Istrgla se iskra
Premijera dokumentarnog filma ,,Jedan dan života” održana je 29. juna na otvorenoj rani podgoričke kulturne scene: u bašti nekadašnjeg bioskopa ”Kultura”. Izbor lokacije izvršen je namjerno jer je Momir Matović kroz svoj poslednji dokumentarac opisao živote kinooperatera ”Kulture” u kontekstu rada kinoteka širom Crne Gore. Autorka kompozicija, Slobodanka Bobana Dabović, predstavila se premijerno podgoričkoj publici i kao filmska kompozitorka. Više od riječi melodioznost gudačkog dua ,,Gedeceba” dočarala je nostalgičnu atmosferu nekadašnjeg bioskopa dok je trio ,,Stražanik” za violončelo, klavir i tom-tomove ispratio poslednje snimljene riječi Radosava Cica Popovića, nekadašnjeg direktora kultnog bioskopa.
Kino ”Kultura” prestao je sa radom 2008. Tri godine kasnije je srušen da ne bi pravio konkurenciju Cineplexx-u. Naime, rušenje ”Kulture” obavljeno je nekoliko mjeseci prije otvaranja Cineplexx-a. Kao zvanični razlog za rušenje objavljeno je da će zgrada Gradskog pozorišta biti izgrađena. Međutim, umjesto obećanja realizovana je sumorna, mračna praznina. Ista onakva kakva se nalazi na mjestu nekadašnjeg Kamenog grada akademskog vajara Ratka Vulanovića. Taj kulturni genocid, koji se odigrao u Nikšiću prije rušenja bioskopa ”Kultura” u Podgorici, takođe je ispraćen lažnim obećanjem o izgradnji Botaničke bašte.
Kako je moguće da crnogorska kulturna politika bude u potpunoj suprotnosti sa evropskim tokovima? Ministarstva kulture evropskih zemalja finansiraju svoje umjetnike. Umjetnike iz drugih zemalja finansiraju kada se postigne sporazum o uzajamnoj saradnji sa drugom zemljom. U praksi to izgleda ovako: ako u Francuskoj gostuju njemački umjetnici, Njemačka će ugostiti francuske umjetnike. Saradnja se precizira i ekonomija obje zemlje pozitivno se razvija. Nažalost, ova jednostavna matematika kod nas još nije otkrivena. Evidentan dokaz o tome je gostovanje pop pjevača Zdravka Čolića uoči 13. jula, finansirano od strane Glavnog grada.
Koja je umjetnička pozadina u davanju honorara jednom muzikantu iz Bosne? Činjenica da je regionalna pop-zvijezda, ne opravdava uskraćivanje državnog budžeta profesionalnim domaćim umjetnicima, koje se iz godine u godinu ponavlja na zvaničnim konkursima Ministarstva kulture Crne Gore. Uzgred, Čolićev koncert je besplatan tako da i ekonomska opravdanost otpada. Jedini zaključak koji se nameće jeste kompleks niže vrijednosti koji se u Crnoj Gori pretvara u paroksizam kada je u pitanju kulturna politika. Osobe koje su preuzele odgovornost odlučivanja nisu svjesne da nipodaštavanje domaćih stvaraoca ima kao neizbježnu posljedicu nipodaštavanje naše nacije od drugih naroda.
Oni koji odlučuju a ne posjeduju samopoštovanje, jer nisu dovoljno radili na profesionalnom razvoju, ostavljaju žalostan trag o vlastitoj nesposobnosti. Ironično je što za taj trud, koji rezultura rušenjem ugleda svih nas, bivaju mnogo više plaćeni nego profesionalci koji rade na izgradnji ugleda crnogrske kulturne scene.
Da li je to rušenje planirano isto kao i rušenje ”Kulture” ili današnji mladi umjetnici ruše ”kulturu” neprofesionalaca?
Jedno je sigurno. Na ruševinama naše kulture javlja se jedna generacija mladih, školovanih umjetnika koji pokušavaju da sagrade neki novi svijet. Jedna od njih je Bobana Dabović. Iako je na početku karijere, njen opus je mnogo bogatiji nego opus nekih vremešnih ”umjetnika”. Njena muzika odiše emotivnošću koja nalazi izraza u kontrapunktu jednako kao i u harmoniji.
Veliki je izazov poslije višedecenijskog genocida napraviti temelje kulture. Pored Bobane, stasala je jedna generacija mladih koja polako ali sigurno stvara autentičnu duhovnost.
Slijedi velika borba između znanja i neznanja.
Milica Kankaraš
Kratki URL: https://zrcalo.me/?p=3401
Objavio Urednik
dana srp 4 2015. u kategoriji Muzički, Osvrt, TV i Filmski.
Možete pratiti sve u vezi ovog teksta putem RSS 2.0.
Ako želite, prokomentarišite ovaj tekst