Partizanstvujušči preduzetnici

Partizani crni vrani crni su vam došli dani – „Bitka na Neretvi“, pjeva četnička ordija kada napada partizansku desetinu Ljubiše Samardžića kod onog bogumilskog groblja na Neretvi. Kako se sve obrne a za samo 50 godina. Vjerovatno je i tada ideološkim protivnicima zaigralo srce kada su slušali tu pjesmu u filmu kao i obrnuto drugoj strani. Ali partizanima nijesu došli crni dani od ideoloških protivnika već od njihovih pristalica. Bajagi pristalica i kobajagi obožavatelja tj šatro fanova i vajnih navijača. Izgleda da su postmoderni partizani (dpsartizani) prešli na drugu stranu, ne?

Prije 30 godina dps i snp glavari prodaše u Žabljaku gradski trg Narodnih heroja. Promijeniše mu i ime. Putevi, trgovi, mostovi itd jesu stvari van prometa, res extra commercium, i njihova prodaja nije zabilježena još od rimskog prava. Ali evo desilo se u Crnoj Gori. Dakle, vratili smo se u doba prije osnivanja Rima, u doba prije pismenosti. Iako je o tome obaviješten državni tužilac, javnost, poklisari u Skupštini CG i skupština gorštaka, vladajuća dps i opoziciona struktura nije ni trepnula. Jesu brđanski barbarogeniji formirali par vozbuždenih komisija ali nikada se ove gorštačke komisije nijesu sastale. Dakle, prodati su i narodni heroji – povoljno, kao staro gvožđe na otpad. Sada trgovci idealima slave dan osvoboždenija varoši. Nova garnitura gorskih orlušina durmitorskih koje zapade odlučivanje smatra da gradski trg treba izmjestiti na prostor bivšeg vojnog garnizona te će se tako ubiti četiri muve jednim udarcem. Tako neće biti prodan trg (već je izmješten trg) a tranzicionom kupcu trga će biti omogućeno da konačno tu napravi rampu za podzemnu garažu za mehanu zvanu Hotel Žabljak a i Voli samousluga će dobiti svoj parkingčić. Koja genijalnost gorštačkih čelovođa.

Prije nekoliko godina isti barbarogeniji su srušili kultni hotel Durmitor ali i spomen ploču centralne partizanske bolnice koja je poslije Pljevaljske bitke bila u hotelu kao i bistu jednog zaludnog profesora partizanskog, čije ime nosi nikšićka gimnazija. Zamislite, moliću lijepo, hotel 6-7 zvjezdica, taj novi hotel Durmitor, a na njemu ploča o partizanima i nekoj jb…j bolnici. Kako da se bogatuni ne iznerviraju i ne pobjegnu iz hotela. Kakav je to odmor kad svaki dan gledaš ploču sa zvijezdom sa pet kraka, umjesto sa tri kraka, i nekakvi poginuli, ranjenici, centralna bolnica, krv, piiiiii…. Ma i ta đavolja Plj. bitka, marš bre. Ali čestitke za ideale se moraju poslat a ploče spomena i biste ćemo u podrume ili u bunjak. Bijaše li investitor hotela gdin Statis? A mogao je bit Šinavatra, il onaj što baca loptu kroz obruč… Pa, biste li vi, obraza vi, da njine pare tako gazite i ponižavate… ili, da, recimo, investitorki Merkel Angelini uvalite partizansku spomen ploču… povrijedili bi njena ośećanja, i tankoćutnost njemačkog ambasadora… bi ste li vi, plemenici i braćo, dozvolili da vam pred očima plače od muke general Wermahta ili NATO kaplar, kad dođe da ljenčari u prvu eko državu… da se presnijeti na licu mjesta, to biste, a…. to su biznis barijere, gospodo… i, zato, moliću lepo, bronzana stražo, marš u pm.

