MORAŠ UPOZNAVATI ZEMLJU KOJU VOLIŠ

Ea je, od drugog razreda osnovne škole zapisivala šta misli i osjeća. Od 11 godina, brižljivo je zapisala u svom dnevniku: „Proučavajući istoriju Crne Gore shvatila sam da smo mi jedna mješavina naroda i nacija. Svima nama, koji živimo danas u Crnoj Gori, treba da bude lijepo jer smo tu da bismo poštovali prirodu i ljepotu koju nam je ta priroda poklonila. Tako ja mislim. Meni se ne sviđa što Srbi stalno ubjeđuju Crnogorce da su Srbi a ovi se brane grdnim riječima i istorijskim činjenicama. Onda tu su Albanci, Hrvati, Bošnjaci, Romi – Indusi pa onda Rusi, Ukrajinci. Svi oni imaju svoje nacije i partije. Mnoge gluposti prave, “emotivno i intelektualno nezreli ljudi“, u svim ovim nacijama.

Jedna veoma značajna rečenica ostala je u mojoj glavi i sve mi se, danas, oko nje vrti: Crna Gora se nalazila između dvije sukobljene sile (u 16-om, 17-om i 18-om vijeku): Mletačke države i Turske koje su vodile 6 ratova zbog trgovačkih puteva! To je istina. Zbog toga nas je Turska pokorila. Shvatila sam da je Crna Gora, u zaleđu, bila turska baza. Turci su je osvojili da bi im služila za napade na Mletke. Ali, Crna Gora je i Mlecima služila za ratove po primorju. Crnogorci su bili upotrebljivi kao plaćeni vojnici. Mlečani su ih koristili za izazivanje nemira u rubnim djelovima turskog carstva i tako ćerali sultana da se bavi perifernim stvarima dok oni prevoze neko opljačkano blago. A Turci su Crnogorce koristili za čišćenje puteva, prevoženje artiljerije od Virpazara do visova iznad Kotora, za radove u solani. Vršena je i nasilna mobilizacija Crnogoraca.

Moja baka sebe pita kako inteligencija može riješiti sukob nacija koji pravi vlast, u Crnoj Gori, od 1989. godine? Moj đed Luka kaže: „Iza svega toga vrte se neke pare, samo ih pare interesuju“. U pravu je, ali, ja mislim da je baka to bolje objasnila. Ona kaže da je materijalna kultura mogla biti sačuvana samo da je na vlasti bilo produhovljenih komunista, poslije Drugog svjetskog rata. Danas bi Crna Gora bila država – dragulj. Zar se nije moglo staviti plemensko uređenje u tu socijalističku zajednicu? Svako pleme, u to doba, imalo je svoju inteligenciju i iznutra se organizovalo; avetinje su bile eliminisane, da ne smetaju svojim glupostima jer su vođe, najinteligentniji dio naroda, svakome našle mjesto: iza vrata, za stolom, na livadi, u njivi itd. Borba između plemena (1592. bilo ih je više od 30) mogla se postaviti na još zdravijoj osnovi, pomoću državnih zakona SFRJ. Kako tu ideju Crnogorke nijesu pronijele, pitala se moja baka. Nijesu je razumjele jer se nije imalo vremena za razmišljanje. Trebalo je graditi zemlju iz pepela Drugog svjetskog rata.“ Ea je dobila golemi aplauz i baka je razdragano uzela riječ. Nastavila je priču o konceptu plemenskih zajednica. „Šta bi se sve moglo dogoditi? Kako se mogla razvijati crnogorska svijest? Žestoko bi bili kažnjavani lažovi, lupeži, neradnici. Kazne za pljačku zajedničke imovine, bile bi ogromne, bez privilegovanih. Zakon bi bio jednak za sve, zaštitio bi porodicu, kao osnovnu ćeliju. Svako dijete bi imalo dječiji dodatak. Bilo bi obezbijeđeno školovanje za sve jer bi u školama radili nastavnici i učitelji koji vole da uče i znaju istinu o svojim precima. Niko iz sela ne bi bježao jer bi tamo roditelji imali svoje radno mjesto, bili bi zaposleni u neku fabriku hrane zato što u prirodi imamo sve za razvoj mozga i tijela. Ne bi bilo političkih partija koje su najveći trovači ljudskih duša, zbog vlasti, za koju se partije bore. Ljudi bi uživali u bavljenju poljoprivredom i zanatstvom, proizvodnji zdravih namirnica za svoju porodicu i širu društvenu zajednicu. Bili bismo izvan EU i NATO, ne bismo imali parazite i bolesnike koji ruše ljudske vrijednosti, preko nevladinih organizacija. Mi smo mala zemlja i mogli bismo, i sada, napraviti snažan zaokret, jedinstven način života bismo mogli imati. Ja vjerujem da bismo mi, u CG, mogli da se vratilmo zdravim, ljudskim, odnosima. Mislim da se zdravo društvo može napraviti u plemenskim zajednicama i njihovim jakim institucijama. To svijetu treba da pokažemo. Prvo treba donijeti pravedan zakon o porijeklu imovine da bi ovi što su opljačkali društvenu imovinu taj novac vratili. Te milijarde ćemo uložiti u školstvo i zdravstvo koji će svakom stanovniku omogućiti da bude srećan čovjek. Znam da najbogatiji ljudi, oni koji su najviše pokrali resurse planete zemlje neće podržati ovu ideju. Oni u materijalnim bogatstvima vide svoju moć i onda gomilaju svoje blago koje zapravo nije nikakvo blago jer je pokradeno.“

Naredna stranica