Nema šumske mafije, okle?

Tri mjeseca prije najnovijih izbora gdin novinar Leković bijaše organizovao razgovor na TV Bastilji o stanju u CG šumama pod nazivom: Šumska mafija – Mit ili realnost. Sagovornici su mu bili slučajni Ministar šumarstva Joković, išćerani direktor Uprave za šume Pejović, Green Homovica Vuković, išćerana iz Parkova, i drvoprerađivač Marković. Šta je bio cilj TV Bastiljaša Lekovića? Da pomogne da se razmrsi šumski mafijaški čvor?

Ministru Jokoviću su šume španska sela. Doduše, zna da cijepa drva. Gdin Joković je po profesiji električar, ekspert za ventilatore na hladnjacima i grijače u rernama i bojlerima, a zna i iscijepati drva, pa je sve to rezultiralo idejom da uvede dronove u šumarstvo i tako riješi problem šumskih krađa. Dunđer pravi, kakvih je malo. Međutim, stanje u resoru šumarstva jasno govori da je zaigrao moravac u kolu šumarskih lobista. Izjavio je gdin iz Boričja da je razgovarao sa svim ministrima iz Evrope i da je situacija svuda ista. Urnebesni komendijaš. Vukovićka, pulenka darkopajovićevog propalog preduzeća, je jedna od najvećih štetočinja otkada su osnovani nacionalni parkovi. Žesna znalkinja šuma. Gdin Pejović prije lansiranja za direktora Uprave za šume nije kamenio o šumarstvu i zaštiti šuma. Otkad je dobio šut kartu izgleda da je ponovo izgubio moć govora. Dakle, izbor Joka, Peja i Alohe Honolulu (odmah po postavljanju za preśednicu u nac. parkove ova parkadžijka je otišla da landara mjesec dana na Havaje tj u Honolulu – odatle ime) pokazuje da je namjera bastiljaša Lekovića bila limunada i da se zaštiti koncesioni sistem tj sistem udri i bježi. Evo, prođoše i izbori i jasno vidimo da je sve čime se gdin Joković koljodavio, „da želi da se stane sa malverzacijama“, u stvari bilo jalovo predizborno propinjanje.

Zašto vlada Krivokapića nije napustila koncesioni sistem i krenula u reformu tj osnivanje preduzeća za gazdovanje šumama do prodaje sirovine na šumskom lageru? Pa jasno, uštelila se sa mafijom. Zašto Abazović i ovaj nesretni Joković nijesu osnovali ovo preduzeće? Pa uštelili se i ovi. Nikome se ne napušta koncesioni sisitem, ni koncesionarima, ni političarima, ni šumskim činovnicima, ni ostalima u ovom kolu, jer je sistem razigran, donosi monopole koji se ne mogu ugroziti i sav se novac dobija odmah i bez rizika tj udri i bježi. Pa, stavimo se u njihove opanke, ko bi napustio ovakvu uhodanu organizaciju, sa ovakvim profitom, pa neka je kupleraj. Šumska mafija ne bi bila mafija da nema svoje policajce, tužioce, činovnike, inspektore, sudije, političare, novinare, šumare… I biće i dalje još fatamorgana, bacanja magle, lažnih muka, ali i slatkog i brzog šićara.

A drvoprerada, zašto ne? Komplikovano je raditi u industriji. Novac se ne dobija odmah kao u sistemu udri i bježi. Mafijaški lanci nijesu dovoljno čvrsti. Rizično je jer je realizacija mafijaških mešetarenja previše teška i dugo traje. Tržište je noćna mora za realizaciju proizvodnje. Mora se raditi, nema udri i bježi kao u sistemu afričke eksploatacije resursa koja se sada primjenjuje u Montenigeriji. A i koji ministar voli da radi? Mnogo je ljepše landarati na Svjetski kongres o vodama u Senegal ili dva mjeseca u Njujork na UN zasijedanja, everything included. I još ispunite svoje provincijske snove – juče voziš čun sa tomos 4 a danas opališ govorčinu na zasijedanju Generalne Skupšitine UN, i to iz glave, na slomljenom indijanskom Engleskom. I još se diviš kako te gledaju zapanjeno. Drvoprerada je zajebana, realizacija je teška, uspjeh na tržištu se gradi godinama.

Teška je prevara da je preduzeće za novo upravljanje šumama nemoguće organizovati, da nedostaje inžinjera šumarstva itd itd. To je ta fatamorgana, to je to zavođenje za Goleš planinu, to je to bacanje magle koje šumskoj mafiji navrće vodu na mafijašku vodenicu. Nakokoćeni ministri ne mogu osporiti da jedan koncesionar, koji je volšebno dokopao 50% ukupnih koncesija, ima 8.800.000 eura prihoda a Uprava 8.200.000. Vektra u Pljevljima je već deceniju paralisala ne samo drvopreradu već i zaustavila eksploataciju šumskog resursa. Montenigerijska drvoprerada je na nuli. A drvoprerada Burkine Faso je za deset godina desetorostruko uvećala svoj obim. Tri godine novijem zelenijem vlastodržcima nije dovoljno da sprovedu ono što im je već pripremila Đukanovićeva vlast tj projekat napuštanja koncesionog sistema. Šta čekaju? Svetog Petra? Neće, jer su arhi korumpirani i arhi lopine. „Slatko liii jeeeee, cuuuuru ljubit taaaajno, bolan slaatko jeee….” (BD)

Darko Stijepović
Centar za razvoj Durmitora