MORAŠ UPOZNAVATI ZEMLJU KOJU VOLIŠ

Redakcija Zrcala objavljuje elektronsko izdanje istorijskog romana “Moraš upoznavati zemlju koju voliš” autorke Bosiljka Kankaraš. Ovo djelo ćemo objavljivati u nastavcima.

Ogromno znanje i obrazovanje jedne bake i jednog đeda poklonjeno je unuci. Ta unuka, koja ima i neobično ime, voljena je još u prenatalnom periodu i njeno rođenje je dočekano s ljubavlju. U izgradnji ličnosti tog bića ugrađena je ljubav roditelja prve i druge generacije. Beba je, od rođenja, pila najživotnije sokove za sebe, i budućnost svog potomstva. Čitalac će, u ovoj knjizi, viđeti kako se prošlost jednog naroda i porodice kao osnovne ćelije svakog društva ugrađuje u sadašnjost i budućnost i pušta duboko korijenje. Eh, da su, mali, ljudi okupljeni oko vlasti, pustili da ličnosti kao baka Joke i đed Luka budu vladari Crne Gore, imali bismo sačuvane stare puteve, izvore potoka, planine i rijeke, more i gradove oko njega; bili bi vidljivi pašnjaci, stare kuće, crkve i groblja iz vremena Ilira, dinastija: Vojislavljevića, Balšića, Crnojevića, Petrovića. Bila bi to zemlja jedinstvena na svijetu, sačuvana u svoj svojoj divljini i ljepoti. Joke i Luka su, u vrijeme takozvane AB revolucije, bili mladi bračni par koji je znao kuda Crna Gora treba da se okrene. Nije to bio put u kapitalizam LSCG i Socijaldemokrata. Joke i Luka su željeli usavršiti samoupravni socijalizam i sačuvali tradicionalne crnogorske vrijednosti. U njihovom sistemu vrijednosti, sigurno, ni jedan talenat ne bi mogao propasti jer su znali da talenti vuku jedno društvo naprijed i da talentnima, najprije, treba pomoći da dođu do izražaja. Zdravstvo i školstvo bili bi besplatni i na najvišem mogućem nivou. Omogućen bi bio rast i razvoj zdravlja i sreće svih stanovnika Crne Gore. Ne bi bilo tranzicije iz socijalizma u kapitalizam i trčkaranja za Evropskom Unijom.

Mali ljudi, onoga doba, pripremljeni za pljačku društvene imovine, 1990.godine, nijesu puštili da mladi bračni par pronese ideju solidarnosti. Nije ih podržala ni Evropa. Plan i program razvaljivanja Jugoslavije, pljačka društvene imovine, bio je davno napravljen. Čekala se smrt Josipa Broza Tita. Ali, da je hrabrih i čestitih ljudi bilo, s vizijom razvoja kao što su je imali Joke i Luka, zaobišao bi Crnu Goru proces globalizacije. U miru i tišini narod Crne Gore mogao se okrenuti svojim prirodnim resursima i marljivo gradili svijetlu budućnost svoje zemlje, na zdravim temeljima. Za ulaz u takvu Crnu Goru stranci bi morali izdvojiti teške pare jer bismo bili jedinstvena država blagostanja. Mogli smo od tih ulaznica, jedinstvenog turizma, živjeti. Ne, sebičnost ugrađena u kapitalistički sistem – pobijedila je!

Baka Joke i đed Luka sa unukom, od malih nogu, šetaju kroz prošlost i sadašnjost kolonizovane države Crne Gore. To intenzivno traje 12 godina. Znaju oni da se mnogo bitne stvari prećutkuju u školama jer kapitalistički sistem koji gospodari i tamo, podstiče, od rođenja razvija, sebičnu, podaničku, licemjernu, poltronsku svijest. Te greške prosvjetnog sistema popravlja stari bračni par, u svojoj kući, davajući besplatne časove bistroj đeci, drugovima i drugaricama njihove unuke. Koliko i kako je liberalna demokratija uništila iskonske, ljudske, vrijednosti, saznaćemo malo kasnije. Koji je razlog zamrzavanja LSCG, za kojim se javno i tajno pati, u sadašnjoj Crnoj Gori? Ako je predvodnik tog društvenog pokreta, iz 1990. shvatio ideju Noltea i Habermansa i stavio LSCG na duboko zamrzavanje, onda mu svaka čast za mudrost.

Naredna stranica