Ištar i Tamuz

Ištar – jedna od velikih figura vavilonske mitologije. Bila je ćudljiva u ljubavi, svojevoljna i osiona u akciji. Kao majka boginja imala je saželjenja prema patnjama svoje zemljaske đece i dirale su je teškoće izazvana bolešću i potopom, ali, kao boginja ljubavi bila je okrutna i neośetljiva. Njeni sljedbenici su vršili obrede u njenu čast sa takvom raskalašnošću da su njeno ime i centri njenog kulta postali sinonimi za nemoralnost i zlo. Kao boginja rata bila je tako strašna da su i bogovi drhtali pred njom dok joj je njen ratnički narod pjevao pjesme hvale.

Mada se ponekad reče da je Tamuzova smrt izazvala boginja Ištar, prema drugoj legendi on je ubijen u lovu od divljeg vepra. Priča o Ištarinom silasku u vavilonsko podzemlje da pośeti Tamuza spada u najčuvenija vavilonska predanja.

Kaže se da se Ištar pokajala što je izazvala Tamuzovu smrt. Odlučila je da ga, ako ikako moguće, povrati u život. Zato Ištar, šćer boga mjeseca, silazi u zemlju čiji su stanovnici śeđeli u mraku i đe su sve stvari bile posute nepokretnom prašinom. Sa vratarem kraljice podzemnog svijeta, Alatu, progovorila je nekoliko riječi na brzinu, zaprijetivši mu da će provaliti vrata ako ih odmah ne otvori. Ali, vratar nije htio da je posluša dok mu njegova gospodarica nije preko volje to odobrila.

Kad je Ištar ušla kroz prvu kapiju, vratar joj je skinuo krunu objasnivši joj da je to drevni običan podzemnog svijeta. Kad je prošla kroz drugu kapiju, prišao joj je i skinuo joj minđuše rekavši da je to običaj. Kod treće kapije skinuo joj je lance sa vrata jer je takav običaj. Kod četvrte ukrase sa grudi – opet zbog običaja. Na petoj – pojas ukrašen dragim kamenjem a na šestoj narukvice i ukrase sa nogu iz običaja. Na sedmoj uzeo joj je odjeću koja joj je pokrivala golotinju. Kad je najzad dospjela pred mračnu kraljicu Alatu Ištar je bijesno polećela na nju. Međutim, kraljica se okomi na Ištar proklinjući joj svaki dio tijela u namjeri da je načini svojom vječnom zarobljenicom. Ali, veliki bog Ea je znao da će dok Ištar boravi u donjem svijetu prestati da se rađaju ljudi i ostala bića zato Ea stvori čovjeka koji siđe u donji svijet i odobrovolji kraljicu onoliko koliko ju je Ištar rasbješnjela. Taj glasnik je imao svoja naređenja. Dok su pili pivo i dok se Alatu ugodno ośećala, došljak je iznenada zatražio vode iz nekog mijeha. Tad se Alatu udari po butini jer je prepoznala moć veću od svoje, pozove Namtara, svojeg glasnika, i naredi mu da poprska Ištar vodom života i pušti je da se vrati u svoju zemlju. Poslije toga Ištar se vrati istim putem i na svakoj kapiji su joj vraćani zaplijenjeni predmeti.

***

Marduk

Marduk je bio bog i zaštitnik grada Vavilona. Kako su rasli moć i slava Vavilona, tako je i njegov položaj u Penteonu sve više rastao, dok mu najzad titula Bel (gospodar) nije ustalila. Vjerovalo se da je Marduk stvorio svijet. Tijamat, zastrašujuća boginja koja je predstavljala haotični i sveobuhvatni okean, bila je strah i trepet za sve bogove izuzev Marduka. Na jednom skupu bogova on je obećao da će se boriti protiv nje i njenih omrznutih aždaja. Poslije naporne bitke, Marduk je ubio Tijamat i vezao aždaje. Njeno tijelo je iśekao na dva dijela i od njih stvorio nebo i zemlju, dodao je sazvežđa i planete i odredio im putanje. Zatim je po savjetu svojeg oca Ea stvorio čovjeka. Zbog tog velikog djela, kao i zbog njegovih magijskih moći ostali bogovi su ga načinili velikim bogom.