Lukrecija Bordžija u Taslidži

Za vrijeme socijalizma jedna od najvećih čegrsti između Njemaca i Čehoslovaka je bilo sušenje šuma na samoj granici Njemačke. Njemci su decenijama ževkali kako kiśele kiše đavolisavaju njine šume na granici sa Čekoskovačkom. Ove opasne kiše su dolazile od nekoliko termoelektrana koje su koristile lignit a bile su udaljene tridesetak kilometara od granice. Vjetrovi su puhali u smjeru Bavarske, nosili sa sobom karadim iz elektrane i lagerovali ga kod Tevtonskih vitezova. Od karadima se najviše sušila šuma a i PM čestice nijesu Njemcima dale oka sklopiti. Pljevaljska termoelektrana svoj karadim deponuje samo po Taslidži i okolini te smo mi jedan srećan narod. Vlada CG dodatno daje raznovrsnu pomoć i beneficije Taslidžancima zato što se tamo pravi struja, karadim i jezivi elementi iz cijelog periodnog sistema.

Da li su i neke susjedne opštine kontaminirane i žestoko kažnjene kara dimčinom iz auspuha TE Pljevlja? TE Pljevlja ima iz opravdanih razloga dimnjak visine 250 metara. Sve industrijske opasne i štetne čestice se izbacuju iz tog auspuha na visine koje grabe atmosferski vjetrovi. Đe te nečasne čestice odlaze? Da li idu u vasionu? Jasno je da idu u pravcu duvanja vjetrova a to je pravac śever – jug. Da li se zaustavljaju na opštinskim granicama? Kada puše śever čestice migriraju prema Durmitoru. (Trebalo bi ovako: policajac na Mostu na Tari – Gđice čestice PM 10, PM 2,5, PM 5, ovo je opštinska granica Pljevlja – Žabljak ne možete dalje, žao mi je.) Gdin prof. Križanovski, prilikom pośete delegacije WHO (World Health Organization) Montenigeriji, morao se složiti sa našim argumentom. Uz osmjeh. Isto i članovi druge delegacije WHO iz centrale za Evropu. A to dalje znači da cijeli periodni sistema elemenata koji lebdi iznad Pljevalja, a stvara se u termoelektrani, u stvari ne lebdi nad Pljevljima već leti, kao ptice selice, prema Durmitoru. Durmitor je u stvari jedna golema deponija štetnih materija koje donose vjetrovi iz „prijateljske“ termoelektrane u Pljevaljima i „prijateljske“ termoelektrane u Gacku.

Žabljačke poglavice Bik koji śedi, poglavica Ludi Konj i poglavica Mala Vrana nikada nijesu mogli da dokuče ovo dalekometno vazdušno zagađenje jer su lukave čestice nevidljive, a za indijance što nije vidljivo to ne postoji. O tome ne progovaraju ni medijski eko falangisti, niti sovjetnici gorštački iz Onogošta i Podgorice i diljem svijeta niti ljubezna Delegacija EU, koja nas sve voli. Ministar Mujović počešće naglasi svoje ekspertske kvalitete ali eto ovđe zapire njegovo ekspertsko poznanje. Zašto pominjemo energetičara Mujovića a ne „ekologa“ Martinovića? Zato što energetičar učestvuje u javnom dijalogu a „ekolog“ izaziva grohot, krije se i vjerovatno kraducka šumu. Od Mujovića se mnogo očekuje a od eko Martinovića fuš i điđi-miđi.

Ako je ovo tačno, a tačno je, malo besplatne struje, malo besplatnog peleta, koji eurić za sanaciju šteta od pljevaljske trovačnice mora se dati i ojađelim brđanima. Jer kod njih završava kara dimčina i ljekoviti teški metali iz pljevaljske trovačnice. Dobrodošli, dakle, u Nacionalmi park Durmitor da se nadišete čistog zraka koji donesu vjetri iz Taslidže.

Da li karadim koji izlazi iz auspuha pljevaljske elektrane, koji nose atmosferski vjetrovi i koji se gnijezdi na Žabljaku, čini kakve štete Svjetskom dobru pod UNESCO zaštitom? O tome treba doznati od 500 pijavica u JPNPCG i od vodovodžije koji vodi NP Durmitor. Možda upitat UNDP-pi? Možda upitat zelene bubašvabe? Ili šminkere iz Delegacije EU? Da li bi sanacija eko štete trebala biti tamo đe je šteta učinjena ili tamo đe štetnik radi. I još štetočinje država nagradi za to. Saglasni smo sa idejom g. Mitrovića da održe referendum i vide šta će ali dim karadim moraju čuvati za sebe. Mogli bi Taslidžanci da sruše onaj dimnjak termoelektrane (250 m visok) pa onda neka i korist od ćumura pljevaljskoga ostane u Taslidži. Ovako dobijaju pare za eko štetu ali smrdež i otrov šalju komšijama na Žabljak.

