Poezija Nikole Tesle

Povodom 155 godina od rođenja Tesle objavljujemo njegovu pjesmu “Fragments of Olympian gossip” što se prevodi kao “Djelovi božanskog ogovaranja” ili “Djelići olipmijskog tračanja”. Pjesmu objavljujemo na engleskom i prepjev na crnogorskom.

Fragments of Olympian gossip

While listening on my cosmic phone
I caught words from the Olympus blown.
A newcomer was shown around;
That much I could guess, aided by sound.
“There’s Archimedes with his lever
Still busy on problems as ever.
Says: matter and force are transmutable
And wrong the laws you thought immutable.”
“Below, on Earth, they work at full blast
And news are coming in thick fast.
The latest tells of a cosmic gun.
To be pelted is very poor fun.
We are wary with so much stake,
Those baggars are a pest – no mistake.”
“Too bad , Sir Isaay, they dimmed your renown
And turned your great science upside down.
Now a long haired crank, Einsten by name,
Puts on your high teaching all the blame.
Says: matter and force are transmutable
And wrong the laws you thought immutable.”
“I am much to ignorant, my son,
For grasping schemes so finely spun.
My followers are stronger mind
And I am conten to stay behind,
Perhaps I failed, but i did my best,
These masters of mine may do the rest.
Comee, Kelvin, I have dinished my cup.
When is your friend Tesla coming up?”
“O, quoth Kelvin, he is always late,
It would be useless to remonstrate.”
Then silence-shuffle of soft slippered feet-
I knock and-the bedlam of the street.

Djelovi božanskog ogovaranja

Kroz svemirsku slušalicu
slušam zvijezde šta kazuju.
Nekog novog su doveli
pa mu Olimp pokazuju.
“Eno tamo Arhimeda,
sa polugom vazda šeta,
kaže da je materija
isto što i energija,
a zakoni tvoji kruti
da su pusta ludorija.
“Al’ na Zemlji ti zakoni
još važe i te kako!
A kad čujem vaše vijesti,
uopšte mi nije lako.
Posljednje govore o svemirskom topu
Biti pogođen – slaba razonoda je
Oprezni smo pred takvom žrtvom
Al’ ti prosjaci su napast – bez greške.”
“E moj Njutne, ružno su se
s tvojom slavom narugali,
a nauku divnu,
naglavice postavili.
I još neki dugokosi čudak
Ajnštajn, zove se, prava luda!
S tobom hoće da se sprda!
Zakoni tvoji, za njega su kruti
čak prave, veli, ludorije da su
jer oni ne propisuju
da, kako on misli,
materija i energija isto jesu!”
“Previše sam neuk ja
da zađem u te finese,
radije ću ostat’ iza
i pustit’ druge, bolje pameti,
to da shvate.
Možda sam i pogriješio
al’ svejedno,
dao sam sve od sebe.
Drugi će uradit’ šta je preostalo.
No, Kelvine, popili smo kafu
i vrijeme je da se pođe,
a kad će tvoj drug Tesla
nama da dođe?”
“Ma taj Tesla uvijek kasni,
nema smisla da se čeka
na tog zaludnog čovjeka.”
A odjednom tišina,
svemirska veza nekud nestade,
a iz moje slušalice
ništa više,
bez buke sa ulice.