Laža reciklaža – kuda zlijem putem

Deponija Žabljak

Ponovo Ministarstvo o strategiji upravljanja otpadom. Ponovo neka gđa ministarka, odlazeća i nepostojeća, bulazni nešto o otpadu i reciklaži. Ponovo ministarkina enciklika o otpadu, kao da nju neko nešto pita i za ozbiljno uzima. U Americi se takve trule pozicije odlazećih činovnika nazivaju blijede patke ili blijedi patkovi. Tamo, svjesni da ne znače ništa, odlazeći kadar se nastoji makar ne blamirati. Izuzev u CG đe recimo min Stijović, blijedi patak, nekoliko dana prije šut karte ide u Afriku na konferenciju o vodama sa svom svojom bulumentom, deset dana. Jasno je da ide da landara a ne da nešto o vodama nauči. Čelovodnica raspuštene skupštine vizita po Evropi. Ne može a da i zadnjim izdisajem ne doprinese opštoj reciklaži. Zunzara zelena iz Ulcinja reklamira privatne žičare iako je još 1916 Austrougarska za par mjeseci napavila to “čudo neviđeno”. Dakle, strategija upravljanja otpadom vezana je sa strategijom opšte reciklaže duhovne. Kako u ovom budžaku evropskom upravljati đubretom koje bacamo svuda oko sebe ako ne postoji reciklaža duhovnog otpada. Ako nam strategiju otpada uređuje ministarka koju niko ne ferma, preśednik Vlade koji nema pojma da je smeće važnije od vožnje žičare ili čamca i koji svaki dan očekuje odsijecanje glave – koji kvalitet bilo koje strategije možemo očekivati?

Izgradnja regionalne smećare u Žabljaku 2016 godine je koštala 2.500.000 eura. Projekat je uradio danilovgradski projektant i prema tadašnjoj strategiji upravljanja otpadom u CG. Sve smeće od Nikšića do Bijelog polja bilo je planirano da se bubne u kasabu zvanu Žabljak. Arhitekta je na hali smećare ostavio skoro ravni krov. Površina krova je oko 400 m2 a to znači da se sa snijegom od samo 1 metar na krovu može naći preko 400 m3 snijega. Projektantska lujka nije shvatila šta se dešava kada snijeg sa krova počne da kliza i pada i da tada padnu stotine tone snijega sa 8 metara visine. Sve što se zatekne ispod tog snijega se pretvara u pljeskavicu. Rizičnih dana ne smije se prilaziti objektu regionalne smećare. Možda bi nekoliko radnika trebalo da bude svakodnevno na krovu hale tokom zime i sa nekim mini čistačem baca snijeg van reciklaže u šumu.

Na hali smećare postoje dva pomoćna krova koja bi trebala da štite pridošlo smeće od kiše i snijega – ali već prve godine, sa minimalnim sniježnim padavinama, sniježna lavina sa krova je probila obadva krova i ugnijezdila se na mjesto reciklažnog materijala. Lavina sa krova smećarske hale iskrivila je sva čelična vrata na reciklažnoj hali. Morala se angažovati ekipa majstora da ispravlja iskrivljena, 20 cm debela, vrata da bi se ona mogla uopšte otvoriti. Hala ne može biti stalno otvorena jer bi snijeg umetao u halu pa bi u njoj bilo više snijega no napolju. A i hladno izmećarima.

Kad se tone snijega sruče s krova onda se stvara ledeni sniježni bedem visok 4-5 metara. To treba očistiti ako gospoda žele da nastave sa selekcijom đubreta. Ako snijeg nastavi da pada onda je njihov rad sizifov posao jer čim oni očiste ponovo se sruči lavina. Bager kašikar može podići kašiku na 4-5 metra i preko toga se sav snijeg vraća nazad, dakle, mora se snijeg odvoziti kamionima. Šta sad, đe voziti snijeg kad je sve prepuno snijega? Troškovi čišćenja su toliko veliki da bi samo potpuni fanatici i pomislili da to rade.

