MORAŠ UPOZNAVATI ZEMLJU KOJU VOLIŠ

Čitajući bakine zapise, Ea je osjećala koliko se baka Joke napatila dok je u stomaku svoje majke bila – ugrožena beba, neželjena. Onda je mnogo plakala kad se rodila jer nije imala pažnju. Dok je dijete bila njena majka se uvijek ljutila, nikad nije htjela da je zagrli. Kao tinejdžerka pisala je poeziju i morala čuvati sestrinu ćerku jer se ova udala i ostavila kod svoje majke bebu koja nije ni prohodala. Ta neodgovorna i nemoralna tetka udala se iz gimnazije jer je ostala trudna na maturskoj ekskurziji. I onda je sirota baka Joke kad je djevojčica bila, malo starija od svoje unuke Ee, provodila slobodno vrijeme sa sestrinom bebom, čuvala je od opasnosti i vaspitavala. Kasnije, kad je baka Joke postala mama njena sestričina se odvojila od nje, zauvjek, jer je njena neodgovorna, narcisoidna i zavidna sestra, to željela svom snagom svoje zlobe. Iskoristila je priliku da napravi spletku između tetke i sestričine, odnosno svoje ćerke i svoje sestre. Ta spletka se pretvorila u strašan raskol. Zlobna sestra je uspjela da dobro isplaniranim tračevima, svoju nebrigu, nemoral, odsustvo ljubavi prema bebi koju je rodila svali na mlađu sestru jer je ova podsjećala na sve bezobrazluke koje je napravila porodici u kojoj je rođena.

Mnogo mudre lekcije dobili su đaci od baka Joke. Objasnila im je da je potrebna pobuna sina protiv oca zbog razvoja samosvijesti. Potrebna je pobuna ćerke protiv majke u tinejdžerskom uzrastu a ne da ćerka omrzne majku pa je ta mržnja blokira, i ne dozvoljava joj da se razvije kao emotivno, seksualno, intelektualno biće. Baka je pričala koliko je važan život bebe dok je u stomaku mame. To se stručno zove prenatalni period. Od toga što majka misli, osjeća, čime se hrani, zavisi kakav će karakter imati to stvorenje koje treba da izađe iz mame. Baka Joke je bila neželjena, neuspjeli abortus njene majke, Eine prabake Marice i ona je tu svoju ranu liječila godinama. U kliničkoj smrti još jednom je preživjela svoj mali privatni pakao. Tada je potpuno razumjela svoju majku Maricu i oprostila joj.

Priča o padu Berlinskog zida, koji se desio 1989., bilo je jedno od predavanja đeda Luke. Dok se pripremalo rušenje Berlinskog zida đed Luka je vidio, tada, sve ono što je planirano bilo da treba da se desi u Jugoslaviji, kako se ideja bratstva – jedinstva pretvara u nacionalizam. Borio se svom snagom srca i uma da ljudima objasni na kakav put su navučeni. Mediji, prodati kapitalistima, su ga ignorisali jer su tamo bile korumpirane interesne skupine. „Sve je učunjeno po planu velikih sila: nacionalizam pa rat i pljačka društvene imovine. Uz saglasnost Evrope, takozvane kompradorske elite i njihovi priljepci pljačkali su društvenu imovinu. Godinama su krali i postali viša klasa a mi, građani, sirotinja i raja. To je ta evropska kapitalistička privreda koja o jadu zabavlja poštene ljude. Mediji su stalno drvili o tranziciji a radilo se o klasičnoj pljački socijalističke, društvene imovine. Lopove nijesu viđeli jer im je tako bilo naređeno ili im njihov ograničeni um nije omogućavao da to shvate“.

Đed im je objasnio sve najbitnije o surovom kapitalizmu, kako od čovjeka postane čudovište koje kreće u pljačku svega što stigne. „Plemenite osobine prestaju da postoje, novac postaje bog i materijalno bogatstvo postaje glavni i jedini cilj. To se u nauci zove prvobitna akumulacija kapitala. Ono što se u raspadu države SFR Jugoslavije dogodilo bila je surova pljačka socijalističke, imovine. Suludi projekat – prelazak socijalizma u kapitalizam.“ Čuli su se komentari:

„ Možda neki vole da kradu?!“

„ Kako se može krasti tako bezdušno, i biti nekažnjen“.

„ Možda je to lopovsko u genima?“

„Grehovi roditelja se nasljeđuju i potomci plaćaju grijehe roditelja“, odgovorila je baka i nastavila da priča tragičnu priču o ropstvu crnogorskog naroda kroz sve dinastije. Vladari su uvijek zlostavljali narod na čijoj grbači su sticali bogatstvo! Pučina je stoka jedna grdna! To je pjesnik Njegoš napisao, misleći na svoj narod. I njemu je svaka kuća morala da plaća porez! Da li je on volio slobodne ljude?!

Kakvo ponižavanje su trpjeli siroti preci, današnjih Crnogoraca. Ćerali ih Turci da rade kao robovi i da ratuju za njih i još plaćaju porez. I domaći vlastodršci – Vojislavljevići pa Balšići, Crnojevići, Petrovići su uzimali porez od sirotinje. Sva muka Crnogoraca prelazila je na njihove žene, sestre, majke…

Naredna stranica