Niko nikom više ne vjeruje

Najbogatije osobe u međunarodno priznatoj C.Gori, su političari i njihove sluge.To je najprofitabinije zanimanje i zato je velika gužva oko Ranka i Mila.Biti političar znači biti bizničar (pogrdan izraz u osviješćenom dijelu naroda) odnosno pripadnik elitnog sloja u društvu. Vrh piramide. Ali, taj materijalno najbogatiji nije najpametniji, tačnije nije uopšte pametan. U procesu su individuacije a hronološki imaju zrele godine. Grabljivost je njihova glavna karakterna crta koja uništava moral cijele piramide, svakoga sata, čak svakoga trenutka.

Prvo je krenulo razaranje ekonomskog tkiva – uništavanjem fabrika.Vrlo brzo za tim krenulo je razaranje morala, uspostavljanjem naopako okrenutog sistema vijednosti.

U SAD, Engleskoj, Francuskoj i ostalim industrijski razvijenim zemljama kapitalizam je bio proces od 150 godina. Ali, današnji, slijepi za moral – bogataši iz svijeta MMF i Svjetske banke, lako su ubijedili političare komunističkih zemalja da na brzinu izvrše presađivanje kapitalizma. I silni, nesrećni narodi su, bez pitanja, seljenji iz socijalizma u kapitalizam. Tranzicija je obavljena za nekoliko godina jer je pametnjakovićima dat signal da će biti pljačke društvene imovine.

Kad je počela privatizacija odnosno bogaćenje političara, krenulo je raslojavanje društva. Za samo nekoliko godina bogati su postajali bogatiji a siromašni – siromašniji. Za nepunu deceniju razorena je privreda socijalištičkog društva. Ljudi su masovno ostajali bez posla polako tonući u materijalnu bijedu. Zbog straha i nesigurnosti okrenuli su se narkoticima (tablete, marihuana, heroin), alkoholu, duvanu. Krenulo je izdavanje osnovnih moralnih načela da bismo na kraju svi živjeli u moralno posrnulom društvu. S ovim ide i gubitak pamćenja i kompasa. Ne sjećaju se kad i kako je sve počelo.

Kad su razorili privredu, bogatstva političara su postala nepodnošljiva i za njih. Mnogi i danas pokrivaju po tri-četiri radna mjesta dok ogromna većina sposobnih i talentovanih čeka zaposlenje na Zavodu za zapošljavanje.Izmišljena radna mjesta, besplatna putovanja po svijetu, besplatni telefonski razgovori, besplatni automobili, vojska policije koja ih danonoćno čuva potpuno su razorili moral. Niko više nikom ne vjeruje jer je nepravda u suštini društveno političkog sistema.

Šta ćemo sad? Penzioneri /više od 100 hiljada/ neće ništa da mijenjaju jer ih je strah da im nova vlast ne uzme tu crkavicu od penzije. Za postojeće moralno rasulo glasa i većina državnih službenika i sudija jer su zauzeli mjesta po principu: ja tebi ti meni. Oni su prave sluge pokorne i pomažu da se, u suštini, ništa ne mijenja. Nijesu svjesni da ćemo svi stradati kad se piramida sruši. Ne zna se kome će biti gore ali se zna ko će biti u Nojevom kovčegu, po zakonu Prirode.

Mladi? Šta je s njima? Oni koji su potonuli u depresiju i beznađe konzumiraju sve što stignu od droga, alkohola i duvana. Ostali – manjina, van političkih partija, gledaju što da očople i zbrišu neđe u svijet, na razmjenu. O mladima, instaliranim u političkim partijama moram reći da im fali emocionalna inteligencija a neki su nalik na penzionere sa invaliditetom.

Humanista i talentovanih je najmanje. Oni su skrajnuti na marginu. Oni znaju da je u njima vjera velika. Zato, uz Božju pomoć, zajednica koju su sagradili sujevjerni – bezbožni, mora doživjeti katastrofu. Nojev kovčeg je tu.

B.K.