Mićunović navalio da nas usreći

Marina Abramović je već stara žena, penzionerka, u 65-toj godini. I kao svi potrošeni ljudi dolazi u Crnu Goru, zemlju odakle joj je otac otišao prije sedamdeset i kusur godina. Ona nikad u Crnoj Gori nije živjela. Zato je normalno što ništa crnogorsko u sebi nema, osim očevo prezime. Šta će, onda, iz crnogorske tradicije ugraditi u “Marina Abramović Community Centar Obod Cetinje” (MACCOC)? Je li o tome promišljao ministar Mićunović? Ne, jer on živi u zanosu svjetskih veličina. Niko njegov nije ni gladan ni žedan, niti on vidi da takvog naroda ima u Crnoj Gori. On, čak, ne vidi da nema ovlašćenja za trošenje budućnosti mladih. Živi na račun mladih i troši novac naših projekata.

Umjesto da ministarstvo kulture pomaže razvoj alternativnih pozorišnih družina, časopisa za mlade isl., Mićunović sav novac, blago cara Radovana, ‘oće da slupa na “svjetski” projekat a omladina Crne Gore neka zijeva i dolazi da gleda svjetsku sprdnju, uslovno rečeno.

Marina će dovesti svoje prijatelje iz svijeta da prmovišu bjelosvjetske ideje iz crnogorskog budžeta, naravno. A mi? Umjesto da pravimo naše projekte treba da budemo puki gledaoci svjetskog ludila.

Ministar kulture, kao čovjek koji nema najbolju vezu sa stvarnim životom misli da mi ništa ne znamo. Njegovo ministarstvo nama ne dozvoljava da podignemo kvalitet života u Crnoj Gori, našim projektima. Njemu treba da aplaudiramo kao caru – ministru kome je najvažnija kruna u koju svo narodno blago ulaže. Novac za izgradnju kulturnih temelja onih koji dolaze, i imaju srce i žele da se predstave on troši na MACCOC. ‘Oćemo li ga puštit’ ?

Egoizam je najjača snaga ljudskog ponašanja. Želja za ličnom dobiti jača je od svih moralnih obzira – kaže Makijaveli.

Jovana Medojević