MORAŠ UPOZNAVATI ZEMLJU KOJU VOLIŠ

Ea ima baku Joke i đeda Luku, s kojima se druži od rođenja. Njeni drugovi i drugarice dolaze, kod njih, na besplatnu nastavu iz različitih predmeta. Od njih svakoga dana njeno društvo uči, svjesno ili nesvjesno, o životnim vrijednostima. Njih dvoje razumiju globalni svijet i nikad se ne svađaju. Rasprave koje prave su pravo uživanje za Eu i njeno društvo. Šta su sve naučili slušajući jedni druge pričaće nam jednog dana i pisati. Biće to od koristiti nekom dobrom narodu koji se polako stvara i udružuje. Oni će promijeniti ovaj bolesni kapitalistički sistem koji neodgovorno uništava bogatstva naše planete zemlje.

Ea je nedavno saznala da baka Joke nosi duboku patnju, koja traje od njenog prenatalnog perioda. Velika muka bakina je nastala kad je njena ćerka krenula da veoma uspješno bira društvo alkoholičara i narkomana. Majka je koristila sva ljudska sredsta da je vrati vrijednostima. E, baš iz inata ćerka je radila sve suprotno. Otac Luka se izmakao, iz te bijede.“U njoj je neki pogrešan gen. Džaba se mučiš. Pusti je da propadne, vidiš da joj porodica ništa ne znači. Neću dozvoliti da zbog nje propadne njih troje“. Baka je tražila podršku od svoje prve porodice. Brat i sesta prećutno su podržali nerazum Jokine ćerke jer su Joki zaviđeli na udaji za izuzetnog čovjeka i naučnika. Majka Jokina nije vjerovala u posrnuće svoje unuke. I njoj je smetala Jokina borba za humano i pravedno društvo, pa se nije htjela miješati. Jadna majka Joke se sama borila, posrtala i padala, uporno pokušavajući da vrati ćerku na put vrline i duhovnog zdravlja. Javna izdaja Jokinog dostojanstva, koriščenje privatnog sukoba za javno ponižavanje majke bio je strašni bol zbog kojeg je Joka danima ležala kao mrtva, u krevetu. Od majčinih najdubljih strahova, slabosti i greškaka ćerka je pravila zabavu za društvo. Javno ponižavanje: privatni razgovori su izvlačeni iz konteksta i predstavljeni kao dokazi majčine nesposobnosti i ludila.. Majka je, u ćerkinom društvu predstavljena kao roditelj tiranin a ćerka kao žrtva. Predstavljajući se kao žrtva zbog majčinih naduvanih grešaka, čerka je dobijala simpatije od mladih neznavenih ljudi. Bio je to napad na postojanje jednog ljudskog bića. Kad je krenulo sistematsko sramoćenje pred ljudima koji majci nešto znače nije se mogla odbraniti a da ne ispadne još gora. Kad se Ea rodila baka Joke i đed Luka su bili okupani radošću. Intezivno druženje je krenulo čim je Ea prohodala. Baka Joke je ogromnu bol koja joj je cijepala dušu zbog bjekstva njene ćerke, od kuće, zapisivala u dnevnicima i trudila se da unuci da ljubav koju je njena ćerka odbacila.

Na časovima koje su držali baka Joke i đed Luka, tinejdžeri su saznali kakav je ovaj globalni sistem, od pojave Margaret Tačer (1979.) i koja je prava, taj sistem dao, nehumanim ljudima koji uništavaju blaga svih nas. Zašto se uništavaju naše rijeke i planine, naše šume i naše more koje treba da ostanu našoj, rođenoj đeci i njihovoj nerođenoj đeci? Zbog ogromnog bogatstva koje gomilaju neki bezdušni ljudi.

Na prvim časovima su baka Joke i đed Luka, pričali kako se raspala SFRJ i zašto oni nijesu ni u jednoj partiji. To što partije čine, kad se dočepaju vlasti je, za njih, brukanje. Svaka partija funkcioniše kao neko preduzeće kojem država pomaže parama koje mi trošimo kad odemo u prodavnicu, npr.. Na svakom računu piše koliko smo poreza dali državi. Vidoviti đed Luka je čuvao obraz, isključio sebe, doktora nauka, iz političkog života, u vrijeme skraćene Jugoslavije, stvorene 1992.