Kancerogeni nikšićki i talijanski (TERNA) električari hoće i kancerogeni 400 KV dalekovod pružiti preko Žabljaka kako bi prodavali Talijanima struju iz čađave i pogibeljne elektrane. Možda trebaju zaobići one koji ne žele kancer a dalekovod postaviti iznad kuća đe žive nebojše. Ili provesti električnu zmijurinu preko Plužina. Da li bi bilo moguće postaviti kolosalni i kancerogeni 400 KV dalekovod kroz centar Sarajeva, Beograda, Zagreba? Zašto ne ako je zdravo. A što ne bi rastegnuli 400 KV dalekovode posred Pariza (đe se ide gdinu Mujoviću i Spaliću) ili Londona, Rima ili Venecije, pošto je zdravo? (Gdin Mujović tvrdi tvrdo.) Ili preko Plitvičkih jezera, kroz Jelouston, Josemiti ili ga unijeti u kanjon Kolorado? Nezamislivo! Dok je u normalnom svijetu nemoguće provesti mamutske žičane čengele kroz zaštićena područja nacionalnih parkova, a kroz UNESCO-ova područja je to bezumno, besramno i zločin, u Montenigeriji je upravo kroz najvrijednije predjele zaštićene i očuvane prirode to najlakše.

Logika i starog režima i novokomponovanih političkih krvopija jeste da je to sve divlje i da se divljati tamo, kao prava divina, može, i treba, jer je to prirodno. Budžak efendija, bio ministar, akademik, ili profešura, rezonuje da je opštepoznato da u divljini nema zakona, i da je divljina stvoren ambijent za divlji um, te da se zagaditi vizuelno i otpadom ne može divljina, jer je ona nered i haos, prljavo, ružno i opasno. Jasno da se iza svega krije vaćarenje i kaišarenje, pohlepa i lihvari koji najviše vole čuti harmoniju zvečanja dukata u džepu. Pred tim padaju svi zakoni, sve estetike i sva mudroslovija. Tad nijesu grozni dalekovodi i ne smetaju ni mreže gvozdenih čengela na najljepšim mjestima, ni dim karadim, ni smrad, ni otrovi u vazduhu. Tada i svi veličajši eksperti, profešure i stručna fuka slanga gaće.

Dakle, potrebito je blokirati saobraćaj praškastih materija i PM ćestica preko Tare i ograničiti kretanje periodnog sistema elemenata, koji izbacije termoelektrana, na pljevaljsku teritoriju. Biće tako u Taslidži još kvalitetniji sir i skorup. Jedno od rješenja za samodbranu je i postavljanje vjetrenjača pa dim karadim vratiti u rikverc, u Taslidžu. Može se i auspuh termo trovačnice srušiti. Tako bi se dobio karadim poleguša koji bi samo pješke mogao doći na Durmitor.

Da li bi se cg elektroenergetska bajka u stvari mogla nazvati energo-elektro kanibalizmom jer elektoenergetska mafija žive ljude konzumira svojim zmijskim glavama? Ova meduza ima zmijskih glava kao ona mitološka: vode Ćehotine, vode podzemnih aquafiera, sve vode na koje pada radioaktivni čađ; vazduh u Taslidži, vazduh preko granica lokalnih, i međunarodnih, vazduh u nacionalnim parkovima, kiśele kiše, radionukleotidi koji lebde i plivaju naokolo, a policiklični aromati i fenoli, PM đavoli, vazduh im im izgleda kao beskonačna besplatna deponija; energetski repovi u vidu beskrajnih žičanih čengela i njihova opasna zračenja; deponije i jalovišta; majdani i rupčage rudokopa; teška i ozbiljna zagađenja zemljišta; vizuelno unakaženje prostora… Jesmo li postali kanibali? Da, ako ne bude dijaloga. A električnu TERNA pantljičaru od 400 KV, koja je đavoljski rep od termo trovačnice i vlasništvo tuđina i bjelosvjetskih lihvara, treba prekinuti pa neka vode električnu grdobnu zmijurinu kroz Plužine.

Darko Stijepović
Centar za razvoj Durmitora