Lelek šumskog inspektora

Medijska falanga montenigerijska briži o šumama. Ovog puta su bačili fokus na sanitarne śeče. Lelek kolovodi šumarski inspektor Jasavić Hakija a pišti i izvjesna gca Milović iz JPNPCG. Je li to baš briženje il se nešto drugo valja iza brda. “Šta se čuje iza grada đido, đido, more đidijo? Il je svadba, il je kavga, đido, đido, more đidijo? Nit je svadba, nit je kavga, đido, đido ….. već đevojka kara momka, more đidijo…” U narodnoj pjesmi objašnjeno i najpriprostijoj raji da se nešto drugo krije iza leleka koji gore prolama. Uvijek se na kraju ispostavi da je u pitanju jeftini populizam i šićar. Udice su izmišljene prije desetina hiljada godina ali somovi i dalje pohlepno grizu. Ali nijesmo svi somovi koji će se upecati na sanitarne obmane i fatamorgane o humanosti.

U fokusu medijske falange, šumskih inspektora i pijavica činovničkih su sanitarne śeče u nacionalnim parkovima. Je li ranije ikad bilo lelekanja sanitarnog? Ima li sanitara u ekonomskim šumama Uprave za šume? Kako su šume pretekle zadnjih 900 milona godina bez sanitarne śeče i brige pijavica iz šumskog inspektorata i parazitske pantljičare u Podgorici zvane Javno preduzeće za nacionalne parkove? Ima li to kakve veze što se baš u zadnjih nekoliko godina političkog klepetanja i tandrkanja odjednom pojavile sanitarne śeče u kolosalnim razmjerama? Onaj ko se imalo razumije u šumske šićare i poznaje šumske šićardžije zna da su ovo retorska pitanja.

Lelek za zdravljem šuma imali smo i za vrijeme g. Đukanovića i to najviše u predizborno vrijeme. Poznata su nam blagodejanija tadašnjeg brižnog šumarskog poglavice – već zaboravljenog Milutina Đukanovića, pardon, Simovića. Munjevito se nameće poređenje sa gdinom Jokom, sadašnjim ministrom, koji je po sopstvenom priznanju za godinu dana šinuo 148 tovara drveta i ćer ćer u Danilovgrad. Podśećamo i na ministra Martinovića koji je 1.000 m3 šume ofikario i zdimio bez traga itd itd. Bijaše li ono ulcinjska bubašvaba donijela odluku o śeči 30.000 m2 najbolje šume zaradi smećarske deponije u Žabljaku – evo se siječe – al bez izvođačkog projekta, bez pominjanja ovog puštošenja u godišnjim planovima śeče, bez doznake, bez ikakvih dozvola i projekata – uz zaštitu Majbah efendije uz spec. tužilaštva. Postoji li šumarski inspektor? A đe je ova najnovija poštenjačina iz Uprave za šume? On lovi samo šićar do 1 m3? Šumski buzdovani i njihova medijska falanga misle da proture u javnosti da je šumska mafija isto što i šumska gologuzija. Tako je jedan lugar postao Pablo Eskobar a gdin sa mašnom iz Pljevalja Eliot Nes. Neće biti. Drukčije se pustoše šume, monsinjori. Znamo i vas i vaše telale..

Podśećamo javnost na “sanitarnu śeču” 20.000 m3 šume u NP Durmitor u akciji koju smo slikovito obradili u “200 drvośeča od Štokholma do Danilovgrada”. “Sanitarna śeča” je u stvari bila obični kupleraj. Objavićemo ponovo imena svijeh učesnika u toj akciji sanitarne śeče. Rezultat konačni ove akcije gangsterskog sindikata je bio krivični progon, i pravosnažne presude, samo za dvojicu službenika NP Durmitor. Poznata nam je i uloga šumarkog inspektorata u to doba. Nijesu zapomagali i jaukali tada. Tada su krimose razbucali mediji. A takozvani zaštitni mehanizam tj inspektori nijesu dobili ni dvadeset po debelom mesu – što bi ih sljedovalo da je Kralj Nikola bio na vlasti. Pi, pi, daleko bilo, da li ima sa tim kakve sličnosti ovaj krinminal sa śečom 16.000 m3 šume u NP Prokletije?

