Kantar električnog age

Ministar Mujović, taj električni vezir iz Karadaga, kaže da je previše to što traži seljak iz Đurđevića Tare za svoju zemlju na kojoj bi vezir da naseli električnu zmiju, kolos dalekovod od 400 KV. Traži milione veli aga Mujović. I mnogo je to, mnooooogo. Škandal, eko seljak traži svoje, cijeni svoje i ne da svoje. Da traži manje, dakle, aga bi možda i odriješio ćesu. Aga se cjenjka. Isto kao što se nekada bimbaše cjenjakale sa sirotinjom rajom. I tada je imperija i oštrica jatagana stajala iza carskog bimbaše da utanači “pravednu” razmjenu dobara između spahije i rajetina. Smijemo li to nazvati državnim razbojništvom, otimačinom, pljačkom – jer može onaj spec. tužilac, koji vozi debelo meso u Majbah mercedesu od milion eura, i troši 46.000 eura za godišnje održavanje – formirati predmet. Taj isti spec. tužilac je procijenio tri izbe kamene u pustoši Bajramoviće onog Katnića – milion. A slavni Most na Tari ne vredi milion, niti UNESCO-ov svjetski biser vrijedi milion. Kinezi samo za obnovu Mosta daju 10 miliona tutumracima montenigerijskim.

Poznaje elektro-dahija zakone trgovine u carevini. Možda jednom otvori sopstveni dućan ili ćepenak električni. Vjerovatno sanja Kapali čaršiju. Samo zaboravlja da se na trgilju utvrđuje i njegova cijena. Koja li je, falim te bože svemogući. Električna zmija zvečarka koja se prućila preko Crne Gore cijela je vlasništvo talijanske TERNE, udruženja za komunalne usluge dva grada iz Italije. Jedino zvečeći rep ove električne zvečarke, kojim zveči i upozorava druge na otrovni ugriz, nije njihova svojina. Taj zvečeći rep je državni činovnik koji je ponosan što zveči a može i da ujede, najčešće eko-seljaka ili nekog drugog vlasnika imovine koji se ne slaže sa cijenom koji je utvrdio električni monopolista i pajtaš vrhuške.

“Lijepi li su mostarski dućani…još su ljepši mladi baserdžani…a najljepši baserdžan Mustafa…aj, prošetala Suljagina Fata…aj, prošetala do Mostara grada…šeta Fata po Mostaru sama…aj, ona traži Muju baserdžana…aj, bolan, Mujo, daj mi oku zlata…danas Fato ja ne mjerim zlato…tereziju nosili jarani…ej, pa se nešto terezija kvari…nego uđi, magaza ovamo…ej, uzmi zlata koliko ti drago…aj, prevari se, žalosna joj majka…za njom uđe Mujo, zamandali vrata…” Tako je i danas kad se trguje sa električnim zlatom, kad si dobar s kim, nije potrebna ni vaga. Tako u stari zeman – tako i danas.

Za elektro mafijoze i elektro age beznačajno mijenjanje puta za dalekovod nije pitanje opstanka sela, zarade stanovnika i zdravog života, strategije razvoja, očuvanje pejzaža, Mjesta Svjetske Baštine UNESCO-a, slavnog Mosta na Tari, značaja turističke destinacije… Za mafijoze je to pitanje dićanja, brundžanja… Ministar elektro-aga samo tvrdi pazar za električnu zvečarku i smatra da seljaci vrijede manje. Koliko manje? To neće on mjeriti već neko drugi – jasno svijema ko! Cijenu eko-seljaka će utvrđivati na energetskom kantaru energetska zmija.

