MORAŠ UPOZNAVATI ZEMLJU KOJU VOLIŠ

Na jednom od časova stari bračni par je pričao o vladavini porodice Đukanović. Od 1990. do 2020. stanovnici Crne Gore imali su na vlasti porodicu Đukanović koja je brinula o razvoju tržišne ekonomije: manjina je uživala u blagostanju a većina jedva krpila kraj s krajem. Oni su pomogli da SPC postane jaka korporacija – porez nije plaćala. Stari bračni par je, otvorenih očiju, gledao urušavanje tradicionalnih vrijednosti crnogorskog društva. Skretao je pažnju na to, onima koji su završili neki od državnih fakulteta. Malo ko ih je razumijevao da taj put vodi ka improvizaciji od države. Vrijednosti naših predaka nijesu se mogle kupiti ni prodati jer su bile životne vrijednosti. Mi smo ih brzo poništili jer je Evropa od nas tražila da se odričemo „primitivizma“. Tržišno društvo je puno vrijednosti, uvjeravali su nas kao malu, neznavenu đecu. I mi smo prihvatili sve što se od nas tražilo. I za nas je materica postala roba koja se razmjenjuje na tržištu. Ona se „izdaje“, po zakonu, bračnom paru koji ne može imati dijete. U toj „izdatoj“ materici razvija se embrion stvoren u laboratorijskoj epruveti.

Kao najjača i najveća korporacija – crkva je pobijedila na izborima 2020. i dovela na vlast svoje ljude koji su nastavili da je oslobađaju plaćanja poreza. Danas je ona vlasnik ogromnih imanja, koje je stekla na ilegalan način. Crkva ima više svojih RTV kuća i pomaže vlastima da narod drži u neznanju i poslušnosti. Razvijeno je snažno sujevjerje u srednjovjekovne „vrijednosti“. Građanske škole se urušavaju jer su za crkvu one nebitne. Ona forsira izgradnju svojih škola koje poništavaju naučne činjenice. U Podgorici imamo jednu jedinu gimnaziju koju je osnovao kralj Nikola. Radi u nenormalnim i neviđenim uslovima rada. Dva puta više učenika nego što bi trebalo biti. Svlačionice za fiskulturu, izložbeni prostori i ostava za metle i kante pretvorene su u učionice dok su postojeće vještački podijeljenje gipsanim zidovima ne bi li se povećao njihov broj. Kabineta nema pa se profesori hemije, fizike, matematike služe najosnovnijim nastavnim sredstvima, da bi održali nastavu. Zato SPC gradi svoju gimnaziju u koju će, sa zadovoljstvom, istovariti višak učenika. Krenula je s radom pri crkvi sv. Đorđa dok se zgrada ne završi. Crkvu ne zanima što većina osnovnih, gradskih, škola, u Podgorici radi u tri smjene, ne sugeriše vlastima da to nije dobro za rast i razvoj učenika. Odobrava izgradnju zgradurina na mjestima đe bi trebalo graditi škole.

Crkva je u skladu s tržišnim društvom. Njeni sveštenici, koji su u vezi s bogom, proizvode oproštaje za sve grijehe i narod to plaća. Ode pojedinac ili pojedinka kod popa ili kaluđera ispovijedi grijeh i hopa – cupa veselo leprša ka novom grijehu. Zašto ne, kad je bog veliki i sve nam oprašta.

Rekla je baka Joke svojim učenicima kako je pitala svoje virtuelne, fb prijatelje, zašto srpska pravoslavna crkva misli da je najstarija crkva na Balkanskom poluostrvu? Zašto ona ništa neće da zna o Kotorskoj biskupiji, o području Boke kotorske, uključujući i Budvu koja je u 6-om vijeku bila organizovana u 3 biskupije: Kotor, Risan i Budva. Starohrišćanska krstionica s kraja 5-og u crkvi sv. Marije od Rijeke potvrđuje kontinuitet Kotorske biskupije od kasnoantičkih vremena. To za pravoslavce – svetosavce ne postoji. Oni su temelje velike ranohrišćanske bazilike u Budvi (6. vijek) i ranohrišćanske krstionice u Gospinoj crkvi u Lastvi grbaljskoj (6. vijek) pretvorili u neke srpske pravoslavne hramove. Za baku su to veliki grijesi a njeni fb prijatelji, većina, o tome ništa ne misle.

Zapisi značajni starom bračnom paru, njihovoj unuci Ei i njenim drugovima, iz socijalističke škole biće objavljeni u nastavku ove knjige. Prvi tekst ima naziv: „Poklon Srbiji od Dritana Abazovića.“

„Evo od 1990. godine sve tzv. vlade Crne Gore rasprodaju, preprodaju, poklanjaju imovinu crnogorskog naroda. Dritan je zauzeo prvo mjesto.

Mi, koji smo živjeli u Socijalističkoj republici Crnoj Gori, tu proveli djetinjstvo i mladost, znamo koliko smo pokradeni. Zlodjela crnogorske postsocijalističke vlasti zapisana su. Trebaće pokoljenjima istina koja svijetli kao sunce i pokazuje moralnu bijedu šuša i maruša. Bez kakve kulturne baštine smo mi to ostali?

U ranom srednjem vijeku, crkve u Crnoj Gori, podizane su u kontinuitetu. Inicijative za crkveno graditeljstvo davali su nekad vladari a nekad narod. Crnogorske dinastije Vojislavljevića, Balšića, Crnojevića, Petrovića, željele su pokazati svoju odanost hrišćanstvu. I dinastija Nemanjića koja je Duklju pokorila nakon raspadanja države Vojislavljevića (oko 1185. do smrti cara Dušana 1355.) gradila je pravoslavne crkve, na okupiranoj teritoriji – Crnoj Gori.

Danas se na teritoriji Crne Gore nalazi više od 600 pravoslavnih i oko 100 rimokatoličkih bogomolja. Ne zna se koliko su Nemanjići katoličkih i ranohrišćanskih crkava porušili ili pretvorili u pravoslavne. Islam je došao krajem 15-og vijeka. Osmansko osvajanje države Crnojevića značilo je kraj posljednje nezavisne hrišćanske države i dinastije na Balkanu.

Podsjećam, osvajanjem države Crnojevića, Osmanlije su zavladale čitavim primorskim zaleđem, od Bara do Kotora, izuzev Grblja i Herceg Novog a crnogorskim primorjem je vladala Mletačka republika. Globalna trka ove dvije sile, za prevlast u Istočnom Sredozemlju, trajala je do propasti Mletačke republike (1797.).

Naredna stranica