Ima li sanitara tj potkornjaka u ekonomskim šumama Uprave za šume? Ovo jeste u nadležnosti meraklija iz šumarskog inspektorata. Prema medijima, u pljevaljskim šumama trune 120.000 m3 šume, i stotine hiljada stabala je napadnuto potkornjacima, ali se ne nađe niti jedan šumski inspektor, ni ovaj gdin eko-Hakija da podnese prijavu i zatraži gonjenje ili zatalasa u medijima. Vala baš, zašto? Umjesto toga gdin Hakija je uletio u šume Nacionalnog parka Prokletije kao da je to ekonomska šuma pa da on staruši i pravdu dijeli. Postoje životinje za klanje ali i životinje koje se ne kolju te smo ih ostavili u nacionalnim parkovima zaštićene od ekonomskog mjerila kile mesa. Isto je i sa šumama. Parkovi su iskonska šuma đe stabla umiru u skladu sa prirodnim zakonima i zabranjeno je tretirati ih kao ekonomski resurs. Zabranjeno je miješati se u božju volju i zakone prirode. Postoji zakonski način da se opustoši šuma u NP Prokletije, u skladu sa željama Plavljana, a to je – ukinuti nacionalni park, predati prostor šuma Upravi za šume i postaviti Hakiju Jasavića za direktora Područne jedinice u Plavu.

Milione godina su šume opstale bez pažnje šumarskih inžinjera i parazitske birokratije nacionalnih parkova – zato moramo ove lažave brižnike, koji u stvari briže za svoju g*zicu, ukebati i poraziti. I šuma koja propadne od potkornjaka je oblik života koji nam mora biti pristupačan, vidljiv i prihvatljiv jer je dio životnog ciklusa šume i same prirode. U to se ne smijemo miješati ako smo nacionalne parkove napravili kao zaštitne sisteme prirode đe život buja u skladu sa svojim načinom od iskona. A ova prevara i sveopšte izjednačenje nacionalnih parkova i šumskih gazdinstava je samo dio opsjene i fatamorgane lihvarske duše liberalne ekonomije današnjice.

Nedavno smo bili śedoci zahtjeva nekih lokalnih indijanaca u Žabljaku da im NP Durmitor dodijeli sanitar za ogrjev. Ko se to grije na smrčevinu, i to još na truli sanitar? Jasno je da se radi o jeftinom populizmu i kupovini bijednih ljudskih duša i fukare za političke potrebe. Evo i novi direktor Uprave za šume, baja široke ruke, daje sanitar za humane potrebe – kao da je to njegova privatna prćija. Drvośeče su postale eksperti za socijalnu politiku. U stvari kroz lažnu humanost, jer su oni obični šegači šume, izdižu se na račun svijeh nas kao nekakvi humanisti i zamjenjuju centre za socijalni rad i Crveni krst i Crveni polumjesec. Šuma je državni resurs a ne njihova babovina. Ovim se u stvari kupuje politička podrška i zloupotrebljava položaj. Sada se javio i gdin Hakija da jurtiše u šume Nacionalnog parka Prokletije da ih štititi – tako što će šume pośeći. Aferim gdin Hakija, samo prvo obznani partijsku pripadnost. Uz ovog šumskog karakondžulosa su i drvoprerađivači iz Plava – ti veliki zaštitinici šuma. Jedan poslenik medijske falange ih nazva najvećim ekolozima. Njih, najveće krvnike šumske, koji bi opustošili šume do zadnje čačkalice. Ustanovljavanjem zaštite šuma u Plavu nacionalnim parkom nije ostalo dovoljno šume za eksploataciju u drvopreradi Plava, bar ne onoliko koliko šumska mafija preferira, a nabaviti šumu u drugim područnim jedinicama Uprave za šume traži drugačije poslovne i političke aranžmane. Onaj gilipter koji zaštiti šume Plava – sječom – dobija i politički prolaz na slijedećim izborima. Da nije kvaka brige za šume NP Prokletije mnogo prozaičnija od zaštitarskog leleka gdina Jasavića i njegovih pomagačica u Pg?

Inspektor šumarski Hakija Jasavić treba da bude saslušan od strane Tužilaštva za organizovani kriminal zato što podstrekava na protivzakonitu śeču šume u nacionalnim parkovima Crne Gore. Ovo što ovaj čelebija radi je krivično djelo zloupotrebe službenog ovlašćenja i krivično djelo pustošenje šuma putem podstrekivanja, saučestvovanja a moguće i organizovano djelovanje gupe pajtaša. Nadležnosti inspektora šumskog su samo u domenu pravilnika o šumskom redu u ekonomskim šumama đe se šuma siječe kao sirovinski resurs. Šumarski inspektori nemaju nikakvu nadležnost u nacionalnim parkovima jer se tamo ne vrši ekonomska eksploatacija drveta već šuma služi za potpuno drugu namjenu a to je očuvanje genetskog fonda šumskih zajednica i njihovog biološkog opstojanja u prirodnom i nedirnutom stanju. I šuma, i potkornjak, i smrt su u nacionalnim parkovima samo metafore životnog ciklusa prirode a ne metafore profita i pohlepe.

Zato, puna podrška Agenciji za zaštitu prirode da se zauzdaju zvijer pohlepe, šumske kasape, burgijaše, šićardžije, šumske pirane i ekspertske škorpije u našim šumama.

Darko Stijepović
Centar za razvoj Durmitora