Nagrada sluge Stefana Nemanje

Ne mogu da vjerujem da je stari pjesnik Mladen Lompar prihvatio nagradu SR Jugoslavije: Miroslavljevo jevanđelje. Lompar je važio za Crnogorca, i to dičnog. Proslavili su ga stihovi o Jakvinti, ženi kralja Bodina Vojislavljevića. Kako sad može da prihvati nagradu koja slavi ime srpskog kneza Miroslava, vazala Stefana Nemanje.

Vrlo je zanimljivo da se ne zna ko je iz SR Jugoslavije ovu nagradu ustoličio. Kako je nagrada sluge Stefana Nemanje prekomandovana u suverenu Crnu Goru? Kako je to moglo ući u zakon pored zaštitnika nacionalne kulture – Matice crnogorska?

Inače Miroslavljevo jevanđelje je djelo nastalo krajem XII vijeka, taman kad je Duklja pala pod vlast srpskog župana Stefana Nemanje.

U Istorijskom leksikonu dvojice doktora istorijskih nauka, Šerba Rastodera i Živka Andrijaševića, pored ostalog piše:

“Željeći da zaustavi dalji razvoj i jačanje katoličkog crkvenog obreda u svojoj oblasti, humski knez Miroslav, vazal Stefana Nemanje(1160-1196), naručio je da se za njega napiše grčko-istočna obredna knjiga kao znak njegovog pokroviteljskog odnosa prema istočnoj crkvi. Na kraju jevanđelja stoji da je ono posvećeno knezu velikoslavnom Miroslavu sinu Zavidinom, pa je po tome ono i dobilo svoj naziv. Rukopis se nalazi u Narodnom muzeju u Beogradu, a jedan list se čuva u Sankt Peterburgu. Pisan je na bijelom, tankom pergamentu, a ima ukupno 181 list veličine 41,5 x 28,4 , sa tekstom pisanim u dva stupca po 23, rjeđe po 22 reda. Određen je za liturgijsku upotrebu po istočnom pravoslavnom obredu…”

Prihvatanjem nagrade Miroslavljevo jevanđelje, Lompar je, prije svega, pljunuo na benediktinsku pismenost koja je na Primorju postojala još u IX vijeku. Zbog čega mu je trebala ova nagrada? Zbog novčanog dijela ili se pozdravio s Crnogorcem u sebi?

Preuzuto sa bloga Bosiljke Kankaraš [www.bosiljkakankaras.com]