U noći punog mjeseca

U noći punog mjeseca
…ništa se ne vidi osim njega,
u svjetlosnom krugu začaran,
naizgled tako blizu da ga prstom prekriješ,
a opet na razini, distanciran od svih, nekako mamljive prirode.

Zvjezda Danica mu pravi društvo, najsjajnija od svih,
i sve je u stanju harmonije kao vlasi trave u dolini na Tibetu.
Vođena time, ispunjena nebeskim žarom, duša buja,
proizvodeći nesvakidašnje misli prožete dubinom trenutnog blagostanja.

Pa prenesi na papir!-kaže mjesec, opiši moj večerašnji sjaj,
neka vide ljudi da je i tišina zlatna,
da je i samoća ispunjavajuća,
da mi to čini najveće zadovoljstvo,
i da odajem utisak vodilje jer sam odlučio da noćas osvjetljavam put zalutalima,
kako i priliči u noći punog mjeseca.

Ne samo to, kažem.. srce počinje da lupa, treba riječi naći!
Svaka želja je moguća ako duboko zaželiš, dobijam odgovor.
Sve je u tvojoj glavi, druškane..
Dok sam se vraćao kući pogledah u nebo i rekoh mu-budi moj vodič!
Iskrica zasja! Talasi svjetlosti dopirali su do unutar bića, igrajući valcer,
zauzimajući mjesto koje im pripada, a tišina noći se nastavila do duboko u jutro.

Luka Minić