Iznuđena reforma

Rijetko će se šta pamtiti u istoriji crnogorske prosvjete kao nepromišljena i prazna reforma obrazovnog programa Univerziteta Crne Gore 2016. godine. Pompezno najavljeni duboki rezovi sveli su se na plitkoumlje kojim je ozbiljno ugrožena održivost visokog obrazovanja. Konkurs za upis prve generacije na nove dvogodišnje master studije je raspisan a da studentima nijesu prethodno obznanjeni studijski planovi. Da bi pronašli šta će studirati moraju da rove po elaboratima od hiljadu stranica koji su razmatrani na nekoj śednici Senata.

Od brojnih nedostataka modela 3+1+1 sigurno je najveći opšta neorganizovanost magistarskih studija đe niti ima nastave, niti se student upućuje u metodologiju pisanja rada. Ogromni obim naučne oblasti kao i to što je student manje-više prepušten sebi – raspline svaki istraživački pohod. Zbog toga ove studije uglavnom asistenti pohađaju, jer su po prirodi posla stalno u nauci. Ipak, sloboda koju ima student prilikom izbora predmeta i nalaženja teme je jedan golemi ali neiskorišćeni potencijal, koji su čelnici UCG potpuno odbacili.

A kako su čelnici UCG namjerili da se otklone ovi propusti? Đetinjastom primjenom modela 3+2, jer je forma bitnija od suštine. Suštinski su četiri godine razvučene na pet, a đe je falilo kredita spajani su moduli, izborni predmeti postaju redovni, mjestimično su ubačeni jedan ili dva predmeta sa magistarskih ili osnovnih studija. Evo primjer sa PMF-a: moduli „Nastavna matematika“ i „Teorijska matematika“ na odsjeku Matematike na specijalističkim studijama slijepljeni su u jedan program i zarad broja kredita dodana su dva lakša predmeta sa magistarskih: „Teorija brojeva“ i „Napredna algebra“ a sa osnovnih „Algebarska topologija“. Ovakvi zahvati uniformišu programe i oduzimaju slobodu izbora oblasti usavršavanja, što je glavna karakterna crta reforme. Fakulteti prirodno-tehničkih i društvenih nauka su ovim desetkovani. Ovaj koncept jedino je suvisao za umjetničke akademije koje su Radmili Vojvodić bile u vidu prilikom reformisanja. Kad je predložen ovaj model, svaki fakultet tehničkih nauka izuzev Mašinskog ga je odbačio. Vremenom se jednom po jednom prelamala volja dok Prirodno-matematički fakultet nije ostao potpuno sam čime je u od strane rektorata označen kao kontrarevolucionaran. Zadnje uporište otpora slomljeno je odlučnom prijetnjom da se program ovog fakulteta neće akreditovati – čime je reforma preko noći zaživjela na ovom fakultetu. Nijednim pravnim aktom Univerziteta nije propisano pravo nekolicine iz Rektorata da ucjenjuje jedan fakultet. Ostavilo je duboke potrese na sami fakultet i podijelilo profesorski kadar, na one koji su takrički podlegli zbog studenata i one koji su nastavili na kategorički odbijaju. Takođe, ovaj postupak je do kraja uništio svaku samoupravu ma kojeg fakulteta UCG-a

Od planirane interdisciplinarnost nema ništa jer se septembarski rok i prijemni ispiti gotovo preklapaju a pripremni materijal zakašnjelo objavljen. Student jednostavno nema kad da se pripremi za prijemni ispit na drugom fakultetu, pa će morati da pribjegne matičnom.

Šteta ovih odluka će biti dalekosežna ali izgleda da nikoga za to nije briga. Master studije će omasoviti pa će i zvanje mastera vrlo brzo devalvirati dok će produžetak trajanja studija i ograničen broj budžetskih mjesta dovesti do ozbiljnog zastoja na tržištu rada. Vjerovatno će veći broj studenata nego obično odlučiti da trsi studije poslije bečelora i tražiti zaposlenje čime će se uprostiti dobar dio radne snage. Posebno je pitanje kako bi se na tržištu vrednovale nove i stare diplome.

Vjerovatno svjesni jalovosti na brzinu sklepanog programa, čelnici UCG su odlučili da obezbijede „popularnost“ novih programa iznudom novca. Mimo ijednog propisa je ustanovljena tarifa od hiljadu eura za specijalističke studije i određeno je pravilo: plati ako ‘oćeš po starom – po novom je džabe.

Ovu diskriminatorsku odluku studentska zajednica je progutala neodlučno i bez većeg opiranja – slično kao što je glavnina profesora pristala na reformu čijih je manjkavosti svjesna. Univerzitet jeste, ovakav kakav je, slika i prilika stepena svijesti cijelog naroda. Dok ne ostvarimo da Univerzitet zbilja bude savez studenata i profesora u potrazi za istinom – ništa nijesmo postigli i džaba ikakva promjena vlasti.

Mato Kankaraš

student magistarskih studija PMF-a

[prenešeno sa postala Vijesti: https://www.vijesti.me/kolumne/473339/iznuda]