Idemo dalje: Četiri godine od žabljčkog sloma

Četiri godine Razvojni fond Crne Gore razvija skijalište Savin Kuk. U svrhu tog projekta, formirali su svoje preduzeće i potrošili oko 4 miliona eura za renoviranje izraubovane, za topionicu spremne, skalamerije. Skijalište je sada u daleko gorem stanju nego što je bilo kada je preuzeto od bivšeg vlasnika! Pitanje je đe potrošiše ta četiri miliona eura kad taman toliko košta nova novcata žičara!

Na dugoj strani Durmitora Premijer štiti od pravde tranzicionog kupca žičara Štulac I i II i Pitomine I. Već četvrta zimska sezona u Žabljaku je sahranjena. Već drugu godinu čeka se neki maniti sultan iz bestragistana. Mjesto je doživjelo kolaps u svakom pogledu: ekonomskom, demografskom, ekološkom, urbanom, kulturnom i civilizacijskom. Gradonačelnik Žabljaka je telal firme Fonda za razvoj. Ovogodišnja zimska sezona je kolaborala a brđanski gradonačelnik je bezbrižno odlepršao do Insbruka da predvodi dvoje đece na igranje na snijegu. Čim se vratio izjavio je da se nada da će sezona krenuti kad se završi zimski raspust. Ugasili su jedan od najuspješnijih ski klubova bivše SFRJ – SD Durmitor, kojemu je samo mariborski Brnik mogao parirati. Pobacali su sva odličja kluba. Ne idu kod Premijera – nema projekata. Niti idu kod drugih gradonačelnika. Bizarnosti su važne samo da pokažu potpuno gubljenje kompasa. Ljudi bez turističke strategije jesu ljudi bez kompasa.

Decenijama je turistički šarlatan g. Jelušić upravljao HTP Primorjem i survao hotel Planinku u provaliju. Sada je isti baja Državni sekretar za turizam. Diletant koji za 15 godina upravljanja ne nauči ništa o zimi prijedlaže mjere za razvoj zimskog turizma. Da je išta znao ne bi Planinka bila ćumez. A hotel Planinka je zatvoren u sred zimske turističke sezone, 15 januara. Treba li drugi dokaz o slomu, ne samo sezone, već kompletnog zvaničnog razmišljanja o zimskom turizmu. A hoće nove hotele. Pa oni ni sa postojećim ne znaju šta da rade. Hoće nove investicije. Napravljeno je 2.000 novih vikendica tj uloženo je 70 miliona eura. Kakve nove investicije su potrebne? To je posljedica vođstva koje nema kompas. Ostali mali hoteli su više musafirhane i rade sa 2-3 turista kiridžije u prolazu. Zarađuju neku crkavicu ali njihov rad je u domenu tuge a ne zarade – to je hod u noći bez viđela.

Tv Bastilja nas zasipa optimizmom i brojem turista iako su ski mahale puste i sumorne. Optimistični smorovi sa Tv Bastilje tandaraju o ljepoti, takozvani slučajni turisti mlate besmislice i preśednik telal, samo su predznak novih parlamentarnih izbora a ne bilo kakva informacija. Iz rezervoara izblajhanih plavuša uvijek izvuku neku koja daje srećne ski izjave ili neku inostranu prikazu koja je srećna u Sodomu. Možda bi mogli da iste reportaže emituju svake godine.

Na Bjelasici se subotom ligura i skija oko hiljadu ljudi a ostalim danima je jezivo. Pazari koje skijalište na Bjelasici uplaćuje banci – smiješni su. Tu radnici skijališta ne mogu ništa pomoći pa da dube na glavi. Greška je na drugom mjestu i ona je greška operativnog sistema. Svaki element naše zimske turističke skalamerije škripi.

Nema izviješća sa Vučja i Daždika, starog skijališta nikšićke željezare. Nema snijega. Lani je Ministar Gvozdenović najavljivao Dubrovčane i pola Zapadne Evrope na dvije vučnice za đecu. To je bio ponos i najveća nada turističkog establišmenta i Fonda za razvoj. Čak je i Madžarska ambasada proglasila taj “ski centar” za svoje pobratime. Ali nijedan Madžar neće da uloži nijednu forintu da mu daždi u sred sezone. Ali to nije smetalo Fondu za razvoj da uloži 2.000.000 u to skijalište. I to u ski topove, siraru, peletaru, sušaru, štale i nekakav bunar – rezervoar vode za topove kao atraktivne dijelove ski centra.

Aktiviranje zarđale starudije žičara u drugim mjestima znači da neko može skupo platiti ski uživanje jer prastare skalamerije su rizik od havarije. U Sloveniji su popadale stare velike žičare na Pohorju i Vogelu. Predizborno šenlučenje sa žičarama i skijanjem kao iluzijom prosperiteta i bogatstva može skupo koštati a najskuplje je, iako tako ne izgleda, održavanje i servisiranje raznih Jelušića, Gvozdenovića, Vukčevića… A stanje lokalnih robova koji rade na ofucanim skalamerijama jeste sukladno očajnom stanjuskalamerija. Ne dozvoljavaju im ni da se griju u lokalnim mehanama. Zarade na mrazu su 200. Zašto ova ski bajka treba da bude vedra i bezbrižna samo za premijerovu kamarilu a za sve ostale da bude krvava i trudbena?

Darko Stijepović