenac, kratki igrani film „Ludwig von Sarajevo“, dobio je treću nagradu na međunarodnom Film festivalu za ljudska prava „Human district“ u Beogradu 2017. godine. Po tekstu Krehićeve poeme „Fatima” komponovana je simfonija koju je Sarajevska filharmonija premijerno izvela 9. jula 2020. godine u Sarajevu. Objavio je veliki broj komentara i reportaža. Osim sa Balkana, kao novinar izvještavao je iz SAD-a, Kuvajta, Egipta, Njemačke, Austrije, Francuske, Švajcarske… Član je P.E.N. Centra BiH. Živi u Sarajevu.

Shodno odluci IJZCG broj mjesta je ograničen, a dezinfekcija ruku, fizička distanca i nošenje zaštitnih maski u svim javnim zatvorenim prostorima je obavezno!

Konfuznu predstavku o djelu samog autora, koji u njoj između ostalog hvali samog sebe u trećem licu, možete pročitati u nastavku:

,,Vjerovatno da od postanka ljudskog roda postoje dobro i zlo. Sa razvojem civilizacije čovjek je prilično doprinio usavršavanju metoda za povećanje zla. Boljeg indikatora čovjekovog uspjeha na ovom polju sigurno nema od koncentracionih logora – tog izuma XX vijeka. I kako je zlo neprekidno usavršavalo svoje metode djelovanja, tako je dobro, rekao bih, ostalo isto. Dobro je nešto čemu često ne možemo naći uzroke i razloge, za razliku od zla. Ono je od sebe i za sebe. I uglavnom se pojavi onda kada skoro presahne svaka čovjekova nada u pobjedu nad silama zla. Zato je dobro naivno i rizikuje. Ali upravo u tome je i snaga dobra, koje nas po ko zna koji put nauči da se zlo mora uvijek iznova i iznova pobjeđivati.

,,Znaš li Nunu Montiljo?” je upravo priča o kontinuitetu dobra. Bosna i Hercegovina je jedna od rijetkih država na svijetu koja njeguje tradiciji lune, krsta, križa i Davidove zvijezde. Kroz najmanje 500 godina zajedničkog života stvorila se i zajednička tradicija poštovanje onog “uslovno” kazano drugog.

Naravno, ta zajednička tradicija je mnogo puta iskušana kroz istoriju i mnogo puta bila narušena. Ali, isto tako su je dobri ljudi zemlje Bosne svaki puta spašavali. Međutim, nikada ova tradicija neće biti iskušana kao 1941. godine i 1992. godine. Pogrešno ime i prezime u određenom trenutku mogla je značiti smrt.

Naročito je Drugi svjetski rat pogodio jevrejsku zajednicu u Bosni i Hercegovini. Od oko 14.000 Jevreja koliko ih je bilo pred rat, preživjelo je samo 2.500. Većina od ovih 2.500 preživjela je upravo uz pomoć ljudi kao što je doktor Uzeir Karamehmedović, jedan od junaka ove knjige.

Autor u knjizi odlično kombinuje stvarne istorijske događaje stavljaći imena ovih ljudi u kontekst najvažnijih istorijskih dešavanja: muslimanske rezolucije kojima su se osuđivali pogromi ustaša nad Srbima i Romima, dolazak hiljada izbezumljenih muslimanskih izbjeglica iz istočne Bosne i Sandžaka u Sarajevo koje bježe pred četnicima, pa do tužne sudbine sarajevskih Jevreja, koji očajnički kucaju na vrata svojih nekadašnjih uticajnih prijatelja tražeći zaštitu.

Rijetki su naravno bili oni koji su se odazvali pozivu na pomoć. Neki, zato što su cijeli život bili prikriveni antisemiti, drugi zato jer su se plašili.

Jevrejska porodica Montiljo nalazi utočište kod svojih muslimanskih prijatelja Karamehmedovića. Skrivanje tih ljudi za Karamehmedoviće je značila sigurnu smrt, ali su se ipak odlučili da im pruže utočište.”