Osamdeset godina unazad

Ljetošnja pojava na Žabljaku turističke puške malokalibarke, Min. turizma g. Radulovića, nije slutila na dobro jer se radi o skromnom znalcu i turizma i zaštite prostora, izvršiocu poslova koje drugi naređuju, osobi bez integriteta i političke snage. Čin diletantske pompe u malenom vilajetu i pośeta beznačajnog pisara u kožuhu ministra značila je ovjeru havarisanog modela razvoja i dalje survavanje. Vidljiv je kontinuitet haosa odnosno rasipanje energije i resursa. A na Žabljaku se to najbolje vidi jer imamo sve potrebno za upoređenje.

Dosadašnje kurlanje državnog novca u S.Kuku (pet miliona) bez ikakve kontrole i svrhe postavlja pitanje kako je moguća ovakva razgaćenost Fonda za razvoj čak i u ovakvom državnom rasulu.

Dosadašnje raskalašni rusvaj Fonda pokazuje turističko sljepilo, neznaniju i okretanje rabadžijama i ispičuturama. Već 15 godina je, Đukanovićevom sabotažom, zaustavljen razvoj skijaških područja Pitomina i V. Štulac, na śevernoj strani planine, koje su mnogo bolje od surovih strmeni malene staze S.Kuka. Velike žičare na tom području su u komadima. Svi ski liftovi u Žabljaku, koji i danas rade, i kičma su skijanja u ovom budžaku, stari su 46 godina, nabavljeni 1972-ge godine.

Već deset godina telale podgoričke dahije o renoviranju hotela Jezera, Planinka i Durmitor. Na terasi hotela Jezera se ponekad sunčaju gušteri a u razvaljenim sobama gnijezda viju jejine i gavranovi crni. Najveći planinski hotel u CG, Hotel Planinka je zakatančen zavazda, radnici oćerani na biro rada te dobismo novi horor hotel na Žabljaku. Kad neko vidi Hotel Durmitor uvijek pita da li je ovo Bosna i je li ovđe bilo rata. A Min. Radulović ronda o povećanju kapaciteta u CG turizmu! Na Žabljaku, tvrde lokalne glođaje, imaju povećanje broja noćenja za 100%, a cijelu prošlu zimu nijesu imali vode u mjestu, dok hotel Planinka od 400 ležaja nije radio. Laži lažo da se veselimo! 1500 vikendica je kao bomba uništilo prostor. Svojom totalnom neznavenošću vrhuška je i ovaj kapital umrtvila i one se sada nalaze u stanju propadanja, nemaju vode, fekalije ispuštaju ispod sebe, struja je 160 volti, putevi se ne čiste…

Ministarski gorostas neznanija, gdin Radulović, nastavio je i izgradnju kriminalne mehane na Crnom Jezeru. Doduše, on je samo maskirni šuškavac a iza divlje gradnje stoji Premijer Marković i njegov klan. Zli jezici kažu da je već poznat zakupac – njegov rođak a da će poslove obavljati pajtaši sa Žabljaka. Sa najviše pozicije razgaćena vrhuška izvodi lakrdiju sa zakonima Crne Gore, u prsi se tuku i zaklinju u vladavinu prava i zaustavljanje divlje gradnje, a sami, sa zataknutim evropskim peruškama na čelenke, u najstrožije zaštićenom prostoru Crnog jezera skandalozno divljaju. I još graju i vrište ponosni što grade mehanu čija kanalizacija će da se izlijeva u Crno jezero iz koga se ista ta mehana i žabljački vodovod snabdijevaju vodom. Nekadašnji Dom UNESCO-a, koji je postojao na tom mjestu, je bio izgrađen a da je džinovsko drveće ostalo da raste i na 10 cm od zidova objekta dok je gdin Marković ofikario sve drveće u krugu od 30 metara oko mehane. UNESCO-ov Dom je imao nevjerovatno okruženje šumskih divova i zadivljujuću, jedinstvenu i prijatnu atmosferu a Markovićeva mehana, krčma, šta li je, ima jezoviti utisak mojkovačkih kiridžijskih i rabadžijskih svratišta i brloga. Treba samo viđeti turbo folk tajkunsku i skorojevićsku atmosferu enterijera objekta. Spolja je to skaredni falsifikat i kič, laž i primitivizam.

Truli bogataši i prefrigani naftaški sultani iz Azerbejdžana su utekli glavom bez obzira iz Žabljaka. Obećavan je super luksuz i zemlja dembelija dok su brđani ko mečke tancovali oko njih. Zamučao je i Premijer i provincijski đilkoši o naftaškom hotelu od 600 ležaja, žičarama, bazenima i luksuzu na Žabljaku. I košarkaš Peković im je elegantno udario rampu – ništa od njegove investicije. Ko je spreman da prosipa pare u jamu bezdanicu, u mjestu rabadžijskog, kiridžijskog i panađurskog turizma? Na kraju je i Statis otperjao i nema ništa od obnove hotela Durmitor. Zapaprimo sve sa posebno opasnom činjenicom za svakog vlasnika kapitala da sa neumitnim zalaskom političke moći vladajuće nomenklature njihove pare može odnijeti đavo. Treba biti žestoki hazarder pa uložiti veliki novac na one kojima curi vrijeme i koje je vrijeme pregazilo.

1972-ge godine, za jednu godinu, završen je i asfaltiran put Žabljak – Mojkovac dužine 70 kilometara i dobijena saobraćajna veza za savremen turistički razvoj, kojoj ni danas nema mane. Taj put nikada nije svečano otvoren a i danas je kičma puta na śever. Današnja Đukanovićeva ordija ne može da napravi jedan jedini put te dužine za njihovog vladanja i pohare duge 30 godina. Autoput za Šavnik (na TV Bastilji ga zovu magistrala Risan – Budimpešta) su digli na manite glavice, 100 metara iznad Žabljaka, na planinske vjetroboje i kroz usovišta na Ivici. Nedavno su Min. Nurković i družina bezobrazno otvorili željezničku stanicu u Tuzima koja je napravljena prije 40 godina pa porazmisliti treba da i Đukanović svečano otvori i ovaj stari put kroz kanjon Tare. I to jedno 5-6 puta kao što je svečano otvarao put za Šavnik.

1954-te je otvoren aerodrom na Njegovuđi kod Žabljaka a 1961 je otvoren aerodrom na Jezerima. Izgraditi aerodrome u to vrijeme bilo je slično izgradnji kosmodroma. Srećom tada nije bilo Markovića, Đukanovića, Radulovića, Vukićevića, Šljivančana da se pitaju i đe da se kljuse zaveže.

Krećemo se unazad pa se nekadašnji elitni skijaški centar, mjesto koje je dobilo najveću nagradu UNESCO-a 1987 godine, sručilo na nivo neopisive zone sumraka u kome se napreduje ka 1937-oj godini. Tada je počeo da se gradi prvi veliki hotel – Hotel Durmitor. Evo nas na početku zimskog turizma u Žabljaku, ponovo, samo sada sa 80 godina više i sa ski pacerima, fušerima, hijenama i zlokrpima na leđima. Đukanović nas je vratio 80 godina unazad.

Darko Stijepović