Otvoreno pismo iz Italije CANU-u

Dok se u moru političkih previranja i dešavanja u zadnjih godinu dana zaoštrava retorika, a neistomišljenici targetiraju floskulama iz 90ih, vi ćutite.

Dok crnogorsko društvo puca po šavovima, loše krojenih od strane “džemperaša”, glavne “Rok zvijezde” naše male Države, političari, prenose svoje frustracije i uskopartijske interese na građane, vi ćutite.

U duboko podijeljenom društvu: “ne možete očekivati od jedne Akademije da ona unutar sebe nema različita mišljenja o pojedinim događajima, ličnostima ili pojavama”, kažete.

Da li je isto trebalo da kaže i Petar Lubarda, dok je izmučen logorima, gonjen od neistomišljenika, kroz slike davao život crnogorskom kamenu i ljudima, trzajući ih od zaborava? Je li trebao da ćuti Vito Nikolić dok je olovkom branio crnogorsku čast i “Gospodina Grada” koga su obasipali bombe bratoubilačkih ideologija? Je li trebao da sjedi u vladarskoj fotelji Đurađ Crnojević, kad je u jeku osmanskih pohoda, prije 500 godina donosio iz Venecije štampariju, kojom Makarija na Obodu dade pečat prvom ćiriličnom slovu na Balkanu?

Nijesu ćutali veliki crnogorski slikari, pjesnici i vladari kad su izražavali ljubav prema domovini i svom narodu. Nijesu tražili izgovore u neistomišljeniku i neprijatelju. Nijesu bespogovorno gledali da se ne zamjere vlasti, ideologiji i politici. Stvarali su. Stvarali su vrijednosti na kojima bi trebalo da se temelji crnogorska kultura. Ona kultura koja je vanvremenska, iznad trenutne politike ideologije ili interesa. Koja ne prebira ljude po nacionalnosti i stavu, već ih ujedinjuje i miri u zajedničkim vrijednostima i načinu života. Kultura koja u centar stavlja običnog crnogorskog čovjeka, daje mu slobodu i podršku da pruži ruku neistomišljeniku i istrgne se iz kandži sitnih političkih ciljeva.

Nijesu izdajnici političari, koji rade svoj posao zastupajući interese svojih elita. Nije izdajnik običan čovjek, kome se oni serviraju kao uzori i modeli. U moru “izdajnika”, riječi koja je postala omiljena krilatica balkanskih režima i ideologija i čijih su slova puna usta glasova današnje omladine, izdajnici ste gospodo vi, kulturni radnici.

Nijeste vi izdajnici države, ideologije ili nacije, koja bi vas načinila neprijateljem današnjijh retorika, ne brinite. Vaša izdaja mnogo je suptilnija. Vaša izdaja je ćutanje. Ćutanje crnogorske kulture u kojoj smo svi na jednoj strani, jednaki i isti. Kulture koja oblikuje društvo i koja zadnjih 30 godina nijemo gleda kako je te iste ideologije čerupaju i srozavaju na interes uskih političkih krugova i nacionalizama.

Dok god ćutite izdajete prvo slovo Oktoiha, uljem na platnu zamazane stijene crnogorskih brda i trag grafita kojim se brani drugi od sebe. Dok god ćutite izdajete mir i autentičnost crnogorskog čovjeka koje su mu u amanet ostavili preci. Dok god ćutite izdajete slobodu i širinu crnogorske kulture koja čeka da se uzdigne, progovori i pomiri.

Luka Lopičić