Nakon udesa stigla na ,,Reading Balkan 2021”
Književnica Katarina Sarić predstavlja Crnu Goru i svoj rodni grad Budvu širom regiona. Od 101 kandidata koji se prijavio za prestižni rezidencijalni program ,,Reading Balkan 2021’’ ona je među 19 pisaca koji su ove godine odabrani. Rezidencijalni program u okviru Reading Balkans 2021 predstavlja saradnju između dugogodišnjih partnerskih organizacija: Izdavačke kuće Goga (Slovenija), Goten Publishing (Makedonija), Udruženje Krokodil (Srbija), Udruga Kurs (Hrvatska), Poeteka (Albanija), Centar Multimedija (Kosovo), PEN Centar BiH i drugih partnera. Sufinansirani su od strane Kreativne Evrope.
Nažalost, u Crnoj Gori su najvažniji kvazi-umjetnički performansi u kojima akteri mašu zastavama, pjevuše pjesme o naciji i te performanse izvode na javnim putevima, ometajući saobraćaj. Zahvaljujući tim umjetnicima u pokušaju, književnica Katarina Sarić je morala preživjeti stres koji je umalo koštao života. Naime, usljed najavljenih protesta i zatvaranja saobraćajnica Katarina je morala požuriti da prije blokade krene na put. Išla je svojim kolima jer joj grad Budva nije ponudio pomoć oko prevoza a ne postoji autobuski prevoz iz Budve za Prištinu. Doživjela je težak udes u Bečićima kada je u jutarnjim satima 9-og aprila krenula ka Prištini. Potres mozga, hematom i smrskana rebra i ruka su samo neke od posljedica tog udesa. Policajac koji je obavljao uviđaj je njoj, u takvom stanju, govorio o tome kako je lijepo što je pošla da predstavlja Crnu Goru i Budvu na toj internacionalnoj književnoj rezidenciji, ali da će je čekati tužba grada Budve zato što je u udesu koji je odbacio njen auto oštećena gradska bandera ,,koju je Bato Carević platio 3000 eura’’. To što je Katarina Sarić jedva živu glavu izvukla i izgubila auto policajca Šćekića nije interesovalo.
Posle kratkog liječenja u bolnici, i dalje u teškom zdravstvenom stanju, Katarina je uz pomoć prijatelja stigla u Prištinu na književnu rezidenciju. Od 150 eura koliko je sama odvojila za hranu, posle plaćanja šlep službe da joj auto odvezu na deponiju (jer ni to Opština Budva ne pokriva) i goriva za drugi auto, ostala je sa svega 7 eura. Rođaci od prijateljice su joj donijeli nešto hrane a ona objašnjava da već treći dan gladuje jer se sredstva za učešće na rezidenciji isplaćuju nakon 3 sedmice.
Za naš portal priča kuriozitet koji joj se desio ovog jutra u Prištini. Naime, samo što je izašla iz zgrade jedan kosovski policajac joj je brzo prišao i molio je na albanskom kako da joj pomogne. Pokušala je na engleskom da mu objasni da je usljed udesa pretrpjela povrede ali je policajac nije razumio. Iz obližnje agencije je ubrzo izašao mlađi muškarac koji se ponudio da prevodi i tada je Katarina saznala da joj je policajac prišao jer je sumnjao da ju je suprug ili ljubavnik udario te je zbog toga htio da je vodi u stanicu da prijavi tog nasilnika. I policajac i prevodilac su bili zapanjeni što je ona imala hrabrosti da posle udesa kakav je doživjela nekoliko dana ranije dođe na književnu rezidenciju ,,Reading Balkans’’.
Tužno je i sramotno što lokalna i republička vlast nemaju sluha za istaknute umjetnike. Odnos kakav književnica Katarina Sarić trpi od lokalne, državne vlasti i policije, oličen u načinu na koji je ispraćena iz rodnog grada, pokazuje da crnogorski državni službenici neka što nijesu uspjeli da razviju svijest o značaju kulture, nego nemaju ni elementarno poštovanje prema kulturnim stvaraocima. Oni i dalje nisu u stanju da shvate značaj ove profesije i da su umjetnici, kao i sportisti, jedini pravi ambasadori Crne Gore. Za njih je i dalje neka bandera važnija i od života i od stvaraštva jednog umjetnika.
Milica Kankaraš
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=8720