Koevitezanje Pljevaljsko

Zapomaganje i koevitezanje pljevaljsko već prijeti da postane epsko. Dobroželatni djelatnici medijske falange iz Pg osijeđeše od brige za vazdušnim zagađenjem Taslidže. Koevitez ugušiše se, koevitez elektrana podavi, koevitez rudnik osmudi, koevitez šporeti njihovi lični ih ne samo griju nego i truju, koevitez kotlarnice, koevitez prah sa Jagnjila, koevitez arsen u Gradcu 40 kilometara od grada, na samoj granici sa Bosnom… Koevitez za ugljem, koevitez bez uglja. Možda da se termoelektrana premjesti u Žabljak ili Bijelo Polje. Možda da rudnik uglja pređe na jamsku eksploataciju. Možda da se šporeti i kotlarnice pljevaljske zažegnu u Šavniku a da se toplota samo koristi u Taslidži.

Mrtvi i ranjeni u Pljevljima se broje na hiljade, kašalj uništi, astma pridavljuje. Je li ista situacija u pljevaljskim selima Komini, Kakmuže, Meljaku, Maoču, Glibaćima itd kao u centru, na Jaliji i u Ševarima? U Pljevljima je karadimom ugroženo najviše ono područje niz tok rijeke Breznice. Cijela opština Pljevlja nije pod najtežim sankcijama dima karadima. Karadim i mikročestice iz šporeta i ložiona manje ugrožavaju ostale dijelove pljevaljske opštine iza brda oko Taslidže. Cijela vrtutma i koevitezanje pravi se oko nekoliko kuća na Jaliji a guše se samo oni u najužem centru Taslidže.

Ovo je važno zbog onog pljevalskog kancerogenog sira i skorupa. Kad se kupuje kancer sir uvijek treba pitati odakle su krave. Mada, krava može da pase u atarima više sela. Paradoksalno, al samo prividno, oni dalji od trovačnice su opasniji a oni bliži su manje opasni sirevi. Taslidžanski sirevi bliži šeheru su sa većim sadržajem PM čestica ali, kažu, da sa njima bolje kajmače. Oni spadaju u vrstu poludimljenih sireva. Neki dileri sira se fale da se njeihove krave drže u štali đe ne ulaze PM čestice kao i da karadima na njegovom imanju ima manje nego u čaršiji. Ministar Joković slično tvrdi, da krave „biraju travke koje pasu“ te da su one ključ kvaliteta pljevaljskog kancerogenog sira. I ideja Ministra o pametnim kravama i ova o filterima u stajama s u principu ok. Naš prijedlog za pljevaljski sir je da proglasimo da kancerogeni sir nije takav jer se pravi u nedođiji đe je malo opasnih PM čestica i da karadim iz trovačnice ne aterira na pljevaljske krave i travu. Teško da će gospoda Taslidžanci ugrabiti i jare i pare. I kancer okoliš i naknade za eko štete i zdravu hranu.

Ako je zagađenost Pljevaljske doline na vrhuncu i kad elektrana ne radi čemu onda koljodavljenje na TV Bastilji od strane čimbenika Ministarstva ekologije i medijske falange? Zagađuje li Rudnik uglja u Pljevljima Pljevlja ili ne zagađuje? Zagađuje li Pljevlja rudnik Šuplja stijena u Šulama i Gradcu, ili ne? Za zadnjih 4 godine Pljevlja su dobila od države 8 miliona eura da se utroši na sanaciju eko šteta. U Šulama nijesu dobili prebijene pare a pare od države su dobijene i na njihov račun. Pošto je rudnik olova i cinka na samoj graničnoj liniji sa Bosnom da li bi prekograničnog zagađenja bilo i u Bosni i da li bi i tamo trebalo nekome nešto kompenzovati?

Ministar Mujović donira šakom i kapom iz državne riznice i pravi se human u Taslidži, kao da je državni budžet njegova privatna prćija. Taj dasa u ime svijeh nas šakačke dijeli pare po Taslidži iako je lokalno zagađenje problem lokalne samouprave. Zašto cijela zemlja treba da brine o kotlarnicama taslidžanskim a ne i o kotlarnicama bjelopoljskim, beranskim, rožajskim i kolašinskim? Ovako se u stvari jeftinom demagogijom a zajedničkim zlatnicima kupuje politička podrška u Pljevljima. Ovaj minderluk delija odredio 20% jeftiniju struju za Taslidžance. Kako je došao do ove cifre? Jeftino samo Taslidžncima ili i Glibaćijancima i Vruljijancima?

Juče je Ministar ekologije, turizma i razvoja śevera, drvośeča-krivośeča, gdin Martinović, dodijelio 4,5 miliona za eko u Pljevljima. Poznatiji po svojim eskapadama na sajmovima turizma ovaj skromni ekolog jurtisao je iznova za vrelovod u Pljevljima. Potpuna sunovrat investicija našla je pravog promotera. Ovaj promoter nezakonite śeče šume ima srazmjeran kapacitet ubjeđivanja i izazivanja povjerenja u projekat toplovoda kao njegove eskapade po šumama. Ekologija je ponovo iskorišćena za šićar. Nema niti jedne studije niti jednog uvida u održivost maglovitog projekta toplifikacije a ovaj neobični lik nas pokuišava ubijediti u svoju kompetenciju i vrijednost teškog ekonomskog promašaja. Jeste, interesni politički i energetski lobiji prolamaju iz topova velikog kalibra ali efekat lumbardanja je skroman. Ako je u vrijeme socijalizma, đe se mnogo više vodilo računa o zajedničkom interesu, vlast odustala od toplovoda šta je interes novokomponovanih dobroželatelja i lihvarske internacionale da uloži u dobrobit svih? Da nije ljubav prema narodu? Ili neki politički šićar? U svakom slučaju neko hoće dobro omastiti brke.

Darko Stijepović
Centar za razvoj Durmitora