Odgovor crnogorskim parkadžijama

Montenigerijske parkadžije su reagovale na naš članak Eko država na Tari. Umjesto činjenicama bavili su se jalovom pisanijom nastojeći najprostije čitače zavesti za Goleš planinu. Na nesreću njihovu činjenice su neumoljive. Iznova: Nacionalni parkovi, kao institucija zaštite najdragocijenijeg crnogorskog prostora, pretvorili su se u grobara tog istog prostora i opasnu hijenu koja raskuba i duhovne vrijednosti na kojima je zasnovano i samo postojanje te institucije. O tome govori i ovaj 400 KV dalekovod koji ide kroz srce NP Lovćen i preko NP Durmitor i Mosta na Tari, našeg “Mosta na rijeci Kvaj”.

Ne znamo šta je lično uvrjedljivo za pisca – to što je u prethodnom radnom životu bio vodoinstalater. Što je to uvrjedljivo? Pa sva sadašnja cg politička elita je došla iz vodovodnih preduzeća. Je li ona gđa iz Herceg Novog, koja preśedava Ustavnim odborom Skupštine CG bivša vodovodžijka? Je li onaj gdin Rovčanin, čelovođa Elektroprivrede CG, koji se sada prešaltao u Skupštinu CG vodovodžija? Je li gdin Lekić, koji je vodio Upravni odbor rudnika uglja u Pljevljima vodovodžija? Na kokursu za izbor direktora NP Durmitor pobijedio je uvaženi gdin Popović svog protivkandidata dr Bulića, bivšeg direktora Zavoda za zaštitu prirode Crne Gore. Bujrum, tako treba. Ali mi mislimo da je vodoistalater ipak prikladniji za ministra vodoprivrede i poljoprivrede, poslanika ili direktora Uprave za vode nego za glavešinu Svjetske baštine UNESCO-a. No tako je to u partijskom kosmosu gdina Balabanca ili bumbara iz Olcinijuma.

Preduzeo je gdin parkadžija „sve zakonom potrebne aktivnosti u granicama svojih nadležnosti“ – i poslao svoje mišljenje Mjesnoj zajednici Kosanica! Zaista kolosalna akcija. A zašto nije poslao svoje mišljenje Mjesnoj zajednici Njegovuđa – Aluga? Dakle, nije zaštita Svjetske baštine isto što i popravljati vodokotlić. Dobrog vodoinstalatera nije lako naći, to svi znamo, ali i upravljača Svjetskom baštinom. Zna li ovaj veseljak šta treba da radi? Jesu li parkadžije još kome na ovom bijelom svijetu poslale svoje sočinjenije o opasnom kolos dalekovodu. Nijesu nikog više kontaktirali. Ni Mjesnu zajednicu Odžak nijesu obavijestili, niti Mjesnu zajednicu Paśi Nugo – Merulja, ni MZ Mataruge. Kakvo je mudroslovije poslato na Kosanicu? Da li su se  složili sa uništenjem krajolika i uništenjem ekonomske pozicije sela u okolini? Zašto to mišljenje, ako ne lažu, nijesu poslali na vse domaće i strane adrese da se ovaj kalijež zaustavi. Na mitingu na Tari Preśednik MZ Kosanica gdin Kljajević nije pomenuo pismo parkadžija mještanima prema tome smatramo da prkadžije obmanjuju javnost. Član MZ Rasova – Kupinjak je direktno pitao đe su parkadžije i zašto nema reagovanja institucije koja je dužna da pokrene sve moguće postupke pred državnim organima i međunarodnim institucijama da se ovo razbojništvo, ova hajdučija, ova čerečenje, ovo sakaćenje zaustavi.  

Gdin iz parkova navodi da se iza ovog eko kriminala u stvari krije Agencija za zaštitu prirode koja je odbila alternativno rješenje „bez mogućnosti razmatranja i mišljenja od strane JPNPCG“. Šta ovo znači bog sami zna. Konfuzija u svakoj rečenici ali je dobro nanišanio da je Agencija za zaštitu životne sredine – Agencija smrtonosna za životnu sredinu. Ako je tačno što je rečeno, ova Agencija služi kao štit specijalnom interesu energetske hobotnice da lakše tj jeftinije zaobiđe državni i opšti interes i da lihvari jeftinije proguraju svoju investiciju. I to TERNA talijanska i domaći električni karakondžulosi. Da li je ta agencija u stvari zelena muva energetske mafije? Da li više  ekologa ima u EPCG ili u nacionalnim parkovima. U JPNPCG nema kukalog eko svjesnog duha.

Ovaj razgaćeni parkadžija usmjerava medij da se obrati „lokalnim zajednicama sa durmitorskog područja“ da se utvrdi kako dobro on upravlja parkom Dakle, ustanova od svjetskog značaja po njemu zavisi od mudroslovlja lokalne seoske populacije kao da je ona prepoznala i ustanovila značaj ovog svjetskog prirodnog dobra. Sada je jasno i šta onaj Fendak i leteća riba iz Olciniuma znaju o civilizacijskim iskoracima i kulturnim obrascima svijeta u kojem živimo zajedno, na žalost.

Besmisleno je upućivati parkadžije na zakon koji oni moraju da sprovode a to je Prostorni plan područja posebne namjene za nacionalni park Durmitro i UNESCO-ov čarter tj povelja. Oni ove dokumente čak i ne pominju kao relevantne za njihovo postupanje već pominju vladu, ministarstva i Prostorni plan durmitorskog područja. Vlada mora da radi zakonito i a plan regije mora biti u saglasnosti sa UN Poveljom i PPPN Nacionalnog parka. Nesaglasnosti se otklanjaju pred institucijama a JPNPCG je dužno da inicira postupke. Zato postoji njihova institucija. Kako to objasniti vodovodžijama?

U Njegovuđi, selu iz koga dolazi uvaženi gdin Popović, EPCG je ukrstila dvadeset i devet dalekovoda. Ništa slično niđe nije moguće viđeti. O ovom ludačkom fenomenu može se viđeti u emisijama Seada Sadikovića. Vjerovatno je ovo ošamućeno električno svaštarenje uticalo na mnenije gospodina parkadžije pa duma da je mamutski dalekovod nešto normalno i čak poželjno. Svuda u civilizovanom svijetu žice dalekovoda i stubovi kolosi se kriju ili struja podzemno vodi ali Montenigerija nije civilizovani svijet već balkanski budžak i evropsko sirotište a mi pokazujemo kako mehanizam neobrazovanja i necivilizovanosti djeluje.

Darko Stijepović
Centar za razvoj Durmitora

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=9899

Objavio Urednik dana velj 21 2024. u kategoriji Reagovanja. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst