Nemamo suštinsku reformu u CG

Crnogorski obrazovni sistem prošao je kroz nekoliko reformi u protekle dvije decenije, osnovna škola je sa osmogodišnjeg prešla na devetogodišnji sistem, svake godine se mijenjaju udžbenici… Postavlja se pitanje svrhe svih ovih izmjena. Stručnjaci daju odgovor da će sve te izmjene dovesti do boljih rezultata i da se usklađujemo sa obrazovnim sistemom zemalja EU. Nažalost, skoro niko ne sagledava objektivno rezultate obrazovnog sistema evropskih zemalja odnosno pozitivne i negativne rezultate istog. Naime, dok je obrazovni sistem evropskih zemalja doveo do njihovog ekonomskog rasta – istovremeno je povećana stopa mentalnih oboljenja. Švajcarska, zemlja izuzetnog ekonomskog prosperiteta je vodeća po broju samoubistava a u istraživanju koje je objavila European Neuropsychopharmacology piše da čak 38 procenata evropskog stanovništva zvanično boluje od neke mentalne bolesti koja zahtijeva psihološko ili psihijatrijsko liječenje (https://www.cbsnews.com/news/mental-illness-affects-38-percent-of-europeans-study-shows/). Dok medicinski stručnjaci povezuju ove ogromne cifre sa stresom kom smo svakodnevno izloženi niko ne postavlja pitanje: šta je školski sistem uradio da bi pripremio mlade za izazove 21-og vijeka?

Način na koji se podučava većina školskih predmeta doprinosi jednostranom razvoju mladih: forsira se pamćenje što većeg broja informacija. Ignoriše se holistički razvoj mladog čovjeka. Previđa se činjenica da je škola, koja je trebalo da pomogne mladima da razviju sve svoje potencijale i uravnotežen život, postala neka vrsta moderne spartanske škole koja usmjerava mlade da je najvažnije što više novca zaraditi. Od najmlađeg uzrasta đeci se indirektno usađuje ideja da se vrijednost čovjeka mjeri ciframa na njegovom bankovnom računu (neoliberalni koncept). Umjesto zdravog, sportskog duha razvija se jedna iskrivljena potreba da se đeca takmiče sa svojim vršnjacima ko će bolje ocjene imati i, u kasnijoj dobi, ko će pronaći bolje plaćen posao. (Ovo poslednje objašnjava zašto većina juri za nekim administrativnim poslom i preopterećuje državni aparat.)

Nažalost, naši stručnjaci iz oblasti obrazovanja ne sagledavaju objektivno, odnosno kritički evropski obrazovni sistem koji potiče iz zemalja u kojima je ekonomski prosperitet postao važniji od mentalnog zdravlja čovjeka. Iako poslednja reforma crnogorskog obrazovnog sistema posjeduje, pored ostalog, tzv. međupredmetne teme i premda je još prije nekoliko godina uključen predmet zdravi stilovi života, pažnja se nije obratila na misaoni sklop usmjeren na rast.

Kada dijete počne pohađati školu na njegov mentalni razvoj utiču ocjene i ono se nesvjesno počinje identifikovati sa uspjehom u školi. U tom osjetljivom trenutku počinje se razvijati tzv. fiksni misaoni sklop koji je glavni uzrok mnogih budućih profesionalnih ali i ličnih problema čovjeka. Dijete, kao i odrasla osoba sa fiksnim misaonim sklopom, doživljava svaku negativnu ocjenu, neuspjeh i kritiku kao atak na ličnost. Zbog toga danas imamo učenike koji negativno reaguju kada dobiju nižu ocjenu i odrasle osobe koje kao ličnu uvredu shvataju bilo koju kritiku. Krajnje posljedice ovog misaonog sklopa po naše društvo jesu pojave poput: osoba na važnim pozicijama koje su svoje magistarske ili doktorske radove falsifikovale, fizički napadi i čak ubistva istraživačkih novinara koji objektivne kritike iznose… Eliminisanje neistomišljenika vodi jednoumlju i različitim oblicima fašizma. Uzrok svih ovih, ali i mnogih drugih negativnih fenomena jeste fiksni misaoni sklop kod pojedinaca koji obavljaju bitne društvene funkcije. Fiksni misaoni sklop uzrokuje regres osjećanja lične odgovornosti i na taj način ljudi, nesvjesno, koče razvoj društva u cjelini. Mogli bi se čitavi eseji napisati o tome u šta sve prerasta fiksni misaoni sklop ali za svrhu ovog teksta moram preći na njegovu suprotnost – misaoni sklop usmjeren na rast.

Rastući misaoni sklop počinje se razvijati tako što se dijete pohvaljuje za svoj rad, trud i napredak. Dakle, naglasak se stavlja na proces učenja a ne na njegove rezultate (ocjene). Više o rastućem misaonom sklopu svaki roditelj i nastavnik može pogledati na sl. linku: https://www.ted.com/talks/carol_dweck_the_power_of_believing_that_you_can_improve?language=en.

Kerol Dvek (Carol Dweck), psihološkinja, jedan je od vodećih američkih eksperata u oblastima razvoja motivacije i obrazovanja. Njen metod učenja pomogao je hiljadama učenika. Citiram: ,, Za samo jednu godinu, odjeljenje iz vrtića u Harlemu, u Njujorku, postiglo je vrhunske rezultate na Nacionalnom testu dostignuća. Mnogi od njih nisu znali ni da drže olovku kada su krenuli u školu. Za samo godinu dana, đaci četvrtog razreda iz Južnog Bronksa, koji su veoma zaostajali, postali su najbolje odjeljenje četvrtog razreda u državi Njujork na državnom testu iz matematike…’’

Kada bismo iskoristili prednost toga što živimo u jednoj maloj zemlji i obučili nastavnike/profesore da podstiču razvojni misaoni sklop kod učenika – kakve bismo rezultate na nacionalnom nivou imali za samo godinu dana? Kakvu bi renesansu doživio evropski obrazovni sistem implementiranjem ove nove metode u ophođenju prema učenicima? Rad Kerol Dvek pokazuje da postignuće naših učenika ne zavisi od promjene školskog programa, niti od neke nove reforme, niti od štampanja novih udžbenika – već od načina na koji se obraćamo učenicima: da li hvalimo njihov rad i koristimo snagu riječi ”još” i time podstičemo rastući misaoni sklop ili kočimo razvoj đece hvaleći samo njihove ocjene.

Izuzetni rezultati na testovima obrazovanja su samo prvi plod rastućeg misaonog sklopa. Naime, ovaj misaoni sklop direktno utiče na formiranje autonomne savjesti odnosno osjećanja lične odgovornosti.

Roditeljima ali prije svega svojim kolegama, nastavnicima, želim sugerisati  da za početak svoje dijete odnosno svoje učenike pohvale za rad, trud i napore koje đeca ulažu tokom procesa učenja i da izbjegavaju pohvale u vezi urođene inteligencije i ocjena. Ta, za odrasle ljude, mala promjena u ophođenju prema đeci odigraće veoma važnu ulogu za njihov dalji profesionalni ali i lični razvoj, kao i za razvoj našeg društva u cjelini.

Milica Kankaraš

harfistkinja, autorka novog školskog programa za harfu

Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=6381

Objavio Urednik dana kol 27 2018. u kategoriji Novinarstvo, Stav. Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0. Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst