Ministar Stijović nastavlja poharu šuma

Eko footprint nove Vlade (4): šume

Ministar šumarstva g. Stijović još ne iznosi svoju šumarsku agendu. Jer je nema. Niti je promovisao novu šumarsku strategiju. Jer je nema. Prihvatio je sve staro loše kao novo dobro.

Sistem koncesione ujdurme je stožer nove-stare skrivene šumarske koncepcije ministra Stijovića. Zar nije zastrašujuće da CG nema niti jednu fabriku namještaja a nekada je 12.500 radnika radilo u ovoj industriji. Ali jezivo je da g. Stijović o tome nema stav tj ima ga – smatra da je to prirodno i ne namjerava da bilo šta mijenja. Moguće je da bi mogao ministar šumski biti totalna smušena šeprtlja i smetenjak ali nam je teško vjerovati u toliku banalizaciju politike da se jedna tabula raza izabere za ministra šumarstva. Osam mjeseci batrganja, taljiganja natezanja i konsultantskih kerefeka i opet se g. Stijović vraća u društvo koncesionih vrdalama. Ako neko buši korito našeg državnog broda i podriva ekonomske temelje onda je to ova ministarska zavrzlama.

Novi ministar je ostavio u arhivu onu poharu na 300.000 m2 šume na Bjelasici. A ova najnovija śeča za skijalište na 1.500.000 m2, kako ide? Novi glavni šumar je arhiviro i onu śeču i izvoz od 48.000 m3 drveta u Kolašinu (za koju optužiše jednog reonskog lugara). A one śeče na granicama NP Durmitor koje je UNESCO osudio? Da li glavni šumar crnogorski zna da li je g. Vuksan Radonjić dobio odštetu od 1 milion eura za Dragišnicu? Itd. Naslućujemo da od g. Stijovića nikad neće biti odgovora. Ko je, dakle, sigurna karta šumskih šićardžija? Samo naivni mogu očekivati od šumskog poglavara koga nervira kancelarijski inventar da uradi inventuru šuma.

Stijović je kod g. Simovića bio ekspert u FODEMO projektu. Valjda će taj dio FODEMO havarije, za koji je g. Stijović dobio golemi konsultantski honorar, implementirati sada kada je ministar. Zna g. Stijović žongleraj sa konsultantskim uslugama podobro pa je zato prošlog mjeseca za konsultante potrošio 170.000 eura. Naravno da novi glavni šumar ne pominje svoju slavnu ekspertizu a kamoli da od toga neko vidi kakve vajde. Na kraju ćemo sudbinu uvijek okrivljivati kada nas konsultantska neznanija i hajdučija osvoje.

Nagađamo da će novi ministar skloniti ispod radara ortake iz stare garniture i da neće biti ćeranja volova iz kupusa, kako mudro se izjasni jednom prilikom gđa Jočić, vođakinja nacionalnih parkova.

Dvjesta pedeset krivičnih prijava je podneseno 2020-e za šumske delikte a nijedne pravosnažne presude! Niti jedne dosuđene odštete! Prijave se podnose samo radi zamazivanja očiju javnosti.

Uprava za šume je saučesnik ali realno torpedovanje šumskog broda vrši Ministarstvo šumarstva jer praktično škropi svetom vodicom svakovrsne šumske zulume. Ne preduzimati ništa, ili fingirati preduzimanje, jeste kriminal nečinjenjem. Koliko je pravosnažnih presuda donijeto po krivičnim prijavama koje su podnijete za šumske krađe? E to je prava slika i prilika Ministarstva šumarstva i njenog čelnika. Pa neka muči dalje koliko god hoće. Haos, javašluk i prikrivanje se nastavlja.

Śeče izvršene suprotno pravilnicima rada u šumastvu se ne pojavljuju u izvještajima uopšte, kao ni śeče na nagibima od 30%, destruktivno izvlačenje teškim mašinama, šumski nered itd. Zašto to ne interesuje ni medije ni političku javnost – a u pitanju su teške krađe u organizovanom miljeu i hajdučija koju ne može uraditi seljak sa zapregom?

Šumska mafija ima i svoje državne ortake kao što ima i svoje medijske ortake. Svaka dobra mafija mora imati i dio države iza sebe ali i svoje tevabije koje će korisno iskrivljivati informacije. Zašto je nekad krivična prijava rezultirala uvijek presudom za šumski krađu a danas krivična prijava rezultira odustankom od gonjenja u tužilaštvu ili odbijanjem optužbe? Ruka ruku mije. Jasno je da je nekad bilo manje šumske mafije. Za raspušteno bekrijaško čerupanje šuma odgovorna je politika resora šumarstva u Vladi CG tj riba smrdi od glave, i dokle god se na vrhu ne promijene vjetrovi isto će se obrtati vjetrenjača. Nacionalni interes u šumarstvu ne postoji već je tome pretpostavljena privatna jagma i to je uzrok smrti drvoprerade i koncesionim ujdurmama.

Uskoro će godina dana od kada su novi mangupi dobili mogućnost da onemoguće šićarenje – a oni samo promijeniše šićardžije. Jedina promjena u šumarstvu je promjena interesnih lobija koji se domunđavaju o koncesionom šićaru kroz novi konkurs za koncesionu pljačku Montenigerije i dalju devastaciju strukture šumarskog privređivanja. Pipci novo-stare šumske hobotnice se uvlače po dubini kako bi mjesta važna za legalni šumski rusvaj bila pokrivena ljubeznim rođacima i partijskim poslušnicima. Sistem im znamo, ne talasaj za ranije vratolomije i zulume da bi se lakše muljalo kroz korupcijom osakaćeni pravni sistem i nastavilo šumsko šićarenje kao i prije.

Dakle, ima li kapetana na brodu, postoji li ikakva strategija i ideja da se ovaj požar gasi? Ministar je zauzet spajalicama, kancelarijskim inventarom i dnevnicama. Da li su se nove timardžije već uštelile? Koncesiona jagma i drvoprevara jasno pokazuju havariju ovog broda. Novostari Ministar šumarstva jauče pred Skupštinom CG za koncesijama. Neka ga, nek jauče. Neusvajanje budžeta se pokazuje kao pun pogodak jer je zaustavio šumske mafioze i njihove seize u ministarstvu i spasio šume od pohare i pustošenja bar još koji mjesec.

Darko Stijepović

Centar za razvoj Durmitora