MORAŠ UPOZNAVATI ZEMLJU KOJU VOLIŠ

Baka je veoma izražajno prenosila svoje znanje ali je predložila đedu Luki da je zamijeni jer on više zna o ovoj dvojici. „Ovaj Andrija, rođen u Martinićima 1872. bio je čak predsjednik druge vlade kralja Nikole u egzilu (od 29.04.1916. do 4.01.1917.). Postao je blizak dinastiji Petrovića kad je 1902. oženio šćer Boža Petrovića. Kralj Nikola ga je držao kao četvrtog sina. Pitomac Kralja Nikole završio je artiljerijsko-inžinjersku akademiju, u Italiji. Bio sekretar vojnog, maršal Nikolinog dvora, načelnik ministarstva unutrašnjih djela Crne Gore, ministar finansija i građevina do 1907. Pokušao je da ubije kralja koji mu je sve dao. Zato je učestvovao je u Bombaškoj aferi i osuđen je na 15 godina zatvora. Pomilovao ga je stari kralj 1913. i vraćena mu sva građanska prava.

Ne znam je li kralj Nikola bio bezuman čovjek?! Kako nije vidio izdajicu svoga roda? On je Andriji Radoviću sve oprostio i onda ga postavio za državnog savjetnika pa početkom Prvog svjetskog rata postavio ga za zastupnika kod saveznika. Taj izdajnik dobio je zadatak, od kralja Nikole, da reguliše nabavku hrane i municije crnogorskoj vojsci. Bio je još u funkciji ministra finansija i građevina. Kad je kralj napustio Crnu Goru i poveo dinastiju s vladom, ministrima (trojica ostala u CG), dvorjanima i ostalim miljenicima i slugama kraljevim, Andrija Radović je iz Italije došao u Bordo i kralj Nikola, u egzilu, mu povjerava mandat za sastav nove vlade. On pravi vladu koja traje od 29.04.1916. do 4.01.1917., čitavih 8 mjeseci. Daje ostavku i postaje Pašićev Crnogorac. Pašić ga ostavlja za predsjednika Crnogorskog odbora za narodno ujedinjenje, uz snažnu finansijsku podršku srpske vlade. Andrija stvara razgranatu mrežu ujedinitelja. U aprilu 1917., u Ženevi pokreće list „Ujedinjenje“ koje od avgusta 1917. do 15. decembra 1918. izlazi u Parizu. Preko ovog lista vođena je propagandna aktivnost za ujedinjenje Crne Gore i Srbije, tačnije utapanje Crne Gore u Srbiju. Pašić, na samom kraju, operativni dio ujedinjenja povjerava drugoj srmi crnogorskoj – Janku Spasojeviću. Zašto Radovića nije bilo među poslanicima Podgoričke skupštine!? Zelenaši su mu ubili oca a bjelaši zatvorili tasta Boža Petrovića.

Poslije ujedinjenja, utapanja CG u Srbiju, Andrija Radović se pridružuje jugoslovenskoj delegaciji, na mirovnoj konferenciji, u Parizu, baveći se crnogorskim pitanjima i radeći na neutralizaciji propagande koju je on vodio protiv kralja Nikole, u egzilu.“

E, sad ćeš morati i o Janku, rekla je baka.

„Janko Spasojević, miljenik kralja Nikole i omiljeni Pašićev Crnogorac! Rođen je u Andrijevici 1871. Završio je srednju bogoslovsku u Prizrenu. Uz pomoć kralja Nikole otišao u Moskvu i tamo završio Duhovnu akademiju pa u Petrogradu prava. Kralj ga je zaposlio u Ministarstvu finansija. Bio je vršilac dužnosti predsjednika Glavne državne kontrole. Bio je poslanik Crnogorske skupštine 1906. Otpušten je iz državne službe, kao opozicionar, 1909. Bio je miljenik Knjaza Nikole pa ga ovaj zvao „Đerzelez, krilo od sokola“. Bio je advokat do 1913. pa ga je kralj Nikola postavio za člana Velikog suda, početkom 1914. Vršio je dužnost oblasnog upravnika u Podgorici i Kolašinu.Otišao je u egzil sa kraljom Nikolom, 1916. Tamo, u izbjegličkoj vladi bio je ministar pravde i unutrašnjih djela, u vladi Andrije Radovića. Dao ostavku, prevario kralja i postao ličnost od povjerenja Nikole Pašića pa ušao u Crnogorski odbor za narodno ujedinjenje. Kad se desio slom Austrougarske odlazi u Solun pa kad je austrougarska vojska izašla iz CG, ušla je srpska da bi se organizovala Podgorička skupština. Zajedno sa Svetozarom Tomićem i Petrom Kosovićem raspisao izbore za Podgoričku skupštinu i bio jedan od njenih sazivača. Objavljivao je brošure i izdavao list „Narodna volja“. Nastavio je s klevetanjem kralja Nikole, započetim 1917. u listu „Ujedinjenje“. Svoje političke zasluge pokušao je da kapitalizuje na izborima za Ustavotvornu skupštinu 1920. i da neutralizuje klevete koje je proizvodio na račun kralja Nikole.

Nakon završetka Prvog svjetskog rata (novembra 1918.) Centralne sile su izgubile rat (Njemačko carstvo, Austro-Ugarska, Osmansko carstvo, Kraljevina Bugarska). Izvršena je teritorijalna podjela. Stvorene su nove države. Sile Antante: Francuska, Britansko carstvo, SAD, Rusko carstvo, Kraljevina Italija i Kraljevina SHS (Crna Gora ugažena!) vršile su prekrajanja.

Pošto je Austro-Ugarska ukinuta njeni preostali vojnici su napuštali Crnu Goru. Austro-Ugarska vojska je napuštala Pljevlja 15. oktobra 1918. nakon čega su 27. oktobra u grad ušle srpske jedinice da bi obavile prisajedinjenje Crne Gore – Srbiji.

Poslije crnogorske Božične pobune 1919. veliki broj ustanika odmetnuo se u šumu i nastavio da pruža otpor zbog prisajedinjenja Crne Gore Srbiji. Zahvaljujući Aleksandru Karađorđeviću, unuku kralja Nikole, Dragutin Milutinović, general, se grdno ponio prema pobunjenicima. Bila je serija, na RTCG-u 2017. koju su Crnogorci pravili. Najbitnije se ne vidi.“ Učenici su postavljali pitanja kako je glasanje bilo, kako su se brojali glasovi, ko je učestvovao. „E, to ćete sami morati da uradite. Imate biblioteku i knjige pa tražite odgovore na pitanja. Spremite se za sljedeći čas. Od toga što obradite možemo napraviti pozorišnu predstavu.“ – predložio je đed Luka.

Naredna stranica