Drugovi Eini nijesu znali da se desila AB revolucija, u Crnoj Gori, 1989. koju su, upakovanu, uvezli poslušni Crnogorci! Đed Luka i baka Joke su bili neposlušni Crnogorci, nijesu, od početka, prihvatali državu u kojoj su Milo, Momo, Sveto i Milica bili perjanice Sloba Miloševića a on korisna budala globalnog svijeta. Istina, đed Luka i baka Joke, u početku nijesu tačno znali ko se pobrinuo da revolucija izbije. Brzo su shvatili da je ljepak bio nacionalizam s crkvom, na čelu. Na razvoju nacionalizma Evropa je dala ogromni doprinos preko Noltea i Habermasa. Tinejdžeri su razumjeli kako je Srpska pravoslavna crkva po programu nacionalista uskočila. Projekat s kostima Lazarevim, bitka sa Kosova polja, iz 1389., između Srba i Turaka bili su tu ukopani. Pogibija Lazara Hrebeljanovića i turskog cara Murata postala je glavna priča po televizijama. Onda proslava šest stotina godina od bitke na Kosovu, 28.06.1989. O tome je đed, tada, pisao u „Liberalu“: „Presudni uticaj na širenje i dalji razvoj kosovske legende izvršila je Karlovačka mitropolija, u toku 18 -og vijeka, koristeći je u formiranju i razvijanju nacionalne svijesti kao i ideje o vaspostavljanju prava srpskog naroda na nezavisnu državu. Kosovska legenda je tako prerasla u kosovsku ideologiju. Kosovski mit je tinjao u Crnoj Gori. Prenosio se i širio u narodnim predanjima, u narodnim i crkvenim slavama a naročito u guslarskim pjesmama.“ E, u mitu o Kosovu su bitna dva simbola: heroj Miloš Obilić i izdajica Vuk Branković. Đed luka je to objasnio: „Miloš Obilić se slavi bezgranično a Vuku Brankoviću se upućuju prokletstvo i prijekor. Oba služe kao primjeri, postajući, tako, neukrotivo oružje narodne snage. Trebalo je, dakle, podstaći osvetničku strast prema osmanskoj vlasti, organizovati junake tipa Obilića i tako se osloboditi tuđinske uprave. Junaštvo, kao pozitivna moralna kategorija, imala je u Crnoj Gori prednost nad svim drugim pozitivnim svojstvima. Uzor svim vrstama junaštva bio je podvig Miloša Obilića na Kosovu…“

Društvo Eino saznalo je kako su se u Crnoj Gori od 1990. osnivale partije, neviđene, u crnogorskom zaleđu i primorju. Broj partija, njihovo nastajanje i nestajanje nijesu novinari istraživali. Baki Joki i đedu Luki, tada mladom bračnom paru, sviđalo se što su u Liberalnom savezu bili protivnici rata i što su ti ljudi željeli suverenu Crnu Goru koja je razvaljena 1918. Sramna Podgorička skupština u organizaciji srpske vlade, pa regent Aleksandar Karađorđević, unuk kralja Nikole, sin njegove tada pokojne ćerke Zorke, bio je regent Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca. Crna Gora je prestala da postoji u njegovoj glavi i na njegovim papirima. Đed Luka i baka Joke podržali su stvaranje LSCG. Mislili su da im je tu mjesto. I bili su simpatizeri, do jedne ure, tamo, do 1996. Tada su se Slavko Perović i Novak Kilibarda dogovorili da naprave koaliciju i došlo je do spajanja potomaka četnika i partizana, u tzv. Narodnu slogu jer su mislili da će tako ujedinjeni pobijediti DPS, na izborima.“ Oni koji su imali kritičnost trebalo je da ćute, pričala je đeci baka Joke. Morali su slušati, tada autoritarnog šefa LSCG ili otići. Oni, malobrojni, koji su izabrali odlazak, nijesu se nikad pokajali jer su ubrzo shvatili da liberalna demokratija nema veze s humanizmom. Elem, što bi rekli Srbi, ujedinjeni članovi Liberalnog saveza i Narodne stranke nijesu pobijedili na izborima 1996. jer je DPS namjestio pobjedu, za sebe, objasnio je đed Luka.

Na časovima je đed Luka pričao o lažnom referendumu iz 1992. sprovedenom u organizaciji Miloševićeve partije i DPS Crne Gore kad je napravljena skraćena Jugoslavija, od dvije republike SFRJ: Srbije i Crne Gore. Ta smiješna i sklepana tvorevina nazvana je SR Jugoslavija. Naši jadovi od političara, sve bitne zakone su tada predali Srbiji. Tada je krenula etatizacija a to znači da je društvena, socijalistička imovina postajala državna: 51 posto državna a 49 posto narodna. Već se mogla krasti i rasprodavati društvena imovina. Kupovani su glasovi za izbore jer „Crna Gora pobjediti mora“. Evropa je odobrila pljačku družtvene imovine, prvobitnu akumulaciju kapitala za buduće kapitaliste. Ljudi bez obrazovanja u krenuli su u poharu. Pljačkala su se korita rijeka, iz fabrika iznosile mašine, građevinski materijal, otvarane su prodavnice mješovite robe, frizerski saloni.. Od tih, tada, sitnih preduzetnika a danas kapitalista ( sitne i krupne buržoazije) niko nije plaćao porez kao ni danas. Snašli su se mali i veliki lopovi i oni danas vladaju. Rasturene su moralne vrijednosti. Oni koji ne lažu i ne kradu su budale. Takve poruke se šalju iz gotovo svih medija, jer su u rukama hohštaplera. Pošteni ljudi su potpuno osiromašili i njima se rugaju nesoji, sitna i krupna buržoazija.

Naredna stranica