MORAŠ UPOZNAVATI ZEMLJU KOJU VOLIŠ

Đed je uvijek pažljivo slušao svakog a svoju suprugu, osobito: „A ja bih da rečem nešto o poltroneriji, crnogorskoj. Znali su Turci, prije 530 godina, što je najpametnije učinjeti u Crnoj Gori. Kad su osvojili vlasništvo dinastije Crnojevića, tadašnju državu Crnu Goru, krajem 15. vijeka, ostavili su postojeće plemensko uređenje i pomoću muselema (kneževa) riješili sve probleme. Ta 53 Crnogorca bila su privilegovana jer su uredno donosili porez Turcima, okupatorima.

Slično je i sa plemenima koja su bila pod mletačkom vlašću. Između Grahova i Risna nalazilo se pleme Krivošije. Oni su bili pod Mlecima. Pod mletačkom vlašću bili su i Paštrovići, od 15-og do 18-og vijeka. Ta zajednica se nalazila u priobalnom pojasu između Budve (rt Zavala) i Spiča (Dubovica) i obuhvatala je 19 sela i 12 bratstveničkih zajednica. Od 1423., kad su prihvatili mletačku vlast, uživali su izvjesnu autonomiju. To je njihovoj zajednici omogućilo da zadrži plemenski karakter. Imali su svoj Zbor, Bankadu (zajednički Sud svih bratstava) i 12 knezova, 4 sudije i dvojicu vojvoda. Paštrovići su bili potrebni Mletačkoj republici kao vojnički element. Oni su obećali Mlečanima da će besplatno ratovati za njen račun, na prostoru od Bara do Kotora. Ukoliko se rat bude vodio oko Skadra, obećali su Paštrovići, boriće se, o svom trošku, najviše 8 dana. Jedini porez koji su plaćali Mletačkoj republici bio je jedan perper po kući. Plemena koja su živjela na području države Crnojevića, padom pod tursku vlast imala su tri vrste poreza: ušur (desetina od poljoprivrede), harač (glavarina za mušku čeljad), ispendže (lični porez stočara). Svaki prostor, baština, broj članova porodice, broj stočnih grla bio je popisan u tzv. tahrir defter.

Inače, i u vrijeme kad je CG bila pod vlašću Vizantije pa kasnije dinastije Crnojevića, stanovnici su morali plaćati poreze. Porez – pljačka koju je vršila vlast u ime države ostalo je u svijesti Crnogorcima pa su se pojedinci trudili da i oni budu veliki pljačkaši-hajduci. Malo ko zna što su Petrovići činjeli, ako im se ne plati porez. Naš veliki pjesnik, Rade Tomov, volio je novac možda više od ikoga. Prema tabeli Njegoš je više novca trošio na svoje potrebe nego na Senat (sudska vlast) od 16 članova. Senat 4000 hiljade fiorina a on sam 6 hiljada fiorina. Tako je i njegov nasljednik, knjaz Danilo, imao krvoločan odnos prema pobunjenicima koji nijesu šćeli plaćati porez. Poznate pohare Kuča i Bjelopavlića. Ali, pravila se država, morao je narod to platiti – porezima. Onda se vratio na jednu, jedinstvenu, crnogorsku instituciju: Opštecrnogorski zbor! On je imao svoju ulogu u stvaranju ravnoteže između naroda i vladara još u vrijeme Crnojevića. To je bila institucija svoje vrste. Pričali smo ali valja ponoviti: Prvi pomen Zbora je iz 1455. godine kad je on bio institucija feudalne vlastele. Padom pod tursku vlast Zbor postaje drugačiji. Rodovsko – bratstvenički savez (zajednica krvno vezanih porodica). Ta zajednica se bavila istim poslom. Imali su stvarnog ili fiktivnog pretka i svijest o zajedničkoj sudbini jer su živjeli na teritoriji istoj pa su i ekonomski interesi bili jaki. Predstavnici porodica ili bratstava potpuno su upravljali životom zajednice i štitili njenu autonomnost. Svim pripadnicima garantovana je lična i imovinska sigurnost. Imali su i svoje vojnike i svoje predstavnike na Opšem crnogorskom zboru.“

Kad su đaci čuli šta đed Luka misli i govori o globi koju narod plaćao i plaća državi, pucali su komentari na sve strane. Jedan komentar Einog druga Darka ostaće upamćen: „Mislim da je narodu svakoga doba bilo svejedno ko vlada jer su poreze plaćali svima: Vojislavljevićima, Balšićima, Crnojevićima kad su narod oslobađali od vizantijske vlasti pa Petrovićima, kad su oslobađali siroti narod od Turaka.“ Bravo Darko za odlično zapažanje, reagovao je povišenim tonom đed Luka i nastavio: „Čini mi se, najviše se dinastiji Petrovića plaćalo oslobođenje, iako su svi muškarci bili vojnici. Dinastija Petrovića je stalno tražila pomoć od velikih sila, toga doba. Za uzvrat vladari su nudili vojsku, svog, crnogorskog naroda, jer su se osjećali vlasnicima duša naroda kojim su vladali. Svjetovni i duhovni vladari jednog nepismenog naroda! Ali, inteligentniji u tom crnogorskom narodu su kapirali kako se dobijene pare dijele i primicali su se vladarima na svoje načine. Pravio se sloj privilegovanih, korumpiranih Crnogoraca. Zato je običnim ljudima bilo potpuno svejedno ko je na vlasti, kako je to dobro primijetio naš Darko. E, svima se porez morao plaćati i narodu je potpuno nebitno bilo kako mu se država zove, dobro je zapazio Darko.

Naredna stranica