Kad lavina snijega s krova zatrpa halu do visine od 4 metra svako slijedeće padanje snijega sa krova dodaje na postojeći snijeg pa dio nove lavine udara u halu i lomi prozore na hali. Možda zazidati prozore. Možda su prozore na hali trebali staviti na osmom metru a ne na petom. Ali, tako je to isprojektovao mali bjelopavlićki Albert Šper. Dakle, jedan bager mora dežurati oko hale i čistiti snijeg.

Unutrašnji pod reciklažne hale je 10 cm niži od okolnog asfalta pa se sva voda od snijega i kiše sa svih parkinga i okoline slije u halu đubretarnice. Slovenački fantovi hudiči su napravili bazen za vodu a ne reciklažu. Kako su svi kablovi neđe ispod tla voda je podlo prišla kablovima i izazvala kratak spoj. Nije se mogao uključiti reciklirajući proces, morao se razbiti pod u hali da se nađe kurcšluš. Mračna je sudbina reciklaže slovenske. Da li je slovenačka pakost uzrok ovome?

Đe bi se zaustavljali i parkirati kamioni smećare iz crnogorskih gradova koji su planirani da dovoze đubre na Žabljak a snijeg je samo jedan metar? Voziti na Žabljak zimi đubre iz Mojkovca kroz kanjon Tare ili iz Nikšića preko Vojnika može zamisliti samo neki podgorički meraklija smećarski iz ministarstva ekologije. Ovakva uvrnuta ideja ne bi pala na pamet ni Milutinu Đukanoviću niti onom Rovčaninu koji su poznati po sumanutim idejama potopa i izmećarenja. Teško je naći vizionare tolikog kalibra. Ideja da desetine kamiona-smećara svaki dan iz Pljevalja, Mojkovca, Nikšića, Plužina itd voze đubre na najviše planinske vrhove je neslana šala a i podla i uvrnuta. Možda su bili zamislili da regionalna smećara ne radi zimi već samo ljeti a da tokom zime smeće drže po gradovima pa na ljeto da nahrupe sa đubretom na Žabljak.

Preradu smeća u srce ekološke države može locirati nivo duhovnosti koji do sada nijesmo znali da postoji u tamnom vilajetu. U UNESCO-ovu Mjestu Svjetske Baštine prerađivati otpad jeste ekonomski problematično, nerazumno i izvitopereno. Zašto ne bi zarađivali od ljepote prirode prepoznate od UNESCO-a? Zašto urnisati ljepotu prirode i okrenuti se zaradi od prerade đubreta? Dovozili su žabljački garagani neko vrijeme čak i smeće i građevinski otpad iz Podgorice. Dovozili i fekalni otpad iz kanalizacionog kolektora iz Šavnika. Tako treba! Bravo žabljačke poglavice! Srećom, il nesrećom, ideja se sama od sebe đavolisala tj doživjela je tzv imploziju, kao ona podmornica na 3.000 metara dubine. A, đe su sada autori ovijeh zor projekata – Melutin, Milo, Gvozdo i Duško i njihova kamarila ako se iko śeća ovijeh avijesti? Kamarila njihova je sa gđom ministarkom Novaković-Gjurović i sa ulcinjskom zelenom muvom zunzarom i planiraju već petu strategiju upravljanja otpadom u Crnoj Gori. Umjesto da smo ih sve zajedno svezali konjma na repove ko kuju Vidosavu iz Ženidba Vukašina kralja.

Ponovo preživljavamo na javi “Čudo neviđeno” i gledamo uživo likove koje je davno Živko Nikolić definisao kao naš moralni standard. Ipak, ne zaboravimo nije u čitavom orgijanju bio samo Đukanović i Marković i njihova kamarila – nemojmo zaboraviti slovenačku braću, braću zlobece. I ne zaboravimo i gđu Novaković-Gjurović, gdina prof. dr. mr. Mitrovića i ulcinjsku zelenu bubašvabu Abazovića. Slovenački zlobeci su finansirali ovaj kupleraj i orgijanje a njihov ambasador je ponosno otvorio ovu bruku. A Evropska Unija, ima li ona kakvog dijela u ovoj havariji? Ima, ali smećarsko mešetarska solidarnost EU Delegacije je velika i od njih nećete čuti o finansiranju ovog kastiga iz evropskih fondova.

Darko Stijepović
Centar za razvoj Durmitora