Mnogo teo mnogo započeo

Niko ozbiljan ne očekuje od nove vlade golobradih iskušenika da otvore nove vidike, da imaju šire vidokruge i zaustave crnogorske taljige na putu u Afriku. Niko nije očekivao od panjata mašiniste na čelu vlade da neku mijenu učini. Privremeni, lakomi ulcinjski ribar nije ni nade nikome nudio. Jedino je previše vremena bio privremen. Zadnji gilipteri, pola guslari pola pola mlađarija grešna može samo da zagudi na instrumentu anahronom i pogriješi omladinski halapljivo.

Međutim, nekoliko neobičnih događanja i izjava remeti mir montenigerijske novokomponovane močvare. Izjave Ministra Mujovića remete idilu seoske nekompetentnosti Balabanca, gdina rabadžije Joka iz Boričja, prezidenta od Bijelog Pavla i gdina Krnjojelca. Od njih se ništa ne očekuje i odlažemo ih u ropotarnicu starih stvari ili u second hand shop. Gdin Mujović je uradio nešto nespojivo sa dosadašnjim radom državne crnogorske pantljičare tj administracije. Nikada niko iz režima đukanovićeva nije pomislio a kamoli razmišljao ili započeo ono što je zaljuljao gdin Mujović. Priroda đukanovićevih dunđera je – samo dokopaj šićar što prije, udri i uteci, drž i ne daj. Mujović ističe novu agendu i tako se suprotstavlja novim vidokrugom starudiji oličenoj u odlučenom mangi i šićardžiji. – Bar na riječima.

Njegov angažman oko dalekovoda TERNE talijanske u NP Durmitor, preko Mosta na Tari, je neočekivan, tako da sami čin odjednom izgleda prevarantski – jer smo navikli na ministarske vladine hijene, ministre prevarante, ministre hoštaplere i ministre zlokrpe. Kasnije je gdin Mujović reterirao pa kaže preskupo je podzemno kabal voditi u nacionalnom parku i UNESCO-ovom svjetskom naslijeđu. Za ovaj udarac ispod pojasa ministar dobija aperkat – Ali može kabal podzemno kroz cijelo mrčno Mrčevo polje u Tivtu, jel da, to nije skupo. Dva kilometra kabla kroz UNESCO-ov kanjon je skupo a 15 kilometara kroz Mrčevo polje nije skupo. Ministar urbanizma Odović neđe izjavi da bi trebalo malo se potrošiti za dobro koje je svijet smatra svojom đedovinom i ne treba štetu praviti. Zamislite da to izgovori đukanovićev ministar, ili krivokapićev ili zelembaćev. Zelembać je čak jurtisao da potapa Komarnicu i probijao i asfaltirao auto put u sred sredine UNESCO-ove baštine.

TERNA je vlasnik dalekovoda od Trafostanice u Mrčevo polje do Italije. Sve ostalo, kroz nacionalni park Lovćen, pa preko Emerald područja Komarnice i nacionalnog parka Durmitor, UNESCO-ove Svjetske baštine i M&B Svjetskog rezervata biosfere, do Pljevalja je Elektroprivrede CG. Baš zanimljivo. Dalekovod kroz nacionalne parkove nije TERNIN nego domaće električne pijavice. Zašto je talijanska TERNA, udruženje izmećarskih firmi, predalo domaćim indijancima vlasništvo nad dijelom energetskog koridora koji oni finansiraju? Pa, nikada kao žabarska firma ne bi mogli dobiti dozvole da prođu kroz nacionalne parkove. I platili bi tržišnu cijenu, a to je opa bato, prilično. Za to su im potrebni domaći električni iskušenici da prevedu somove žedne preko vode. Tako je privatna firma za fekalne vode TERNA našla državnu firmu EPCG koja će uz pomoć države najjeftinije provući, državnim nasiljem, dalekovod kroz najzajebanije prostore a da se niko od brđana ne uzbuni. To je za opšte dobro dumali su cg somovi, naša je firma, treba učinjen bit našijema i sl. Italijan vidi da se som upecao. I baci mrvice sa stola medijskoj falangi da o koristi sveobščoj nastavi telaliti.

