Opasna igra države sa građanima

Tjelesne povrede nekoliko lica bio je epilog zimske havarije na žičari u S. Kuku. Povrijeđeni su bili radnici firme koja renovira žičaru. Nedavno sagorela žičara je epilog zadrtosti, osionosti i fušeraja Fonda za razvoj, Uprave za inspekcijski nadzor i Vrhovnog Državnog tužioca. Zalud smo ih upozoravali na probleme i nezakonitosti u radu Fonda za razvoj. Ova gospoda će sada biti uzroci budućih velikih havariju i povreda turista. Ekipa TV Bastilje se zatekla na S. Kuku upravo kada se desilo zimski zloćudni i vrlo opasni incident. Nijesu snimili povrijeđene. A TV Vijesti su saopštile da je sigurnosna ograda na korpi cukila radnika po licu.

Činjenica je da je po nosu udareni hitno prebačen u bolnicu kolima hitne pomoći, uz zvuk sirene, prvo u Žabljak a zatim u Pljevlja. Našao se na krivom mjestu u krivo vrijeme. Krv po stazi i po hodnicima bolnice osnovana je sumnja da je radnik slomio nos i dužnost je policije da pregleda dokumentaciju ambulante hitne pomoći u Žabljaku.

Državno tužalaštvo vodi već 4 krivična postupka i istražuje rad Investiciono-razvojnog Fonda. Nejasno je zašto ne pokreću gonjenja pred sudom. Istražni sudija nije izlazio na lice mjesta iako stoji osnovana sumnja da je incident posljedica pada jedne korpe na drugu pri čemu je korpa-śedešnica zgnječila jednog radnika a drugome je slomila nos. Kako se željezna korpa teška 200 kg otkačila i slećela na drugu? Śedoci sa lica mjesta govore da su radnici jedva razmršeni i izvučeni iz spojenih korpi. Žičara očigledno nije bila spremna za rad i nije smjela biti u funkciji. Sličan incident se dešavao i nekoliko puta ranije. Osnovano sumnjamo da se fušerajem u istrazi prikriva tehnička nesigurnost skalamerije koja može kasnije nekog i života koštati.

Sigurnost žičare je garantovao nadležni organ koji mora da odgovori kako je moguće da su dali dozvolu za rad a da se na ovako opasnom sredstvu transporta kasnije dešavaju nedopustivi tehnički incidenti. Oni su, za sada, rezultirali povredama dva lica i nestankom žičare u ognju vatre.
Ovo su opasne igre sa opštom bezbjednošću. Kako je moguće da se opasni sistem transporta pusti u pogon bez atesta i upotrebne dozvole ili sa papirom koji nije pravovaljan ili nesaglasan pravilima struke? Skalamerija je dobila dozvole i atest iako su uoči same Nove godine montirali korpe-sjedišta na žičaru. Montažu su vršili na -25 stepeni. Nije izvršen test žičare pod punim opterećenjem. Žičara u Savinom kuku, dužine kilometar i po, nosi ljude na visinu od 400 metara od polazne stanice! Ova žičara može ponijeti 400 ljudi odjednom u jednom pravcu i havarija može da se pretvori u klanicu! Treba li da se desi nesreća kao na Bioču da bi nakokoćeni državni tužilac reagovao.

Direktor IRF-a g. Vukčević i Preśednik Opštine Žabljak ne mogu izbjeći odgovornost jer su svojim izjavama navlačili ljude na tanak led. Jasno je da je osloniti se na izjave Direktora IRF-a i Preśednika Opštine Žabljak isto kao stati na koru od banane.

VDT i Uprava za inspekcijske poslove ne smiju biti servis neodgovornih činovnika već odbrana građana od bezumnih i pohlepnih. U Žabljaku padaju sajle sa ski liftova, ljudi se vraćaju slomljenih glava a žičare nestaju u plamenu. VDT mora ustanoviti ko je odgovoran za opasan rad i nerazumne požare! To se zaustavlja gonjenjem lica odgovornog što je pustilo u eksploataciju sistem transporta koji nije siguran!
Vatreni jezici na žičari konačno su finale rusvaja i urnebesa u Fondu za razvoj i neodgovornosti u Vladi CG za državnu imovinu i sigurnost građana. Njina skandalozna nebriga i neviđeno neznanje rezultiraju ogromnim štetama za koje niko ne odgovara i prijete teškim posljedicama za sigurnost ljudi. Da li ovo pokazuje dekadenciju i slom državne uprave i političkog sloja koji upravlja mehanizmom koji se zove država?
Smrt dječaka na skijalištu Vučje, smrt skijaša na Bjelasici i opasni incidenti u sistemima vertikalnog transporta pokazuju na djelu opasnu neodgovornost. Zakon o bezbjednosti na skijalištima je donesen a nama se dešavaju opasne nesreće i prikriva nerad i neodgovornost. Tužilac i inspekcije se ne mogu osloboditi odgovornosti za stanje bezbijednosti na sistemima vertikalnog transporta jer su evidentne indicije o stanju haosa u sigurnosti na žičarama. Ukazujemo na vrijeme i na pokušaje prikrivanja i relativizovanja odgovornosti na ski stazama u kojima učestvuju državni tužioci i organi gonjenja.

Darko Stijepović,
Centar za razvoj Durmitora

19. jul 2015 godine