MORAŠ UPOZNAVATI ZEMLJU KOJU VOLIŠ

Đede Luka je baš ljut bio kad je postavljao i odgovarao na pitanja, pred đacima: “Zašto se nijedna crnogorska vlast nije potrudila da sačuva materijalno blago crnogorskog naroda, pa onda crnogorske nacije? Nijesu sačuvani crkveni spomenici, niti spomenici crnogorskih vladara! Niko ne zna đe je pisan Ljetopis popa Dukljanina jer je Ratačka opatija u očajnom stanju. Na krajnjoj sjeverozapadnoj tački Barskog zaliva, na istoimenom rtu, između Sutomora i Bara nalazi se sveto mjesto i nikad, ama baš nikad ni jedan nastavnik nije tamo odveo đake jer su u ministarstvu prosvjete CG uglavnom bili neznaveni ljudovi. Tamo je, priča se, neka nudistička plaža! Sve neznanje i nezrelost crnogorskih vlasti kompradorske elite ovog doba žele prikriti utapanjem CG u EU. Neko želi da Crna Gora bude periferija te velike države – EU! Ostaćemo bez crnogorskog jezika, za koji neki pogibaju, danas. U EU se priča engleski a mi ćemo naški samo po kućama zboriti. I, čemu onda studiranje tog jezika, na Cetinju, kad on nikom neće biti potreban u EU? Manji potok u viši uvire kod uvira svoje ime gubi. Reče li to Njegoš, u Gorskom vijencu i to onaj negativni junak, Hadži Ali Medović, koliko se ja sjećam…“

Onda ga je baka Joke dopunila: “Crna Gora bi mogla da funkcioniše kao jedan srećan grad u kojem bi svim stanovnicima bilo dobro. Malo ko shvata da ovaj kapitalizam u koji nas je ugurala Evropa nije za nas. Mi smo mala zajednica koja bi mogla lijepo da živi, samo kad bi bila svjesna lijepe prirode, koju smo dobili od Više inteligencije. Ovaj parlament, iz 2025-te ne radi za narod koji ga je izabrao na namještenim izborima; treba ga hitno ukinuti. Svi poslanici treba da ostanu bez plata jer su njihovi interesi u potpunoj suprotnosti s građanskim. Kome je potrebna ovakva vlada, ti silni ministri i njihova ministarstva s golemim savjetnicima pa predsjednik države, s ogromnim aparatom? Troše naš novac, na plate, putovanja, svečanosti“. Onda je objasnila šta je PDV i kako se preko poreza finansiraju gluposti vlade CG i uprave glavnog grada. I onda je veoma decidirano kazala: “Oni su postavljeni da bi služili EU čija smo mi kolonija! Čitav taj glomazni birokratski aparat žive nas jede. Ništa dobro za stanovnike Crne Gore ne rade, tačnije – sve rade da bi u Crnu Goru došao neki drugi narod a mi bili njihova posluga. Sad se pojavio neki Alabar koji je u Beogradu pravio smiješne zgradurine i predsjednik vlade Milojko Spajić s njim dogovara izgradnju po Crnoj Gori. Za početak ulcinjsku Veliku plažu on mu želi dati na 99 godina. I to odobrava parlament koji vodi metalurg Mandić“. Veoma nesrećno je zvučala baka Joke: “Ja vidim da će vlada, koju nam je EU instalirala – rasprodati sve resurse. Ostaćemo bez vode za piće. Šta nas može spasiti? Povratak crnogorskoj tradiciji – Zboru koji sam pomenula i koji se može osavremeniti preko otvorenih lista. Parlamentarna demokratija koja nam je došla s kapitalizmom, iz EU, sve radi protiv interesa naroda čiji su predstavnici u parlamentu. Mi smo za njih stoka jedna grdna. Ovi sporazumi koje, sada, pravi vlada CG, s nekakvim hohštaplerima od investitora moraju biti zaustavljeni! To se može postići „ukidanjem parlamentarne demokratije“. Gledam šta radi Evropski parlament. Glasaju za rat, daju podršku Izraelu, naoružavanju! Zeleni žele nuklearni rat! Ludilo među ljudima.“ Ponavljala je kako bi Crnu Goru od propasti mogao spasiti povratak tradicionalnim vrijednostima. Imali smo Parlament u vrijeme plemenskih zajednica – Opštecrnogorski zbor! Sad ga možemo osavremeniti, da postane savez pametnih i kreativnih ljudi kojima do vlasti nije stalo. Platon je u svojoj „Državi“ pisao o najumnijim ljudima koji treba da upravljaju državom jer njima do vlasti i moći nije stalo. Mišo, neuropsihijatar iz Nikšića se zalaže za otvorene liste. Prvo bi trebalo napuniti državnu kasu novcem koji su „raznijeli“ DPS-ovi članovi kad su prodavali društvenu imovinu i trudili se da naprave prvu akumulaciju kapitala. Tu su imali podršku EU. E, pametni i pošteni bi taj novac, ogromni, koji se nalazi izvan Crne Gore, u nekim of šor kompanijama trebalo da uzmu! Novac treba da bude vraćen majci Crnoj Gori. I novac koji je u rukama Srpske pravoslavne crkve jer godinama nije plaćala porez, treba da se vrati narodu. I crkve i groblja koja je tzv. predsjednik tehničke vlade Dritan Abazović poklonio Srpskoj pravoslavnoj crkvi, moraju biti vraćeni. Trebalo bi raspisati moratorijum na sve kredite kod međunarodnih organizacija jer su neodgovorne vlade praunuke zadužile. Ko to može da uradi? CANU?

