Meš(e)tar Mickey

Nije prošlo mnogo otkad je Milojko Spajić nastupom na medijskoj sceni Crne Gore, ovjenčan oreolom čikaških momaka u pratnji Mladena Bojanića i Jakova Milatovića, zaplijenio veliku pažnju javnosti kojom je izgradio i popularnost koju i dalje poprilično uživa. Džet-set mentalitet ovoga japija koji je po završenim studijama u Osaki ubrzo našao posao na berzi nije umanjio njegov nabrzinu uspostavljeni autoritet u ekonomiji, u očima običnog neupućenog građanina. Kao ni nabavka novog automobila za ličnu upotrebu u vrijeme ekonomske depresije stanovništva Crne Gore. Međutim, šta je zapravo govorio u početku a šta uradio ovaj naš veliki stručnjak kojega je čisti patriotizam dovukao u rodno gnijezdo?

Po izglasavanju nove crnogorske vlade, naš ekonomski dream team prepoznao je kao veliki feler naše ekonomije preopterećenje u javnom sektoru, neprestano zaduživanje i konkretno kineski kredit. I kako se krenulo u rješavanje ovog problema? Dodatnim zaduživanjem i uvećavanjem državnog aparata.

Prvi korak u tome bila je emisija državnih obveznica kako bismo stekli devetsto miliona eura i na brzu ruku zaliječili pojedine žive ekonomske rane. Iako je svako zaduženje opterećenje, mjera se u svoje vrijeme mogla smatrati opravdanom – ali daleko od toga da je bila razlog za slavlje. „Mi smo izašli na svjetsko tržište obveznica!“, ponosno bješe izjavio Milojko potpuno svjestan kako malo obični ljudi razumije smisao tih riječi. Ukratko, riječ je o prodaji crnogorskih dugova novim kreditorima. Finansijski sektor je svojim originalno morbidnim razvojem doveo do toga da se jednim kreditorima isplaćuje otkup nečijih zaduženja. To dovodi državu u poprilično ranjiv položaj po pitanju vlastitih finansija, posebno kad je u pitanju zadužena zemlja kao Crna Gora, ali daleko od toga da je nešto što se ne upražnjava. Ako je smisao zaduženja perspektivna investicija onda po pravilu nema problema.

Šta je dosad kod nas urađeno od toga novca? Pola milijarde eura otišlo je na troškove javne uprave koja neka da nije umanjena – nego je čak uvećana! Obećano je smanjenje konsultantskih usluga ali i dalje su za potrebe Skupštine Crne Gore (380.000 eura), Kabineta premijera (280.000) i ponaosob ministarstava veliki izdacima po ovom pitanju.

Ne bi li svojoj ekonomskoj zamisli pridao što humanije ruho predloženo je ponovno uvođenje đečjeg dodatka. Iako je ovo u načelu plemenit potez, vidi se da je motivacija drugačija. Prije svega, riječ je o iznosu od 30 eura mjesečno, koji se prima od rođenja đeteta do njegove šeste godine, što će reći da je ukupan iznos 2160 eura koji ne znače ništa kad su razvučeni na toliki period. Posebno ako uzmemo u obzir da su troškovi za dijete veći što je ono starije. Pored toga, reklo bi se da su akcizama na osnovne životne namirnice i posebno na slatkiše ciljani upravo mlađi roditelji. Tako da je i taj bijedni dodatak čisto fiktivan.

Među degutantnijim postupcima mladog Spajića svakako treba računati njegovo sastančenje sa izraelskim političkim vrhom za vrijeme aktivnog etničkog čišćenja palestinskog naroda – što muslimanskog što hrišćanskog. Sličan stepen empatije je pokazao naš ekonomski genije kad je kao jednokratnu pomoć najugroženijim socijalnim slučajevima nedavno ponudio tri litra ulja dok sebi kupuje auto od preko 200 hiljada eura. Sad će neko da reče: „A kako samo tri litra po socijalnom slučaju, kad obeća da će sav novac od hedžovanja poći sirotinji“? Odgovor je jednostavan: novca od hedžovanja gotovo da neće biti. Obećana su sredstva kojih sigurno nema.

Na sva zvona objavljeno mijenjanje kineskog kredita kod Exim banke kreditom kod neke evropske banke. koje je poslanicima nametnuto pred samo izglasavanje Zakona o budžetu 2021., ne navodeći ko će biti novi kreditor, više je geopolitički nego ozbiljni ekonomski potez – zbog čega je i podržan od strane Evropske Unije i Sjedinjenih Američkih Država. Pomenuti valutni rizik od kojega smo se spasili predmet je spekulacije jer po sadašnjim podacima teško da možemo procijeniti kako će se koja valuta ponašati jer se i u Evropi kao i u Americi doštampava novac naveliko zbog pandemije.