Cijenu svakog električnog age na energetskom kantaru utvrđuje takođe energetska zmija. Nesumnjivo da će ta cijena biti veća nego cijena imovine seljaka iz Đurđevića Tare. Koja je cijena za uslugu koju će energetskog pijavici, energetskoj mafiji, uslužno učiniti državni činovnici? Ne mora to biti cijena u novcu, u ćesi zlata… Možda obična energetska blagonaklonost za pajtaša, možda za neku uslužnu firmicu, možda za neku stipendijicu a la Di Kej pokajnik, možda partijskom šefu nešto kane… kad ima volje ima i načina. Obično oni to kamufliraju opštim interesom, za dobro svijeh nas, za dobro države, za budućnost naše đece…

Zašto dahija karadaglijski nije nikada, a niti iko drugi, zucnuo o cijeni koja je u pitanju – ako bi se dalekovod pomjerio par stotina metara od slavnog Mosta na Tari? Zašto ne bi smo znali koje su pare u pitanju pa da možemo da provjerimo da li je to tačno tako. Da vidimo je li veća korist talijanskog električnog dimnjačara nego crnogorskog građanina, pa da vidimo ko će omastiti brke ako električna zmija ujede na Tari i ko će da crkne od električne zmije otrovnice. Koliko je koštao podzemni kabal ispod mrčnog Mrčevog polja kod Tivta? Šta je to toliko vrijedno u mrčenom Mrčevom polju da bi TERNA potrošila 30 miliona samo za podzemni dalekovod ispod njega. Još kad dodamo one dvije trafo stanice to se već razigra kolo stomilionsko. Neko će ušteđeti što kabal ide 20 kilometara podzemno kroz neko mrčeno, zabito polje i 2 kilometra nadzemno kroz UNESCO-ovu baštinu. Ko je štedun, ili štedunica? Može li neko odgovortiti? Aga elektraga Mujović? TERNA? Medijski falangisti?

A to što mi tražimo milion znači da bi toliko izgubili uništenjem destinacije i raseljavanjem naselja. Ovi elekto mafiozi nama izvlače milione iz džepa da bi oni skolomatili milione za se. Da li je prostor ispod i oko električnog dalekovoda i dalje Crna Gora? Formalno da, zakleće se u sve što ima ministar, premijer, i, naročito, TERNA. A STVARNO nikad niko neće kročiti nogom ispod čudovišne zmijurine, niti prići mu blizu, ko da je kužna. To je sada terra non grata (kao persona non grata) nepoželjna teritorija. Ničija zemlja. Izgubili smo dio nacionalne teritorije, dobrom voljom državne hobotnice, radi koristi energetskog lihvara TERNE. Platiće zmijurina neku crkavicu, e, to je cijena državne teritorije koja je PRAKTIČNO izuzeta iz državne teritorije. Niko više nikad tu i oko te električne zmijurine neće moći prstom mrdnuti. Ironično – prodajte i ostalo, da budemo država ali sa građanima svezanih ruku.

Da li električna zmija mora da ide đe su turističke znamenitosti i mjesta đe se stvara prihod, đe se zarađuje? Zar se ne može električna zmija šarka skloniti neđe drugo? Zašto moramo najatraktivnije dragulje zemlje podnijeti na žrtvenik električnoj zmiji otrovnici? Zašto najvrijednije lokacije treba dati na žrtvenik zmije udava, koja nas davi sve. Ta anakonda električna treba da ide preko najbezvrijednijih područja – jer je njoj svejedno kuda ide. Ali, ništa slađe od provizije potezom pera.

Ko plaća, i u konačnom, ko zarađuje od ove rastegnute željezne zmije otrovnice? TERNA je tu da mlati pare, nije došla da se slika. Koliko je investitor dao para za čudovišni dalekovod, a koliko je bio predvidio za ulaganje? Crna Gora nije dala ni jedan cent ali jeste suverenu teritoriju. Pa zašto se ubi Spajić Singapurac i elektr-aga Mujović i medijska falanga da pomognu TERNI da im investicija bude što jeftinija? Ko treba da slijedi održivi princip razvoja? Dobri momci ovi novovjerci, oni su za sveopštu borbu za čistu električnu energiju, protv CO2, za zelenu planetu, protiv globalnog otopljavanja, ali preko našeg rbata. Ubiše se nove čelebije od patriotskog klikovanja i ekspertske etike – pa tako i TERNA posta crnogorsko preduzeće. Jeste da su vlasnici ove električne hobotnice preduzeća za kanalizaciju iz dva grada u Italiji ali tako i mi Montenigerijci postasmo pajtaši regionalne smećarske operative.

Darko Stijepović
Centar za razvoj Durmitora