Primjedba Anje sviđela se društvu:“Vlade su uzimale silne kredite jer kad se Crna Gora utopi u Evropskoj Uniji neće se znati koliko smo dužni“: Puj – pike, ne važi, dobacio je neko. Galamu koja je nastala smirivala je baka Joke da bi se čulo pojedinačno nezadovoljstvo

„Pravila igre će se promijeniti, u novoj državi!“

„Vidi mangupa kako se snalaze!“

„Pa, nova država sve će dugove otpisati.“

„Ali, nešto veliko ćemo morati da damo.“

„Zbilja, šta radi Crnogorska akademija nauka i umjetnosti?“, bilo je sljedeće Anjino pitanje.

„Spavaju, jedu, piju. Neko ih plaća da ništa ne rade“, rekla je baka Joke.

„Kako bi bilo da im odemo u posjetu?“

„Da im ponesemo malo darova, za marljivi trud?“

„Ne znam kako stida nemaju?! Moj otac je umro od tuge, kad je krenuo građanski rat u Jugoslaviji, 1990.“ Onda je veoma emotivno pričao o partizanima u kojima je, cijela njegova porodica bila i skoro izginula. Zbog antifašista je Crna Gora od 1945. do 1990. bila socijalistička republika, u sastavu Jugoslavije, skraćeno SFRJ. Bila je to moćna socijalistička država i predvodila je Nesvrstane zemlje, od 1961. (Treći blok) one koje su se oslobodile iz kolonijalnog ropstva velikih evropkih zemalja. O tom ropstvu đede Luka je održao nezaboravno predavanje nešto kasnije jer mu je bilo bitnije da odgovori na pitanje: “Kako je razbijena domovina SFR Jugoslavija?“

Socijalistička Federativna Jugoslavia je smetala kapitalističkoj Evropi i Americi. Pripreme za njeno uništavanje krenule su poslije Titove smrti, 1980. godine. Berlinski zid je razdvajao grad Berlin na istočni i zapadni. Napravljen je poslije Drugog svjetskog rata. Dvije sile, Rusija i SAD, su se dogovorile da istočni Berlin bude sovjetski, socijalistički a zapadni kapitalistički. I to je trajalo od 1945. do 1989. Rušenje berlinskog zida značio je kraj socijalizma. Pripreme za Pustinjsku oluju su, tada, počele.“

Naredna stranica