G. Jeftu i dps kamarili smeta fotka s popadijom lokalnog poglavara žabljanskog a pustahije njihove stoje iza protivzakonitih rušenja 8 spomenika narodnim herojima i nekim drugim manje važnejšim herojima. Malo su pokarali lokalne dps tevabije i predvodnika Vukićevića i predložili ga za ispadanje iz lige a onda ga izabrali da nastavi kao vd preśednik opštine. To je onaj isti Vukićević u čijem selu je jedna ulica-sokak nosila ime Draže Mihailovića već skoro pa dvije decenije. Kao što su iz potaje „poštovaoci NOB-a“ survali spomenike nekakvim us……m narodnim herojima, tako su iz potaje podigli spomenik đeneralisimusu Mihailoviću. Kako se sad običnom čojku snać? Ko je narodni heroj? Onaj čije biste bije pikamer dps firme ili onaj đeneral čiji lik i đelo ne dira ćuskija? Četnici likuju a i njihovi protivnici se raduju. Jedino je nejasno zašto se brani postavljanje spomenika njemačkom neznanom junaku neđe u CG. Ako može ulica đenerala Draže zašto ne može i ulica đenerala Lera, ili đenerala Birolija, ili đenerala Ljotića ili Nedića?

Možda te spomenike i treba lagumisat – ali u zakonito utvrđenom postupku pred institucijama. Jeftini gospodin, kao metafora, stoji i iza razura centralnog spomenika žrtvama durmitorskog kraja u NOB-u i revoluciji koji stoji u Žabljaku. Autor spomenika je arh. g. Branko Bon i pored Palate Albanije u Beogradu ovo je njegovo drugo izvanredno djelo. Razur je pravi kad spomenik obnoviš a on toči ko pištet, više no prije obnove. E, to znači udariti čarlamu. Dps bratija je pored ovog spomenika držala onaj petotonski kontejner za smeće – nekako im je tu najviše konvenirao i odgovarao njihovoj stvaralačkoj snazi i obrazu. Ali i iza ideje, koja je temelj njihovoj pokvarenosti i dvoličnosti, stoji stav – da su ti izginuli, nevažni, nebitni, blese, bene, avetinje, budale… Ne smije se fotkati glavar iz budžaka sa kaluđerom al može sve ostalo urnisati, i da skrnavi spomenike, i da krade granitne postamente, i da divlja u prostoru, i da gradi u srcu Crnog jezera…

Dakle, stara bljutava rima jednog veličajšeg srpskog muzikanta, gdina Čorbe, da za ideale ginu budale desila se baš na Žabljaku. Ali i u Podgorici, u kabinetima kamarile čelebije Đukanovića i Roćena koji su duhovni istočnici ovih nesretnih brđanskih bekrija – jer oni su bili nadziratelnici vlasti u Žabljaku. A ko je dao pare za obnovu protočnog spomenika – pa Statis, veliki ljubitelj partizanskog pokreta i revolucije, antifašizma i žrtava ratnih. A, ko je bio izvođač radova, a ko nadzorni organ itd? Ko ne pogodi iz trećeg puta je obični som iliti buzdovan.

Na kraju srećan Dan oslobođenja Andrijevice tj okupacije Andrijevice, tj šta sad proslavljaju „četnici“ u Andrijevici koja je bila sva listom četnička. Slave to što su okupirali sami sebe? Odnosno slave dan okupacije od strane neprijateljskih partizanskih brigada. Čestitali su nekad i Đukanović i Abazović pa što ne bi i mi čestitali taj ambivalentan dan dragom nam narodu gore. Jes da je veličajši dan bio neđe jesenas ali šta mari, nijesu se oni śetili nikakvog osvoboždenija no taljigaju po starom željni bubnjeva, talambasa, zurli, gusala i daira, parade i žderanja, gakanja gusaka i patriotskog klikovanja. Svi za masnu gibanicu.

Darko Stijepović
Centar za razvoj Durmitora