Mujović je pokrenuo i pitanje Bilećkog jezera koje je još od kampanje za Taru Đukanović, taj veliki patriota, krio u podrumu za neku svoju akrobaciju. Zelembaćima to nije palo na pamet da iniciraju jer su se bavili zelenim farbanjem i zelenim avetanjima. Imovinska šteta koja je nanesena Nikšiću i Crnoj Gori za decenijsko propuštanje naplate naknade koju su dužnici prestali plaćati 1992 godine je ogromna. Za zaštitu interesa države postoji Zaštitnik imovinskih interesa Crne Gore koji je za ovo odgovoran i treba da odrobija po zasluzi. Drugi odgovorni čelebija je Majbah efendija Novović koji štiti šićar efendije iz Nikšića i Bileće jer nije poznato da je mrdnuo repom a kamo li nekog pred sudom progonio. Zato treba da ośeti težinu bukagija i okusi atmosferu u Kinšasi. Gradonačelnicima nikšićkim odrezati po zasluzi, najmanje 25 po debelom mesu.

Mujović se upustio u rješavanje pitanja rudnika olova i cinka u Mojkovcu koji je patriota Đukanović prije deset godina patriotski ispod tezge trgovao. Ni to nije palo na um članovima vlade zelembaćke šatro partije. Nego su čak šurovali sa trovačima.

Mujović je i projekat hidroelektrane Buk Bijela na Drini iznio na nivo društvene agende i pokrenuo priču, pa neka je i pričina priča. Vitez Krnjojelac je sa juzbašom iz Bosne zadnja šansa elektromafiji da omasti brke od prirodnog bogatstva crnogorskog. Mislili su dvojica jarana i pajtosa očerupaće lako glupu gusku crnogorsku ali nešto teško ide. Ako znamo da su montenigerijske elite trule i jalove, pokvarene i nemoralne, onda transparentno izlaganje problema u javnosti jeste dobar početak.

Najvažnija rečenica koju je ijedan cg ministar izgovorio je ona mujovićeva o pritisku koji neke ambasade vrše da se odustane od zaštite nacionalnih interesa. To je važno kao duhovni stav jer pokazuje kakva ljubav prema Crnoj Gori se krije iza maske zelene Berbokove, onog Mađarona Verheljija, kauboja Blinkena, Pič-a iz Londre, onog bakapraseta Eskobarevića koji nam kurtoaziju ponekad učini kao i ovijeh rezidentnih poklisara. Važno je jer pokazuje stav otpora, kao mnogo puta u istoriji. Važno je jer neko ima duha da se odupre beskrajnom klanjanju, skidanju gaća i podlim dilovima i šićarima.

Da li je gdin Mujović prevarant kao poznati nam nečasovi ministri lešinari i strvoderi ili neka ekstravagantna pojava koje u cg nije bilo već 40 godina? Činjenice jesu da je poslije uspostave dijaloga sa javnošću i nevladinim sektorom odmah bogougodno zasvirao na uvo energetskoj mafiji, i glede TERNA dalekovoda, i glede davljenja Komarnice, i glede jezovitog rudokopa olova i cinka. Činjenica jeste popuštanje kod zapošljavanja u UO Rudnika uglja Pljevlja giliptera teško optuženog u medijima, kod filovanja energosektora sa bjelosvjetskim profešurama i diletantima preko kojih se najlakše mulja i zasjenjuje prostota, da se ne pominje da śedi sa onim zvizdojevićem iz EPCG…. Bojimo se da ne prepočne ko Spahija sa Kineskinjama, Japankama, Budistkinjama, Do Kvonom … ili galiot ulcinjski sa infantilnostima, bicikli-jadom, formulom 1, vožnjom trajekta, globalnom etikom i pośetom Nju Orleansu… jer tako završava moral u balkanskim krčmama. Preteško je prekoračiti granice esnafa a osobito uticaj političkog, energetskog i lihvarskog interesnog lobija koji je u energetskom sektoru strahovito brutalan i grozomoran.

Darko Stijepović
Centar za razvoj Durmitora