Magistrandi

Studenti magistarskih studija najzad su se osmjelili da glasno progovore o problemima koji ih na akademskom nivou tište. Šta je u pitanju: nepostojanje nastave na ovom nivou studija? Izravnavanje titula sadašnjeg magistra i budućeg mastera? Bolji uslovi za istraživačku djelatnost? Oduzimanje magistarske titule plagijatorima? Ne, u pitanju je nešto manje idealističkog a više praktičkog značaja – školarine za ”odugovlačenje” odbrane rada. Do izbijanja ove nevolje je došlo posredstvom neslavne odluke Upravnog Odbora UCG koja se tiče regulisanja statusa studenata magistarskih studija koja je, po ustaljenoj tradiciji UO UCG, u potpunosti promašila svoj cilj.

Glavni vinovnici problematičnog statusa studenta magistarskih studija su ”vječiti magistrandi” koji iz ovog ili onog razloga i po deset godina odlažu odbranu rada dok se formalno i dalje vode kao studenti. Učinjeno je nešto krajnje neobazrivo i štetno za studente nezavisno od ozbiljnosti kojom su pristupili novom stepenu studija. Naime, magistarski rad koji zavisno od fakulteta nosi 24 ili 30 kredita (od ukupnih šezdeset) od strane rektorata je shvaćen kao ispit za čiju je izradu namijenjeno jedan semestar, što nije realna procjena. Zbog probijanja predviđenog roka za odbranu obračunava se školarina kao za zaostali ispit i to shodno broju kredita koje nosi rad. Ovakav čin je teški šamar kandidatima koji su tek ispunili uslove za odbranu rada.

Ako hoćemo ozbiljno da govorimo, izrada magistarskog rada, koji treba da predstavlja ozbiljan naučni rad, mora da podrazumijeva izvjesno naučno sazrijevanje dotičnog studenta zbog čega prolongiranje roka za odbranu ne treba koristiti kao priliku da se student novčano kazni – jer ovaj postupak ne predstavlja ništa drugo. Kod nas na magistarskim studijama jedva da se nastava drži mimo mentorske dok je izrada naučnog rada isključivo pregnuće kandidata – što će reći student za ovo doplaćivanje novčanih sredstava ne dobija ništa zauzvrat. Štaviše, usljed uobičajene neorganizacije Univerziteta Crne Gore potpuno je legitimno da do probijanja roka za odbranu dolazi usljed odugovlačenja procedure provjere autentičnosti rada i prateće birokratije uprkos činjenici da je rad pravovremeno napisan i tema prijavljena. Jedan dobar primjer za birokratsku neusaglašenost i nefunkcionalnost Univerziteta prilikom rješavanja konkretnih izazova je upis studenata. Upis studenata koji su polagali ispite u septembarskom roku tek je okončan danas iako je već treća neđelja rada.

Još poraznije od idiotske odluke Upravnog Odbora djeluju sami magistrandi. Preko mrtve peticije moliti jednog ministra koji je višestruke riješio stambeno pitanje da ne budu diskriminisani je pokunjenički. Viđeti neligitimno odabrane i nezainteresovane predstavnike, mahom slabe i vječite studente, kako divaneći sa ministrom raspravljaju o kvalitetu studija i studentskom standardu dovoljno govori o ozbiljnosti ovog poduhvata. Višestruko je glupo povjeriti ovakoj grupaciji da se zalaže za vaša studentska prava – jedno je što su nevoljni a drugo što nijesu kadri da iznesu ovakvo zaduženje. Najviše do čega sadašnja garda može dosegnut je profitiranje od studentskih priredbi zabavnog tipa. Popravni septembarski rok, koji sebi bez osnova pripisuju u zaslugu iako je isti plod peticije, više je jedno populističko rješenje koje u sadašnjem formatu čini višu štetu nego korist gledajući sve skupa jer dovodi do kašnjenja studijeske godine.

Umjesto kroz bunt izraziti svoje nezadovoljstvo i nagnati Ministarstvo prosvjete da radi svoj posao i samo se śeti koji to uslovi manjkaju za bolje studiranje – izokola se kao milostinja traži oslobađanje od izmišljenog doplaćivanja. Ovo čudi pošto bi rekao čovjek da bar među magistrandima ima određeni broj onih koji poštuju znanje i vole svoju struku – što govori da će prije ośećati svoje pravo i boriti se za jnega. Umjesto toga vidimo jednu neodlučnu uplašenu masu koja živi u strahu od gubitka minulog rada.

Onaj koji je u potrazi za znanjem, zna da se ono ne može izgubiti i zbog toga ne bi smio da se pribojava od prizemnih prijetnji samozvanih moćnika i da prema istima zauzima pomirljiv stav. Ukoliko im je naum da uspiju u namjeri povlačenja ove sulude odluke, unaprijede krnji nastavni program magistarskih studija i pritom očuvaju svoje dostojavstvo moraju bitno drugačije da postupe.

Mato Kankaraš