MORAŠ UPOZNAVATI ZEMLJU KOJU VOLIŠ

Kad su narednog vikenda došli Eini drugovi ona je poželjela da svojim najboljim drugaricama i drugovima pročita, iz svog dnevnika, nešto sasvim lično. Baka Joke i đed Luka su bili u kuhinji i spremali večeru za čitavu družinu. Ea je otvorila svoj dnevnik i krenula da čita, veoma svečanim glasom: „Ja sam od bake Joke dobila jedno ime koje ima samo dva glasa: Ea! Imala sam sedam godina kad mi je baka Joke, prvi put, objasnila porijeklo mog imena. Onda je prošlo nekoliko godina i opet mi je objasnila a ja zapisala: “Istorija počinje u Sumeru. Enki ili Ea u sumerskoj mitologiji je gospodar voda. On je stvorio ljude i njihov je prijatelj.“

„A kad su oni živjeli?“

„U trećem milenijumu, prije naše ere dva naroda naseljavaju Mesopotamiju. Na grčkom jeziku Mesopotamija znači zemlja između rijeka. To je prostor između Tigra i Eufrata“. Onda mi je to pokazala na karti pa na globusu i ja sam viđela trougao, ušće ove dvije rijeke, grad Alep i jezero Urmia. To je današnja država Irak. Onda je baka nastavila da priča:

„Dva naroda: Sumerci i Akađani naseljavaju Mesopotamiju, prije više od 5 hiljada godina. Sumerci žive na jugu, kraj Persijskog zaliva. Govore svoj posebni jezik. Oni su otkrili pismo. Zemlja je izdijeljena bila. Svaki grad bio je država i u svakom po jedan kralj. Onda su, hiljadu godina kasnije njihovi susjedi sa sjevera – Akađani pokorili Sumer i napravili veliko carstvo. Ovđe se zaustavljamo danas jer bih da se vratimo crnogorskom, narodnom jeziku koji je koristio Njegoš da bi razumjela koliko energije ima u tvom imenu EA.“

Drhtala sam od radosti i osjetila ogromno divljenje prema mojoj baki i svaku riječ koju je izgovorila zapamtila sam:

„Koliko je crnogorski jezik neobičan, u suštini, govore činjenice. Šta sve samo jedan glas može da znači! Jedan izgovoreni pa onda napisani glas koliko značenja ima! Da krenemo od samoglasnika A. Ja sam 23 značenja toga glasa našla.“ Baka je onda krenula da govori stihove:

„Svud ispod nas munje sijevaju

A nas jedne samo sunce grije“

„Kum ću biti A prikumak nigda“

„Divlju pamet A ćud otrovanu

Divlji vepar ima A ne čo’ek“

Ja sam primijetila neku borbu u stihovima i baka je rekla da sam dobro primijetila i dodala: „Glas, samoglasnik A je spoljni znak veze među izrazito suprotnim rečenicama i djelovima rečenica. Poslušaj ovaj stih. Šta ovđe znači samoglasnik A: Objesio pušku o ramenu/ pa čepuka tamo i ovamo/ po poljani kao svi ostali/ A odovud neki od našijeh. Ovđe je A u značenju DOK. Ima jedna zanimljiva rječca: DANU! Na srpskom se prevodi: hajde, de – de. U stihovima koje ću ti sad izgovoriti A je u značenju PA: Danu pričaj šta se dogodilo/ A ne boj se svak će te slušati.“

Baka je 23 značenja glasa A pronašla i ja ću to, kad malo porastem, sve naučiti napamet. Objašnjenje za glas E bilo je komplicirano za mene zbog izričitih, upravnih, uzročnih, sastavnih rečenica. Zapamtila sam da je dugo E dobijeno slivanjem E i JE. „Je l’ istina E ovo ovako/ al’ nas oči sopstvene varaju.“ To dugo E mi se baš dopalo jer se ono nalazi na početku mog imena Ea! Zvuči mnogo dobro. „E tako mi Dina i Amana.“ Baka je pronašla 12 značenja ovoga glasa u crnogorskom jeziku. Obećavam sebi da ću sve to što je baka napisala o jeziku naučiti napamet jer je „jezik duša jednog naroda“, rekla mi je, moja divna baka. To je živa istina! Baš lijepo što su dva samoglasnika, iz mog imena, veoma značajna u crnogorskom jeziku. Dok sam ja prala salatu koju je baka poslije sjeckala, dobro sam čula:

„Šta li bi bilo s Radem Petrovićem da mu stric nije bio Petar Prvi? Završio bi kao čobanin ili bi poginuo u nekoj bici?! Ovako sin Toma Markova i Ivane Proroković u mladosti biva odveden u manastir Savina da od sveštenika Josifa Tropovića uči staroslovenski ili crkvenoruski. A prije toga osnovnoj pismenosti jezika crkvenog učio je od Jakova Ceka, sekretara njegovog strica Petra Prvog. Bio je tu i jedan kaluđer, Misail se zvao. Poslije stričeve smrti, pred okupljenim glavarima pročitan je stričev testament i navukli su mu mantiju, na silu. Neko mu je udario šamar jer se opirao.“

„Niko ga nije pitao da li želi da bude kaluđer?“

„E, srce moje! Nasilje je normalna stvar toga svakog doba! Arhimandrit manastira Ostrog, Josif Pavićević, zamaonašio ga je po crkvenim pravilima i dobio je ime Petar. A prije toga Skupština crnogorskih i brdskih glavara pročitala je testament Petra Prvog i potvrdila izbor. Imao je 18 godina kad je dobio čin arhimandrita, na ostrvu Kom, na Skadarskom jezeru. Taj obred je vršio prizrenski vladika Hadži Zaharije Antonije“.

„Od 18 godina je bio vladar?“

„Eto tako. Pomagali su mu glavari, oko njega okupljeni. Ukinuo je guvernadurstvo jer su mu smetali da učvrsti vlast. Poslednjeg guvernadura Vuka Radonjića je proćerao, iz Crne Gore!“

„Šta je guvernadur?“

„Zastupnik mletačke vlasti u Crnoj Gori. To je velika sila onoga vremena bila. Ovo crnogorsko Primorje bilo je njihovo više od 300 godina. Crna Gora je pritiješnjena bila između Turske, s jedne strane i Mletačke republike s druge. Te dvije sile tukle su se oko vlasti na Primorju i između njih se nalazila Crna Gora.“

„A što su se tukle?“

„Zbog trgovačkih puteva, ogromnog bogatstva koje se sticalo prodajom različite robe. Turci su željeli da preotmu Mletačkoj republici posjede. Pedeset godina su ratovali Turci i Mleci. Crnogorci su pokušavali da ratuju za Mletke ali ih Turci nijesu puštali. Ratovali su za Turke, radili besplatno na solanama. Morali su jer se Turcima najviše isplatilo da umjesto države vladaju starješine plemena. Kad su jaka plemena onda država ne može da bude jaka jer je svako pleme neka mala država. Zato su Turci postavili 53 kneza ili muselema i njihov zadatak je bio da skupljaju poreze, od crnogorskog naroda i donose ih, njima – okupatoru. To su bili glavari crnogorski koji su umjesto plate bili oslobođeni svih poreza.“ Ta 53 kneza sakupljala su poreze od sirotinje i donosili ih Turcima i preko njih su Turci vršili kontrolu stanovnika Crne Gore, objasnila je, na svoj način baka Joke.

Naredna stranica