Kao delegat crnogorske Vlade na Olimpijskim igrama u Tokiju, naš se ministar sa sve premijerom zaputio na daleki Istok. Ako zanemarimo njegove infantilne objave sa putovanja, navijanje za Đokovića pod parolom „Došli smo da ga vratimo u Jasenovo Polje!“ i obraćanje crnogorskoj javnosti na japanskom, naš ministar nije ni ovđe propuštio priliku da propisno fula. Svoj protokolarni susret sa japanskim premijerom Sugom u očima javnosti je preturio u ozbiljni susret pri kojem se Japan zainteresovao da investira milijardu eura u Crnu Goru – u šta su mnogi slijepo povjerovali! Ovo je izbačio a da ne spomene ni izokola što ih je to u našoj ekonomiji moglo toliko zainteresovati da će u sred ekonomske depresije izdvojiti ovoliki novac, već je isključivo spomenut primjer preduzeća Daido metal Kotor A.D. koje posluje već dvadeset godina. Ponavljamo: susret ove vrste je protokolaran i kurtoazan, i pridavati mu ikakvu drugu vrijednost je obična lažavina. Da se japanska Vlada ikoliko interesovala za pogodbu ove vrste održala bi zasebni sastanak, i ne bi čekala Olimpijske igre kao povod. Ali i japanski investitori nekako naglo iščezoše u demagoškom nastupu Milojka isto kao i oni izraelski!

Najnoviji ministrov ispad je osnivanje državnog preduzeća pod nazivom „Montenegro works“ d.o.o., što je i pojedinim stručnjacima ove ekspertske Vlade, kao Mladenu Bojaniću, bilo isuviše. Ali njega niko i ne pita jer se bord direktora bira a da nije bilo rasprave ni u Vladi ni u KEP-u. Zamisao preduzeća je da vrši nadzor državnih preduzeća i obavlja konsultantske djelatnosti kako bi optimizovala upravljanje njima. Pored toga što ovo krši Zakon o privrednim društvima stavljajući jedno preduzeće u privilegovan položaj u odnosu na druga, riječ je o nepotrebnom i poprilično sumnjivom projektu. Država kao osnivač tih preduzeća već ima dovoljnu moć da im odredi strategiju upravljanja i vrši njihov nadzor. Što zarad takve kontrole praviti zasebnu firmu? Pa jedino što pada na pamet kao razlog je da će se pomenute usluge državnim preduzećima nametati kao komercijalnu djelatnost – umjesto da obavlja Vlada iz vlastitog budžeta. Isto tako, ovim će se stvoriti privid da se ne uvećava administracija.

Pored toga, kako i naknadno saznajemo, jedna od namjena ove firme će biti da izvrši dodatnu privatizaciju državnih preduzeća – i to onih koja su “profitabilna i nestrateška” i “neprofitabilna i nestrateška”, što će procijeniti sa MMF-om i EBR-om. Između ostalog, zarad privatizacije je i osnovan ToMontenegro pošto aviokompanija u Crnoj Gori zbog svjetske konkurencije u vrh glave može biti održiva ali gotovo nikako profitabilna. Kako se aviokompanija Montenegro Airlines usljed ogromnih dugova zbog lošeg upravljanja nije mogla prodati, napravljena je ova prelazna firma kojoj će se neośetno pretočiti kapital Airlines-a kako bi konačno bila prodata za godinu-dvije dok joj cijena malo ne poraste.

Jeftini populizam Milojka Spajića lišen je suštinske vrijednosti, i namjena mu je samo da bolje proda priču. To je ljubaznost bankarskog službenika kad klijent ugovara kredit. Suštinskog razvojnog programa crnogorske ekonomije nema od našeg trija. Zato je Mladen Bojanić podržao i punom parom nastavio sve štetne kapitalne energetske projekte DPS-a dok je Jakov Milatović po metodologiji izvrtanja podataka turističke sezone slobodno mogao da se prijavi na mjesto generalnog direktora RTCG-a.

Dakle, organizacije tipa Savez stranih investitora Crne Gore i bankarski sektor ostaju vodeća sila crnogorske ekonomije. Zbog toga je inicijativa o uvođenju šestomjesečnog moratorijuma na kredite potpuno zamrla dok o smanjenju poreza na dodatnu vrijednost, koji je trenutno 21%, nema ni govora kao ni o povećanju poreza na dobit shodno obimu poslovanja preduzeća, koji je trenutno fiksiran na samo 9%.

Zbog toga po planu radničkih i socijalnih pitanja koja su pripisana ovom resoru mnogi, poput dr med. Milene Popović-Samardžić, vide glatki kontinuitet između nove i stare vlasti kada su u pitanju prava zdravstvenih radnika za koje i dalje nema volje da budu prepoznati Zakonom o zaradama u javnom sektoru. Slično, nema sluha ni za prosvjetne radnike koji već godinu dana traže nadoknadu za rad preko norme tokom pandemijskih okolnosti, niti za zahtjeve poljoprivrednika kojima je agrobudžet smanjen za čak 15 miliona u odnosu na prošlu godinu.

Niko ne veli da je popravljanje sistematski uništavane crnogorske ekonomije koje je započeto prije trideset godina lak zadatak, ali osnivanje konsultantske kuće od državnog novca umjesto rentabilnih preduzeća, slijepo sprovođenje kapitalnih projekata bivše vlasti i nova runda privatizacija nije ni izbliza rješenje.

Mato Kankaraš