MORAŠ UPOZNAVATI ZEMLJU KOJU VOLIŠ

„Predobro. To ćeš morati još jednom pročitati, treba sve to popamtiti“ – rekla je Anja, Eina drugarica iz klupe. „Evo, ja sam zaboravila kad su Rimljani od jednog dijela provincije Dalmacije napravili novu provinciju Prevalis?“

„Prevalis ili Prevalitana, odgovorila je Ea, nastao je u trećem vijeku, 297.godine. Zapamti, jer je tada krenuo proces romanizacije, na području ove naše zemlje. Tada je krenulo pokrštavanje, takozvana hristijanizacija stanovništva. A krajem četvrtog vijeka Rimsko carstvo se podijelilo na Istočno i Zapadno, provincija Prevalis pripala je Istočnom koje će se kasnije nazvati Vizantija.“

Večerica koju su spremili baka Joke i đed Luka bila je prijatan ugođaj ovoj radoznaloj družini. Predložio je neko da sljedeći put pomognu oko spremanja objeda. Jednoglasno usvojeno. Dok je jela tortilju Ea se priśećala kad je prvi put poželjela da ogromno znanje njenog đeda i njene bake bude svojina i njenih drugova. Citirala je đeda: Bitno je što se, mi neki, nijesmo prodali, rekao je, tada, đed Luka, pa se onda nasmijao zagonetno i dodao tri riječi – valja zbog śemena. Onda je napravio pauzu pa dodao: „Znamo koji smo. Znamo i zašto smo postali neprijatelji kapitalizma u koji je ugurana, sirota naša majka. Kako je očerupana, upropašćena, Bože dragi! Iz te propasti mogu je izvući đeca koja sad rastu, ako im pripremimo roditelje, dozovemo pameti“ – govorio je đed Luka, svom bratu. Onda je baka Joke nastavila da citira Đeda Maja: „Nećemo mi to doživjeti. Ne može se tu ništa, moj Lujo, ako neko ne vidi, od guzice velike“. Zapamtila je Ea ovaj razgovor iako je veoma uzbuđena bila zbog pozorišne predstave, koju je pripremala i koncentrisala se to cijelo jutro. Pričala je kako silno je poželjela da razumije tu đedovu očerupanu Crnu Goru, da shvati šta je to kapitalizam. Njen otac je to osjećao i prije nekoliko dana dobila je od njega knjigu „Ovaj svijet može da bude bolji“ od Janisa Varufakisa koja baš govori o tom sistemu koji je „uništio dvije trećine šuma na planeti, koji je stvorio kisjele kiše koje su zagadile jezera, ogradili smo ili u potpunosti isušili rječne tokove, povećali smo kisjelost okeana, „stanjili“ zemljište, istrijebili životinje i biljke u toj mjeri da je ravnoteža biosfere, koja predstavlja naše jedino utočište, premećena. I, kao da sve to nije dovoljno, proizvodimo sve više gasova (kao što su ugljendioksid i metan) koji toliko povećavaju temperaturu planete da se glečeri na oba pola tope, nivo mora raste, a klima na Zemlji izbačena je iz ravnoteže, pa se čitavi narodi suočavaju s opasnošću od istrebljenja.“ (str.122)

Čim je knjigu dobila, nekoliko dana prije rođendana, Ea je krenula s čitanjem i odmah shvatila je da je u njoj sve ono što treba da zna o kapitalističkom sistemu. I ona i njeno društvo. Željela je da napravi promociju, za svoj rođendan. I, uspjela je. Prvo je o piscu, univerzitetskom profesoru Janisu Varufakisu rekla ono najbitnije a onda kazala da je to razgovor jednog oca sa 12 godina starom ćerkom. Želim da vam pročitam dio predgovora: „Oduvijek sam smatrao da onaj koji ne može da objasni velika ekonomska pitanja jezikom razumljivim tinejdžerima – zapravo ih ni sam ne razumije. U vremenu kao što je naše, u kojem je ekonomska kriza pretvorila „ekonomski problem“ u goruću temu svih naših nemira i razgovora, polarizujući tako čitavo društvo, Elenin predlog za mene je postao pravi izazov.“ I, ovaj odlomak iz predgovora koji je sam pisac napisao, želim pročitati, rekla je Ea i nastavila: “Što se tiče same sadržine knjige, odlučio sam da se ne usredsređujem na grčku svakodnevicu tokom nekoliko posljednjih turobnih godina – na memorandume, siromaštvo, nedostatak dostojanstva koje doživljavamo od 2010.godine. Naprotiv, usredsređujem se na velika pitanja socijalne ekonomije koja se tiču svih ljudi, svugdje, ali tako da zainteresovanom čitaocu dajem priliku da sagleda iz ugla drugačijeg od dosadašnjeg nedavni slom naše socijalne ekonomije, kao i razloge zbog kojih nosioci vlasti uporno odbijaju da donesu odluke što bi dovele do spasenja naših društava u Evropi, u Grčkoj i u čitavom svijetu.“ Onda je njih troje čitalo nekoliko prvih stranica knjige. Zainteresovanost za knjigu je rasla iz minuta u minut. Dogovoreno je da se nastavi kolektivno čitanje, od śutra. I bilo je tako.

Naredna stranica