Poezija Kira Gerasimova

Kiro GERASIMOV, novinar-urednik, poeta i publicista. Rođen je 1951 godine u Kočanima, Republika Makedonija. Završio je Filološki fakultet u Skoplju, književnost sa makedonskim i slovenačkim jezikom. Radio je kao profesor makdonskog jezika i književnosti. Autor je tridesetak knjiga poezije, proze, kao i knjiga iz oblasti istoriografije, arheologije, teatra. Poezija mu je prevedena na poljski, truski i slovenački jezik. Autor je prepjeva „Mlada slovenačka poezija“ 1984. godine u izdanju njiževne omladine Makedonije.

Radi u Makedonskoj radio televiziji kao novinar-urednik.
San

U snu misli- lutalica
silaziš niz zrak mjesečine
i ljepotu sanjaš
Zvijezda ti sletjela u kosu
sjećanja srijećeš
toneš u san sa nebom u očima
i moćima zvijezde na čelu
Kroz igru te
u snoviđenju tražim

Postanje

U ljetnim noćima
pružene dječje ruke
život sanjaju
Zvijezde raspete
njime
niz platno nebesko
San postaje java
Dječji smijeh u igri
zvoni sred livade cvjetne
u plavom ponoru života
prepoznajem
njegovo postanje

Šapat

Od pamtivijeka šapat zvijezda
ljubav na dlanu odnesena
pjesma kroz usne rođena
Samoća u kriku vremena
tuguju zvijezde
za rukama predatim nebu

Sjećanja

Govoraše mi:
hajde u san-u bijelu noć
da sjećanja vratimo
Njima vjetrovi
u pohode odlaze
sa čežnjom i mislima
od smrti da nas odijele
Ljubih te u mirisu vjetra
u ukusu nara
u dahu srne
silno te ljubih
Od sna i smrti
htjedoh te izliječiti

(iz zbirke pjesama „Недосонети сништа“)

Oči

Toplina sunca.
Otvorene oči me gledaju.
Čini se,
u jednom ljetu ostarismo,
đeca nijesmo više.
Nebo je otvorilo dveri
toplina sunca u nama mre.
Kapi znoja i usne žedne
nastanile se po našim tijelima
Stariji za još jedan dan
na njivama ostavljen
da umoran sniva
očiju otvorenih
uzdahe tople

Tajanstvo riječi

Zastah pred ikonu
i pokušah razumjeti
tajnu zapisanih riječi
a niko ni primijetio nije
Zapitah se koja li je to
čudesna majstorska ruka
oplemenila prostor.
Vratih se opet u prošlo
sam u manastirskoj tišini
U zraku osjetih
uzdahe anđela
U meni je odzvanjalo
tajanstvo riječi
na ikoni zapisane

Korijenje

Duboko u meni
razraslo
korijenje vjekova.
Stradalnih seoba
sjetiće se
i teških muka.
Tu su
u zaboravljenim sjenama
u snovima daljina
Korijenje ne umire
Tu je
raspredeno u krvi
u mojim venama.

(iz zbirke pjesama „Корени“)

Izabrao i sa makedonskog preveo, Sreten VUJOVIĆ